PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Dok julsko sunce miluje strme padine Bistre, planine u zapadnoj Makedoniji, mali planinski zaseok Galičnik oživljava zvucima zurli i tapana, ciktanjem konja i koracima u opancima. Svake godine, oko velikog praznika Svetog Petra i Pavla – Petrovdana, Makedonci pravoslavne veroispovesti okupljaju se u Galičniku kako bi proslavili Galičansku svadbu, trodnevni praznik tradicije, vere i sećanja.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
Mladenci Galičanske svadbe pred oltarom
SVADBA KAO ZAVET PRED PRECIMA
Galičani, mahom vernici Makedonske pravoslavne crkve, potomci su stočarskih porodica koje su vekovima živele u ovom planinskom kraju. Danas je selo gotovo napušteno, ali Petrovdan mu vraća dušu. Za Galičane, ova svadba nije samo folklor, već čin dubokog zaveta, jer mladenci pred ikonom Svetog Petra izgovaraju svoje zavete u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, podignutoj još 1930. godine.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
JEDINSTVENOST OBIČAJA MEĐU PRAVOSLAVNIMA
Iako se u mnogim pravoslavnim krajevima mogu videti konji i kočije kao deo stare svadbene tradicije, običaji koji prate Galičansku svadbu – poput javnog brijanja mladoženje pred celim selom, specifičnih igara i pesama, trodnevnih rituala i dramskih prikaza – ostaju jedinstveni i gotovo nepoznati u ostalim delovima pravoslavnog sveta.
Jedinstven običaj je i to što mladu, prekrivenu prozračnim pokrivačem, nose kroz celo selo. Upravo zbog tih posebnosti, Galičanska svadba odiše neobičnom lepotom i duhovnom snagom, jer se kroz nju spajaju narodna epika i svetinja braka, a običaji predaka dobijaju novo značenje pred licem Božijim.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
KONJI, NARODNE NOŠNJE I SVETI PETAR
Poseban prizor svake Galičanske svadbe jesu konjanici, mladići u svečanim narodnim nošnjama, koji jašu ukrašene konje kroz selo i najavljuju svadbenu povorku. Ovaj običaj ima starozavetno značenje dostojanstva i snage, ali i simbol Hristovog ulaska u Jerusalim na Cveti – trenutak kada su poniženje i slava postali jedno.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
DUH PETROVDANA
Petrovdan je jedan od najvećih praznika pravoslavlja, kada se slavi apostolska čvrstina vere i temelj Crkve. Galičani, iako rasuti širom Makedonije i dijaspore, vraćaju se upravo tada, kao što se narod vraća svojoj Crkvi, i kroz brak obnavljaju zajednicu. Na dan svadbe, sveštenik služi svetu Liturgiju, a zatim i čin venčanja, koji u Galičniku ima posebnu notu, jer mladenci pevaju i tradicionalne pesme sa prizivima Svetom Petru za blagoslov.
U svetu u kojem se tradicija gubi, Galičanska svadba ostaje živi podsetnik da je brak, u pravoslavnom poimanju, ne samo ugovor između dvoje ljudi, nego i sveta Tajna – put ka spasenju kroz zajednicu, ljubav i žrtvu.
- Bez Boga nema blagoslova, ni u poslu ni u braku - rekao je ove godine jedan od starijih meštana novinarima, dok je pokazivao na ikonu Svetog apostola Petra u crkvi, okruženu cvetnim vencevima i belim svadbenim peškirima.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Ovaj praznik podseća nas na moć molitve i neiscrpnu duhovnu snagu koja se prenosi generacijama kroz vekove i prostore, od drevnog Carigrada do današnje Srbije.
Na obeležavanju hramovne slave Petropavlovskog hrama Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi služena je liturgija uz prisustvo srpskih ministara i ruskih mitropolita, dok je episkop Stefan upozorio na stradanje hrišćana u Damasku, Ukrajini i na Kosovu.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Poznati moskovski sveštenik govori zašto ljudi mešaju zaljubljenost i ljubav, zbog čega čednost nije prevaziđena vrednost i kako prepoznati osobu sa kojom možete osnovati porodicu zauvek.
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Poznati moskovski sveštenik govori zašto ljudi mešaju zaljubljenost i ljubav, zbog čega čednost nije prevaziđena vrednost i kako prepoznati osobu sa kojom možete osnovati porodicu zauvek.
U smrtonosnom napadu tokom nedeljne službe u baptističkom hramu u Leksingtonu ubijene su dve žene, dok je napadač, koji je ranije pucao na policajca i oteo vozilo, likvidiran na licu mesta – motiv još ostaje misterija, a arhiepiskop Amerike uputio je potresnu poruku utehe.
Čovek se u svetlosti Božije istine suočava sa sopstvenom tamom – ne da bi pao u očajanje, već da bi, uz pomoć Božje milosti, ustao iz greha i krenuo putem spasenja.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Upozorio je da se ponovo dešava da se pastirske besede iz hramova moraju objašnjavati pred policijom i tužilaštvom, što, po njegovim rečima, uvodi klimu cenzure i autocenzure i duboko je suprotno Ustavu i demokratskom društvu.
Ovo tradicionalno jelo iz srca zapadne Srbije, pripremljeno po starinskom receptu, krije miris ognjišta, utehu majčinih ruku i letnje uspomene koje greju dušu.