NAJŠOKANTNIJE JE MOLITI SE BOGU ZA OVU STVAR! Starac Emilijan kaže da to svi rade, a zaboravljaju na ključnu stvar!
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
U predsedničkoj palati u Istanbulu izrečene su reči koje odjekuju celim pravoslavnim svetom – sveta mesta moraju ostati "izvor jedinstva i nade".
Može li jedan razgovor zaista zaštititi ono najsvetije? Susret između patrijarha jerusalimskog Teofila III i predsednika Republike Turske Redžepa Tajipa Erdogana u subotu. 3. septembra, u Istanbulu odjeknuo je kao apel na odgovornost — ne samo političarima, već i svima koji čuvaju hrišćansko nasleđe u Svetoj zemlji.
Kako navodi Jerusalimska patrijaršija, među temama koje su istaknute tokom susreta bila je i važnost očuvanja postojećeg statusa (status quo) u Jerusalimu. Patrijarh Teofil III podsetio je na Omarovu povelju — dokument iz VII veka koji se u crkvenoj i pravnoj literaturi navodi kao istorijski čin koji je, u različitim interpretacijama, obezbedio zaštitu hrišćanskih svetinja pod muslimanskom vlašću.
U pravoslavnom diskursu, ova povelja često se pominje kao simbol međureligijskog ugovora i pravne tradicije koja je oblikovala položaj svetih mesta u Jerusalimu.
Patrijarh Teofil III ponovio je ono što često naglašavaju i pravoslavni teolozi: svetišta u Jerusalimu nisu ekskluzivno vlasništvo jedne zajednice — ona su duhovno blago koje povezuje vernike širom sveta.
– Svetišta moraju ostati izvor jedinstva i nade – prenele su službene beleške Jerusalimske patrijaršije.
Ta poruka ima i praktičnu dimenziju: pristup, pravo bogosluženja i očuvanje svetinja moraju biti zaštićeni od političkih i bezbednosnih pritisaka.

Portal TRT World podseća i na istorijsku dimenziju – Carigrad (danas Istanbul) vekovima je bio središte pravoslavne tradicije. Upravo ta istorijska memorija čini da susret u Erdoganuovoj palati nosi posebnu simboliku: poseta patrijarha jerusalimskog Turskoj nije samo protokolarna, već je i apel na trajnu brigu o hrišćanskom nasleđu u regionu.
Kako ukazuju hrišćanski portali i izveštaji koji prate stanje u Svetoj zemlji, u poslednje vreme zabeleženi su napadi i pritisci koji ugrožavaju svakodnevni život i bogosluženje hrišćanskih zajednica. U tom kontekstu, razgovori na visokom nivou — i molbe za međunarodnu pažnju — dobijaju dodatnu težinu. Susret patrijarha Teofila III i Erdogana može se tumačiti i kao pokušaj da se obezbedi širi diplomatski i moralni okvir za zaštitu svetinja.
Više od protokola
Ovaj susret pokazuje da pitanja svetih mesta u Jerusalimu ne mogu ostati samo lokalno ili unutardržavno pitanje: ona su pitanje crkvene brige, međureligijskog poverenja i međunarodne pažnje. Kada jerusalimski patrijarh govori o zaštiti svetinja, njegova poruka nadilazi crkvene granice i poziva na odgovornost sve aktere — države, crkve i javnost.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
Dok odjekuju njegove reči da Aja Sofija „nikada više neće biti vaša“, turske vlasti sada su odlučile da i Anijsku sabornu crkvu, jedan od najvećih jermenskih hramova, pretvore u islamsku bogomolju, izazivajući osude istoričara i čitavog hrišćanskog sveta.
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.
Svetogorski asketa objašnjava kako upornost u izgovaranju Hristovog imena u srcu i usnama može nadvladati i satanu i približiti nas veri, čak i kada ne razumemo svaku reč koju izgovaramo.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Majka i dve ćerke iz Turske primile su svetu tajnu krštenja u trebinjskom hramu Svetih arhangela.
Protojerej Andrej Gavrilenko podseća na poruku apostola Petra i objašnjava zašto uzvraćanje istom merom ne pobeđuje nepravdu, već je samo produžava – i kako da sačuvamo sopstvenu dušu od otrova mržnje.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.