PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
Dok julsko sunce miluje strme padine Bistre, planine u zapadnoj Makedoniji, mali planinski zaseok Galičnik oživljava zvucima zurli i tapana, ciktanjem konja i koracima u opancima. Svake godine, oko velikog praznika Svetog Petra i Pavla – Petrovdana, Makedonci pravoslavne veroispovesti okupljaju se u Galičniku kako bi proslavili Galičansku svadbu, trodnevni praznik tradicije, vere i sećanja.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
Mladenci Galičanske svadbe pred oltarom
SVADBA KAO ZAVET PRED PRECIMA
Galičani, mahom vernici Makedonske pravoslavne crkve, potomci su stočarskih porodica koje su vekovima živele u ovom planinskom kraju. Danas je selo gotovo napušteno, ali Petrovdan mu vraća dušu. Za Galičane, ova svadba nije samo folklor, već čin dubokog zaveta, jer mladenci pred ikonom Svetog Petra izgovaraju svoje zavete u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, podignutoj još 1930. godine.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
JEDINSTVENOST OBIČAJA MEĐU PRAVOSLAVNIMA
Iako se u mnogim pravoslavnim krajevima mogu videti konji i kočije kao deo stare svadbene tradicije, običaji koji prate Galičansku svadbu – poput javnog brijanja mladoženje pred celim selom, specifičnih igara i pesama, trodnevnih rituala i dramskih prikaza – ostaju jedinstveni i gotovo nepoznati u ostalim delovima pravoslavnog sveta.
Jedinstven običaj je i to što mladu, prekrivenu prozračnim pokrivačem, nose kroz celo selo. Upravo zbog tih posebnosti, Galičanska svadba odiše neobičnom lepotom i duhovnom snagom, jer se kroz nju spajaju narodna epika i svetinja braka, a običaji predaka dobijaju novo značenje pred licem Božijim.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
KONJI, NARODNE NOŠNJE I SVETI PETAR
Poseban prizor svake Galičanske svadbe jesu konjanici, mladići u svečanim narodnim nošnjama, koji jašu ukrašene konje kroz selo i najavljuju svadbenu povorku. Ovaj običaj ima starozavetno značenje dostojanstva i snage, ali i simbol Hristovog ulaska u Jerusalim na Cveti – trenutak kada su poniženje i slava postali jedno.
PETR STOJANOVSKI / imago stock&people / Profimedia,
DUH PETROVDANA
Petrovdan je jedan od najvećih praznika pravoslavlja, kada se slavi apostolska čvrstina vere i temelj Crkve. Galičani, iako rasuti širom Makedonije i dijaspore, vraćaju se upravo tada, kao što se narod vraća svojoj Crkvi, i kroz brak obnavljaju zajednicu. Na dan svadbe, sveštenik služi svetu Liturgiju, a zatim i čin venčanja, koji u Galičniku ima posebnu notu, jer mladenci pevaju i tradicionalne pesme sa prizivima Svetom Petru za blagoslov.
U svetu u kojem se tradicija gubi, Galičanska svadba ostaje živi podsetnik da je brak, u pravoslavnom poimanju, ne samo ugovor između dvoje ljudi, nego i sveta Tajna – put ka spasenju kroz zajednicu, ljubav i žrtvu.
- Bez Boga nema blagoslova, ni u poslu ni u braku - rekao je ove godine jedan od starijih meštana novinarima, dok je pokazivao na ikonu Svetog apostola Petra u crkvi, okruženu cvetnim vencevima i belim svadbenim peškirima.
Dok plamen lila obasjava mrak uoči praznika, vekovni običaj iz paganskih vremena spaja se s hrišćanskom simbolikom, okupljajući mlade i stare oko vatre u molitvi za zaštitu i rodnu godinu.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Iguman manastira Moštanica otkriva tragičnu priču o monahu koji je zbog ljubavi napustio Hrista, izgubio mir i postao simbol duhovne borbe između čoveka i iskušenja koje razara dušu.
Crkveno venčanje ima poseban značaj: ne zbog tradicije, običaja ili forme, već zbog toga što se tada priziva blagodat Duha svetoga na mladence - da ih vodi, čuva i osnaži u svim životnim izazovima.
Kada su jevrejske starešine saznale za vaskrsenje Hristovo, počeli su da potplaćuje vojnike da pronose lažnu vest da Hristos nije vaskrsao, ali Longin na to nije želeo da pristine.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Iguman manastira Moštanica otkriva tragičnu priču o monahu koji je zbog ljubavi napustio Hrista, izgubio mir i postao simbol duhovne borbe između čoveka i iskušenja koje razara dušu.
Crkveno venčanje ima poseban značaj: ne zbog tradicije, običaja ili forme, već zbog toga što se tada priziva blagodat Duha svetoga na mladence - da ih vodi, čuva i osnaži u svim životnim izazovima.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
Dok milioni širom sveta tragaju za životom izvan Zemlje, jerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava da "vanzemaljska vera" nije nauka – već nova duhovna zamka savremenog čoveka.