OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
Na praznik Svetog Georgija, mitropolit sremski Vasilije služio je svetu arhijerejsku liturgiju u velelepnoj kapeli podignutoj u parku oblikovanom po uzoru na najslavniji kraljevski dvor Evrope, a sabor vernih, monahinja i bogoslova ispunio je sveto mesto molitvom i blagodarnošću.
U živopisnom krajoliku Fruške gore, tamo gde vreme korača tiše, a molitve se penju visoko pod nebeske svodove, praznik Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija – Đurđevdan, proslavljen je u manastiru Beočinu uz svetlost liturgijske.
Pod zelenim velom beočinskog manastirskog parka, jedinstvenog po svom francuskom poreklu i nadahnutog kraljevskom raskoši Versaija, uz južnu stranu konaka smestila se kapela svetog Georgija – tiho svetilište u kojem se, na praznik nebeskog viteza Hristovog, okupio narod Božji u duhovnom zajedništvu sa svojom Crkvom.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit sremski Vasilije, a sasluživali su: igumano manastir Justino i protođakon Goran Vlasc. Njihove liturgijske molitve, protkane pevanjem bogoslova iz Karlovačke bogoslovije, ispunile su kapelu nadom blagodati i podsećanjem na neugasivu svetlost vere.
U toj svetlosti sabran je i podvig svetog Georgija, koji je, kao i svi hrišćanski mučenici, prolio svoju krv za Hrista, postavši seme iz kojeg su iznikli novi plodovi večnog života. U svojoj pastirskoj besedi mitropolit Vasilije je upravo na to podsetio vernike, osvetlivši značaj svedočanstva vere u doba stradanja – od mračnih vremena cara Dioklecijana, kada je sveti Georgije podneo mučeničku smrt 303. godine, pa sve do trijumfa hrišćanstva milanskim ediktom 313. godine, pod vladavinom svetog cara Konstantina, rođenog upravo na tlu današnje Srbije.
– U ovoj kapeli, sazidanoj početkom prošlog veka trudom revnosnih čuvara manastira, molili smo se za pokoj duša onih koji ovde u kripti čekaju vaskrsenje – kazao je mitropolit.
– To su blaženopočivši episkop zadarski Dimitrije Branković Temišvarac, arhimandrit Joakim Čupić i neumorni trudbenik Crkve u doba komunističkog progona, teolog Dušan Dožić, sinovac patrijarha Gavrila.
Ispred hrama, nakon zaamvone molitve, blagosiljani su slavski darovi, dok su monahinje, predvođene igumanijom Varvarom, zajedno sa vernicima, u tišini srca prinosile svoje molitve nebeskom zaštitniku.
Beočinski manastir, sa svojim stoletnim četinjarima što prkose vremenu i bolesti, svedoči ne samo o umetničkoj lepoti pejzažne arhitekture već i o postojanosti pravoslavnog duha, koji se ni pod kakvom silom ne savija, već stoji uspravno kao što je i sveti Georgije stajao pred carem, nepokolebljiv u veri.
Na Đurđevdan u Beočinu, vera nije bila samo obred, već živa reka milosti koja je, poput izvora u manastirskom parku, potekla iz prošlosti ka večnosti. I kao što se zelenilo parka obnavlja svakog proleća, tako se i duše vernoga naroda podmladiše molitvom, svedočanstvom i zajedništvom pod skutima svetog Georgija, nebeskog zaštitnika vojske Hristove.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog. Na praznik Svetog velikomučenika Georgija, podsetimo se na njegovu neprestanu zaštitu i pomoć, koja nas vodi ka duhovnoj obnovi i božanskoj milosti. Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi. Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Budi deo Religija.rs zajednice.
OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
OVA MOLITVA NA ĐURĐEVDAN DONOSI ZDRAVLJE, MIR I BLAGOSLOV: Svetom Georgiju Pobedonoscu danas se mole oni koji slave, ali i svi ostali vernici
VELIKA GODIŠNJICA NA ĐURĐEVDAN U KNJAŽEVCU: Vernici uz patrijarha Porfirija na liturgiji povodom 190 godina od izgradnje crkve
PET NAJVEĆIH ČUDA SVETOG ĐORĐA: Svetac koji donosi blagoslov, ali i kaznu, ovim događajima je ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Jeromonah Evgenije, rodom iz Novog Sada, postavljen je na praznik Svetih Kozme i Damjana za igumana manastira Rakovac, a vladika sremski Vasilije poverio mu je vođstvo ove drevne svetinje sa željom da nastavi putevima poslušnosti, molitve i bratoljublja.
U manastiru za koji mnogi nikada nisu čuli, iako vekovima postoji, na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog zbili su se duhovni trenuci koji svedoče o neprekidnosti monaškog predanja i otvaraju novo poglavlje ove skrivene svetinje.
Srpska pravoslavna crkva 6. maja slavi Đurđevdan – dan mučenika koji nije uzmakao ni pred carem ni pred smrću, već je verom i ljubavlju prema Hristu pobedio tamu ovog sveta i postao večni saputnik vernih kroz molitvu i čudotvornu blagodat.
Na praznik Svetog Jovana Zlatoustog, manastir Petkovica postao je mesto uzvišene duhovne radosti. Iskušenica Vinka primila je monaški postrig, a mitropolit Vasilije pozvao je sabrane na podvig i molitvenu revnost.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.