KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Iako je ovo jedan od glavnih pravoslavnih praksi, mnogi vernici ne znaju ili se prave da znaju šta ona predstavlja
Na kraju liturgije se vernicima služi osvećen hleb - nafora. Iako je ovo jedan od glavnih pravoslavnih običaja, mnogi vernici ne znaju šta on znači.
To naravno ne znači da su manje verujući, ali mnogi hrišćanski običaji se prihvataju mehanički i ne zadire se u njihovu suštinu. Danas otkrivamo neke od njih.
Nafora je osvećen hleb koji se vernicima deli na kraju svete liturgije. To je podsećanje na prve hrišćanske večere ljubavi – agape, gde se posle bogosluženja zajedno večeralo, pevale se duhovne pesme i delila milostinja.
Prema rečima prote Vasilija Tomića pred svetu liturgiju sveštenik obavlja proskomidiju – pripremu za svetu Liturgiju. Iz pet hlebova, prosfora, vadi određene delove: iz prve uzima Agnec, što će biti samo telo Gospoda našeg Isusa Hrista:
- Po izvađenom Agnecu u putir uliva vino i vodu – što će postati, pretvaranjem na liturgiji, krv Hristova. Iz druge prosfore se uzima 'u čast i spomen preblagoslovene slavne Vladičice naše Bogorodice. Iz treće prosfore se vade čestice za devet činova svetiteljski. Iz četvrte za episkopa – vladiku – dotične eparhije i sve žive koje sveštenik u svojim molitvama ima, a iz pete, za pokojnike za koje se Bogu moli. Ostatak se deli, na kraju svete liturgije, vernom narodu.
"Rani hrišćani su živeli kao jedna porodica. "U naroda koji poverova beše jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve beše zajedničko. Jer niko među njima ne beše u oskudici, pošto svi koji imadijahu njive ili kuće, prodavahu i donošahu novce od prodanoga, i polagahu pred noge apostolima i davaše se svakome prema potrebi koju je imao." (D.ap. 4, 32,34-35)
- Na lomljenju hleba, zajedničkim trpezama ljubavi, svetoj Tajni Evharistije, zasnovana je Crkva Hristova. To je danas hleb, nafora, koju uzimamo na kraju svete liturgije, završava duhovnik a piše SD.
Sveštenik Predrag Popović upozorava na praksu iznošenja nafore iz crkve koja se ustalila među ljudima. On kaže da je za iznošenje hleba koji je bio deo liturgije potreban blagoslov sveštenika.
- Bilo je zloupotreba gde su ljudi hteli da opogane Pričešće, to satanisti rade. Recimo, dođu i stave u usta i ne progutaju pričešće, nego ga posle pljunu i posle sa njime rade obrede i sve ostalo. Oni jadni nisu svesni šta rade, ili možda jesu svesni, ali nisu svesni koliko će to posledica imati po njih.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!” Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju. U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor. Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu.
KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
VLADIČANSKO SLAVLJE U BEOGRADU: Mitropolit mileševski Atanasije svoj imendan pretvorio u praznik neba i zemlje
DA LI JE ZABRANJENO CELIVATI I DODIRIVATI IKONE ODMAH POSLE PRIČEŠĆA? Evo šta govore vernici, a šta kaže Crkva
SVETINJA KOJA ODUZIMA DAH: Slava manastira Svetog Jovana Bogoslova u Poganovu
Suština liturgije je pričešće vernih istinitim telom i krvlju Gospoda Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
Posle bogosluženja u jednom od najstarijih pravoslavnih hramova u Beogradu, patrijarh Porfirije podsetio da je misija Crkve da vodi ljude ka večnosti i preobražava svet blagodaću Hristovom, a ne da se svodi na trenutne društveno-političke ciljeve.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
U besedi za 19. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sili koja ne pripada ni vremenu ni prostoru, već večnosti.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
Sveti oci upozoravaju, a medicina objašnjava: kako razlikovati pravu duhovnu viziju od opasne iluzije.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.