Rodno mesto jednog od najvoljenijih patrijarha SPC postaje duhovni centar i simbol vere. Zadužbina koja se gradi u Kućancima ovekovečiće njegovu životnu misiju i svetiteljsku skromnost.
Na 15. godišnjicu upokojenja blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla, rodna mesta velikana srpske duhovnosti, Kućanci u Slavoniji, ponovo su bila stecište molitve, ljubavi i sećanja. U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, gde je kao dečak mali Gojko Stojčević, kasnije patrijarh srpski, prvi put stao na pojnicu, svetu liturgiju služio je episkop pakrački i slavonski Jovan (Ćulibrk), uz molitveno prisustvo brojnog vernog naroda, koji je pristigao iz svih krajeva – od Čačka do Busija.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Rodna kuća patrijarha Pavla
Sabrani u duhu i molitvi, vernici su ove svečane subote u svojim srcima ponovo oživeli lik patrijarha Pavla, koji je svojom skromnošću, bogougodnom mudrošću i svetošću postao uzor za ceo pravoslavni svet. Njegov omofor, izložen u samom hramu, kao i ikona na istočnom zidu hrama, svedoče o svetiteljskom liku koji je obeležio živote mnogih. Omofor je najvažniji deo arhijerejske odore i simbolizuje pastirsku ljubav i posvećenost svome narodu.
Hram Svetih apostola, sagrađen davne 1928. godine, bio je razoren do temelja u decembru 1991. godine. Bombe i granate ratnih devedesetih zatrle su zidove svetinje, ali ne i veru i nadu ljudi koji su se molili u njemu. Nakon dugogodišnje obnove, 16. novembra 2019. godine, blaženopočivši patrijarh Irinej osvetio je obnovljenu svetinju i služio prvu svetu arhijerejsku liturgiju u njoj. Tom prilikom, patrijarh Irinej je poručio da je obnova hrama veliki dan ne samo za Slavoniju, već i za sve ljude koji u srcu nose ljubav prema Bogu i bližnjem.
Printscreen/Facebook/Hram Svetih apostola Petra i Pavla Kućanci
Hram Svetih Apostola Petra i Pavla u rodnom mestu patrijarha Pavla
- Želimo da se zlo koje se ovde dogodilo nikada više ne ponovi - rekao je tada patrijarh Irinej, uputivši molitve za mir i slogu svih naroda ovog kraja.
Na imanju gde je rodna kuća patrijarha Pavla, a koje je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, planira se izgradnja memorijalne crkve, muzeja-zadužbine i konaka.
- Nadamo se da će ovo biti mesto gde će ljudi iz svih krajeva sveta moći da se susreću, razgovaraju, mole Bogu i upoznaju - rekao je ranije vladika Jovan, ističući da će ova zadužbina biti duhovno i kulturno ognjište za sve generacije.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Prikaz blaženopočivšeg patrijarha Pavla na istočnoj fasadi hrama Svetih apostola Petra i Pavla u Kućanscima
U septembru ove godine, vernici i sveštenstvo, zajedno sa episkopima SPC, zasadili su stabla oraha, simbol mudrosti i trajnosti, na tom svetom tlu – imanju na kojem je rodna kuća patrijarha Pavla. Stabla oraha postaju svedoci duhovne obnove ovog svetog mesta, upućujući vernike na trajnost vere i života u Hristu.
Ova godišnjica nije bila samo prilika da se prisetimo patrijarha Pavla, već i da obnovimo zavet njegovom bogougodnom učenju – da budemo ljudi. Njegove reči i danas odzvanjaju u srcima vernika, pozivajući nas na skromnost, trpeljivost i ljubav prema bližnjem.
Wikimedia/Московская духовная академия
Vladika Jovan Ćulibrk
Kućanci, mesto gde je započela priča o čoveku koji je hodio kao svetitelj među ljudima, i dalje sija kao simbol nade i vere, ostavljajući budućim generacijama nasleđe koje ne bledi.
Blaženopočivši poglavar SPC je govotio o značaju učešća u liturgiji i Svetoj tajni pričešća, kao jedinstvenom aspektu pravoslavlja koji nije prisutan u drugim religijama, te da vernik nema izgovor za izbegavanje crkvenog života.
U petak, 15. novembra, navršava se decenija i po od kada je svoj ovozemaljski život skončao poglavar SPC kojeg u srpskim zemljama smatraju najvoljenijim arhijerejem 20. veka.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
U manastiru Rakovica, među molitvama i dečjim glasovima, odata je počast arhijereju čije je ime simbol smirenja, ljubavi i vere, i čije duhovno nasleđe nastavlja da živi među onima koji se nisu ni rodili kada se on upokojio.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.