PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Dok julsko sunce miluje strme padine Bistre, planine u zapadnoj Makedoniji, mali planinski zaseok Galičnik oživljava zvucima zurli i tapana, ciktanjem konja i koracima u opancima. Svake godine, oko velikog praznika Svetog Petra i Pavla – Petrovdana, Makedonci pravoslavne veroispovesti okupljaju se u Galičniku kako bi proslavili Galičansku svadbu, trodnevni praznik tradicije, vere i sećanja.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
Mladenci Galičanske svadbe pred oltarom
SVADBA KAO ZAVET PRED PRECIMA
Galičani, mahom vernici Makedonske pravoslavne crkve, potomci su stočarskih porodica koje su vekovima živele u ovom planinskom kraju. Danas je selo gotovo napušteno, ali Petrovdan mu vraća dušu. Za Galičane, ova svadba nije samo folklor, već čin dubokog zaveta, jer mladenci pred ikonom Svetog Petra izgovaraju svoje zavete u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, podignutoj još 1930. godine.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
JEDINSTVENOST OBIČAJA MEĐU PRAVOSLAVNIMA
Iako se u mnogim pravoslavnim krajevima mogu videti konji i kočije kao deo stare svadbene tradicije, običaji koji prate Galičansku svadbu – poput javnog brijanja mladoženje pred celim selom, specifičnih igara i pesama, trodnevnih rituala i dramskih prikaza – ostaju jedinstveni i gotovo nepoznati u ostalim delovima pravoslavnog sveta.
Jedinstven običaj je i to što mladu, prekrivenu prozračnim pokrivačem, nose kroz celo selo. Upravo zbog tih posebnosti, Galičanska svadba odiše neobičnom lepotom i duhovnom snagom, jer se kroz nju spajaju narodna epika i svetinja braka, a običaji predaka dobijaju novo značenje pred licem Božijim.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
KONJI, NARODNE NOŠNJE I SVETI PETAR
Poseban prizor svake Galičanske svadbe jesu konjanici, mladići u svečanim narodnim nošnjama, koji jašu ukrašene konje kroz selo i najavljuju svadbenu povorku. Ovaj običaj ima starozavetno značenje dostojanstva i snage, ali i simbol Hristovog ulaska u Jerusalim na Cveti – trenutak kada su poniženje i slava postali jedno.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
DUH PETROVDANA
Petrovdan je jedan od najvećih praznika pravoslavlja, kada se slavi apostolska čvrstina vere i temelj Crkve. Galičani, iako rasuti širom Makedonije i dijaspore, vraćaju se upravo tada, kao što se narod vraća svojoj Crkvi, i kroz brak obnavljaju zajednicu. Na dan svadbe, sveštenik služi svetu Liturgiju, a zatim i čin venčanja, koji u Galičniku ima posebnu notu, jer mladenci pevaju i tradicionalne pesme sa prizivima Svetom Petru za blagoslov.
U svetu u kojem se tradicija gubi, Galičanska svadba ostaje živi podsetnik da je brak, u pravoslavnom poimanju, ne samo ugovor između dvoje ljudi, nego i sveta Tajna – put ka spasenju kroz zajednicu, ljubav i žrtvu.
- Bez Boga nema blagoslova, ni u poslu ni u braku - rekao je ove godine jedan od starijih meštana novinarima, dok je pokazivao na ikonu Svetog apostola Petra u crkvi, okruženu cvetnim vencevima i belim svadbenim peškirima.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Recept iz "Srbski kuvara" koji kombinuje mirise povrća i začina, idealan za posne dane kada je riba dozvoljena, a svaki zalogaj spaja ukus posta i bogatstvo tradicije.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Vernici često veruju da izbor venčanog prstena odlučuje o bračnom životu, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava zašto prava snaga braka leži u molitvi, ljubavi i međusobnom poštovanju, a ne u spoljašnjim simbolima.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.