Pitanje o tome gde se novac tačno stavlja i zašto, često izaziva diskusiju među vernicima.
U mnogim crkvama širom sveta postoji običaj da vernici prilikom ulaska u svetinju ostave novac pred ikonama ili u kutiji za priloge, te na taj način pomažu u finansiranju svetog hrama.
Crkva od tih para kupuje potrepštine i na svaki mogući način ih koristi za unapređenje svetinje u kojoj su pare ostavljene, osim ako prilog koji se skuplja u crkvi nije namenjen nečemu drugom - što je uvek naglašeno.
Pitanje o tome gde se novac tačno stavlja i zašto, često izaziva diskusiju među vernicima.
Tradicionalno, novac se stavlja na određena mesta. Međutim mnogi vernici ne znaju pravila ponašanja u crkvi te pare ostavljaju na mestima, koja nisu predviđena za to.
Gde treba ostaviti dobrovoljni prilog prilikom celivanja ikone, otkriva Aleksandar Đurđević, teolog.
- Često možemo videti ljude kako na same ikone ostavljaju novac, ali treba da znate da to ipak ne treba da radimo. S razlogom na to da postoje korpice za odlaganje novca ili pak prorezi u koje ubacujemo svoj dobrovoljni prilog - započinje teolog.
Republika
Aleksandar Đurđević
Važno je pridržavati se pravila kada je reč o postupanju sa svetinjama. Nikako ne smemo zaboraviti da ikone nisu mesto za ostavljanje novca.
- Nikako nemojte novac stavljati na same ikone, ikone treba da budu čiste i one se celivaju, a nisu tu da bi se novac odlagao na nije.
Kada se odlučimo da ostavimo prilog, važno je zapamtiti da vrednost nije u količini novca, već u iskrenoj nameri.
- I upamtite, nije bitno koliko novca stavite na ikone, bitno da je od srca - zaključuje Aleksandar Đurđević.
BONUS VIDEO: Svetac sa životinjskom glavom na ljudskom telu! Teolog Aleksandar Đurđević govori o Svetom Hristiforu
Monahinja manastira Rukumija u knjizi „Ko posti, dušu gosti“ deli tajnu skromnog, ali izuzetno ukusnog paprikaša, koji svaki zalogaj pretvara u trenutak pažnje, topline i harmonije tokom dana posta.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U besedi za petak 4. sedmice velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako se ista izdaja Hrista ponavlja i danas, kroz svakodnevne postupke, reči i odluke koje mnogi i ne primećuju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi za petak 4. sedmice velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako se ista izdaja Hrista ponavlja i danas, kroz svakodnevne postupke, reči i odluke koje mnogi i ne primećuju.
Od nekadašnja dva poljupca do prepoznatljivog znaka identiteta, ovaj gest prerastao je u potvrdu vere, istorije i pripadnosti – dok isti pravoslavni okvir kod drugih naroda nije dobio isto značenje.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Od nekadašnja dva poljupca do prepoznatljivog znaka identiteta, ovaj gest prerastao je u potvrdu vere, istorije i pripadnosti – dok isti pravoslavni okvir kod drugih naroda nije dobio isto značenje.