KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Iako je ovo jedan od glavnih pravoslavnih praksi, mnogi vernici ne znaju ili se prave da znaju šta ona predstavlja
Na kraju liturgije se vernicima služi osvećen hleb - nafora. Iako je ovo jedan od glavnih pravoslavnih običaja, mnogi vernici ne znaju šta on znači.
To naravno ne znači da su manje verujući, ali mnogi hrišćanski običaji se prihvataju mehanički i ne zadire se u njihovu suštinu. Danas otkrivamo neke od njih.

Nafora je osvećen hleb koji se vernicima deli na kraju svete liturgije. To je podsećanje na prve hrišćanske večere ljubavi – agape, gde se posle bogosluženja zajedno večeralo, pevale se duhovne pesme i delila milostinja.
Prema rečima prote Vasilija Tomića pred svetu liturgiju sveštenik obavlja proskomidiju – pripremu za svetu Liturgiju. Iz pet hlebova, prosfora, vadi određene delove: iz prve uzima Agnec, što će biti samo telo Gospoda našeg Isusa Hrista:
- Po izvađenom Agnecu u putir uliva vino i vodu – što će postati, pretvaranjem na liturgiji, krv Hristova. Iz druge prosfore se uzima 'u čast i spomen preblagoslovene slavne Vladičice naše Bogorodice. Iz treće prosfore se vade čestice za devet činova svetiteljski. Iz četvrte za episkopa – vladiku – dotične eparhije i sve žive koje sveštenik u svojim molitvama ima, a iz pete, za pokojnike za koje se Bogu moli. Ostatak se deli, na kraju svete liturgije, vernom narodu.

"Rani hrišćani su živeli kao jedna porodica. "U naroda koji poverova beše jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve beše zajedničko. Jer niko među njima ne beše u oskudici, pošto svi koji imadijahu njive ili kuće, prodavahu i donošahu novce od prodanoga, i polagahu pred noge apostolima i davaše se svakome prema potrebi koju je imao." (D.ap. 4, 32,34-35)
- Na lomljenju hleba, zajedničkim trpezama ljubavi, svetoj Tajni Evharistije, zasnovana je Crkva Hristova. To je danas hleb, nafora, koju uzimamo na kraju svete liturgije, završava duhovnik a piše SD.
Sveštenik Predrag Popović upozorava na praksu iznošenja nafore iz crkve koja se ustalila među ljudima. On kaže da je za iznošenje hleba koji je bio deo liturgije potreban blagoslov sveštenika.
- Bilo je zloupotreba gde su ljudi hteli da opogane Pričešće, to satanisti rade. Recimo, dođu i stave u usta i ne progutaju pričešće, nego ga posle pljunu i posle sa njime rade obrede i sve ostalo. Oni jadni nisu svesni šta rade, ili možda jesu svesni, ali nisu svesni koliko će to posledica imati po njih.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!” Na praznik Svetog Atanasija Velikog, u hramu Svetog Save na Vračaru, liturgijsko sabranje okupilo je arhijereje iz više krajeva sveta, a duhovna poruka slavljenika dotakla je srca svih prisutnih: da živimo rukovođeni svetiteljskom mudrošću i božanskom ljubavlju. U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor. Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu.
KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
VLADIČANSKO SLAVLJE U BEOGRADU: Mitropolit mileševski Atanasije svoj imendan pretvorio u praznik neba i zemlje
DA LI JE ZABRANJENO CELIVATI I DODIRIVATI IKONE ODMAH POSLE PRIČEŠĆA? Evo šta govore vernici, a šta kaže Crkva
SVETINJA KOJA ODUZIMA DAH: Slava manastira Svetog Jovana Bogoslova u Poganovu
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Suština liturgije je pričešće vernih istinitim telom i krvlju Gospoda Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
Posle bogosluženja u jednom od najstarijih pravoslavnih hramova u Beogradu, patrijarh Porfirije podsetio da je misija Crkve da vodi ljude ka večnosti i preobražava svet blagodaću Hristovom, a ne da se svodi na trenutne društveno-političke ciljeve.
Milioni vernika širom pravoslavnog sveta čekaju da saznaju hoće li Blagodatni oganj zasvetleti dok sukobi u Jerusalimu prete da prekinu vekovne tradicije.
Pomenuti na liturgiji nekoga ko nema nikoga da ga se seti - to je čin istinske milosti.
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
Svaka reč besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu 4. sedmice Velikog posta pokazuje da bez prisustva Spasitelja, ni najveći trud ne donosi plod – a s Njim, i najdublja mora postaju izvor blagoslova.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Svaka reč besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu 4. sedmice Velikog posta pokazuje da bez prisustva Spasitelja, ni najveći trud ne donosi plod – a s Njim, i najdublja mora postaju izvor blagoslova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Konona Isavrijskog po starom i Svetog Kirila Jerusalimskog po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Ćirila Jeruzalemskog, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Pouka velikog duhovnika otkriva kako prepoznati lažne pastire i očuvati veru, čak i kada pobožnost bledi pred zabludama i nasiljem nad duhovnim stadom.