Odlazak u hram ima svoje razloge, a ponašanje u svetinji je definisano i ne treba kršiti načela, kako ne bismo druge omeli u molitvi.
Liturgija je najznačajnije crkveno bogosluženje koje označava „zajedničko delo“, odnosno službu episkopa i naroda Božijeg na jednom mestu.
Suština liturgije je pričešće vernih istinitim telom i krvlju Gospoda Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
Patrijarh srpski Porfirije rekao je da je sveta liturgija sabranje na kojem se prinose hleb i vino, koji kao elementarna potreba za održanje života predstavljaju sve ono što jesmo i prinoseći te darove na liturgiji oni se Svetim Duhom pretvaraju u telo i krv Hristovu, a pričešćujući se njima, ljudi postaju sutelesnici Hristovi.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije
Shodno tome u liturgiji se pričešćujemo blagodareći Bogu što je stvorio ovaj svet, što ga je iz nebića priveo u biće, što mu je dao mogućnost da u zajednici sa njim zadobije večno postojanje.
Ko je ustanovio Svetu tajnu pričešća?
Svetu tajnu pričešća je ustanovio Isus Hristos pred svojim učenicima na poslednjoj večeri, uoči svoga stradanja i smrti.
Svedočanstvo ustanovljenja liturgije imamo u svetom jevanđelju: „I kad jeđahu, uze Isus hleb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je telo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; jer je ovo krv moja Novoga zaveta koja se proliva za mnoge radi otpuštenja grehova“ (Mt. 26, 26-28).
Patrijarh Porfirije je naglasio da je liturgija jedna drama u kojoj svi imaju svoju ulogu i da je ulaznica za svetu liturgiju krštenje, i njime se ljudi ukrcavaju na lađu spasenja okrenutu prema budućnosti, na brod koji plovi ka luci koja se zove carstvo Božje i time sve dobija pečat autentičnosti, dobija pečat Hristov i smisao večnosti.
- To je ispunjenje zapovesti o ljubavi. Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe, ali ljubi i neprijatelje svoje. To je merilo i za sve druge vrednosti. Kada sve premerimo ovom jevanđeljskom proverom, kada se opredelimo da carstvo Božje bude naš princip, kada Boga postavimo na pravo mesto tada će i sve drugo će doći na pravo mesto, zaključio je Porfirije.
YURI KADOBNOV / AFP / Profimedia
Patrijarh Pavle je upozorio na trostruki greh
Upravo zato je važno da za vreme bogosluženja ljudi budu koncentrisani i svoje ponašanje apsolutno prilagode tom činu.
- Onaj ko u crkvi razgovara, čini trostruki greh. Prvo, on greši prema samom sebi - jer se ne moli Bogu. Zatim, greši prema onom sa kim priča, jer ni njemu ne daje da se moli. I na kraju greši prema svima onima koji su u crkvi, jer skraćuje njihovu pažnju pa ni oni ne mogu da se mole, rekao je jednom prilikom patrijarh Pavle.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
U manastiru Rakovica, među molitvama i dečjim glasovima, odata je počast arhijereju čije je ime simbol smirenja, ljubavi i vere, i čije duhovno nasleđe nastavlja da živi među onima koji se nisu ni rodili kada se on upokojio.
Rodno mesto jednog od najvoljenijih patrijarha SPC postaje duhovni centar i simbol vere. Zadužbina koja se gradi u Kućancima ovekovečiće njegovu životnu misiju i svetiteljsku skromnost.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od prvog znaka krsta na ulazu do pričešća i izlaska iz hrama, svaki pokret ima svoje značenje – zašto su tišina, pažnja i unutrašnja sabranost ključni i šta vernici najčešće rade pogrešno, a da toga nisu ni svesni.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.