OVI LJUDI SAMI PRE BIRAJU PROPAST NEGO SPASENJE: Vladika Nikolaj otkriva kome je ropstvo milije od slobode
U besedi za 32. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako pravi izbor između prolaznog i večnog određuje sudbinu duše.
Pravoslavna duhovnost jasno razlikuje zdrav od štetnog odmora.
U vreme kada se potreba za odmorom često pretvara u kult spavanja, sve više se zaboravlja na duhovne posledice lenjosti i prekomernog telesnog sna.
Pravoslavna duhovnost jasno razlikuje zdrav od štetnog odmora - onog koji čoveku uzima snagu umesto da mu je vrati.
Protojerej Oleg Stenjajev, oslanjajući se na bogato iskustvo svetih otaca, govori da san nije greh, ali i zašto, kada pređe granicu, postaje ozbiljna prepreka duhovnom životu.
Protojerej Oleg Stenjajev započinje jasno:
- Nije greh spavati. Ali sve treba da zna svoje granice.
Pozivajući se na svetog i pravednog oca Jovana Kronštatskog, Stenjajev prenosi njegovo duboko viđenje života i snova:

- Naš život na zemlji je san, san i stalno i postepeno umiranje, a ne život; želim istinski, stvarni, Božanski život, svojstven biću stvorenom po liku i podobiju Božijem. Bože moj, kakve snove sanjamo kada spavamo noću, ujutru ili uveče! To su sanjarenja, fantazije, i to često grešne! To je gubljenje vremena za Boga, za život u ljubavi Božijoj...
U nastavku Stenjajev podvlači upozorenje svetitelja:
- Za one koji dugo spavaju, duhovni interesi postaju tuđi, molitva postaje teška, spoljašnja i bezdušna, a interesi plotski dolaze u prvi plan – hrana i piće, profit, igre, razne zabave. Prekomerni san je štetan, slabi dušu i telo.
Osvrćući se na duhovnu borbu koja se vodi i tokom sna, protojerej navodi reči svetog Jovana Lestvičnika:
- Kada legnemo u krevet, moramo biti posebno budni i trezni; jer se tada sam naš um, bez tela, bori sa demonima; i ako se desi da je sladostrasan ili ispunjen sladostrasnim snovima, onda dobrovoljno postaje izdajnik.
Naglašava i da snovi ne treba da imaju mesto u čovekovoj svesti po buđenju:
- Ako smo nešto sanjali u snu, onda se po buđenju toga ne sme sećati. Sveti Jovan je pisao: "Niko ne treba da zamišlja u svom umu tokom dana snove koji se dešavaju u snu; jer je to namera demona, da nas oskvrne snovima dok smo budni".
Stenjajev potom daje praktičan savet kako da se oslobodimo pamćenja snova:
- Želim da vam dam savet: da ne biste pamtili svoje snove, ne treba da pokušavate da se setite šta ste sanjali kada se probudite. Ljudsko pamćenje je tako ustrojeno da ako ne reprodukujemo san u svojoj svesti ujutru, kada se probudimo, nećemo ga se sećati.
Prekomerni san, prema njegovim rečima, vodi u lenjost, a Sveto pismo nas i u tom pogledu opominje:
- Prekomerni san čini čoveka lenjim. Pismo kaže: "Malo spavanja, malo dremanja, malo sklopljenih ruku da legneš: tada će tvoje siromaštvo doći kao putnik, i tvoja oskudica kao lopov". (Posl. 6:10-11).“
Na kraju, protojerej se osvrće i na savremene medicinske preporuke, potvrđujući da i medicina prepoznaje štetnost viška sna:
- Lekari kažu da je sedam-osam sati sna dovoljno da se osoba normalno odmori. Sve ostalo je prekomerno i štetno i za dušu i za telo.

U besedi za 32. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako pravi izbor između prolaznog i večnog određuje sudbinu duše.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Jednostavna pogača za doručak ili svaku priliku kada želite ukusno i toplo jelo koje podseća na detinjstvo.