Aktuelno iz SPC 08.05.2025 | 22:26

PRAZNIČNO SABRANJE KOJE JE RASPLAKALO MNOGE: Đurđevdan u srpskom Versaju

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
PRAZNIČNO SABRANJE KOJE JE RASPLAKALO MNOGE: Đurđevdan u srpskom Versaju
Foto: preuzeto sa spc.rs

Na praznik Svetog Georgija, mitropolit sremski Vasilije služio je svetu arhijerejsku liturgiju u velelepnoj kapeli podignutoj u parku oblikovanom po uzoru na najslavniji kraljevski dvor Evrope, a sabor vernih, monahinja i bogoslova ispunio je sveto mesto molitvom i blagodarnošću.

U živopisnom krajoliku Fruške gore, tamo gde vreme korača tiše, a molitve se penju visoko pod nebeske svodove, praznik Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija – Đurđevdan, proslavljen je u manastiru Beočinu uz svetlost liturgijske.

Pod zelenim velom beočinskog manastirskog parka, jedinstvenog po svom francuskom poreklu i nadahnutog kraljevskom raskoši Versaija, uz južnu stranu konaka smestila se kapela svetog Georgija – tiho svetilište u kojem se, na praznik nebeskog viteza Hristovog, okupio narod Božji u duhovnom zajedništvu sa svojom Crkvom.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit sremski Vasilije, a sasluživali su: igumano manastir Justino i protođakon Goran Vlasc. Njihove liturgijske molitve, protkane pevanjem bogoslova iz Karlovačke bogoslovije, ispunile su kapelu nadom blagodati i podsećanjem na neugasivu svetlost vere.

U toj svetlosti sabran je i podvig svetog Georgija, koji je, kao i svi hrišćanski mučenici, prolio svoju krv za Hrista, postavši seme iz kojeg su iznikli novi plodovi večnog života. U svojoj pastirskoj besedi mitropolit Vasilije je upravo na to podsetio vernike, osvetlivši značaj svedočanstva vere u doba stradanja – od mračnih vremena cara Dioklecijana, kada je sveti Georgije podneo mučeničku smrt 303. godine, pa sve do trijumfa hrišćanstva milanskim ediktom 313. godine, pod vladavinom svetog cara Konstantina, rođenog upravo na tlu današnje Srbije.

SPC
Sestrinstvo manastira Beočin

 

– U ovoj kapeli, sazidanoj početkom prošlog veka trudom revnosnih čuvara manastira, molili smo se za pokoj duša onih koji ovde u kripti čekaju vaskrsenje – kazao je mitropolit.

 – To su blaženopočivši episkop zadarski Dimitrije Branković Temišvarac, arhimandrit Joakim Čupić i neumorni trudbenik Crkve u doba komunističkog progona, teolog Dušan Dožić, sinovac patrijarha Gavrila.

Ispred hrama, nakon zaamvone molitve, blagosiljani su slavski darovi, dok su monahinje, predvođene igumanijom Varvarom, zajedno sa vernicima, u tišini srca prinosile svoje molitve nebeskom zaštitniku.

Beočinski manastir, sa svojim stoletnim četinjarima što prkose vremenu i bolesti, svedoči ne samo o umetničkoj lepoti pejzažne arhitekture već i o postojanosti pravoslavnog duha, koji se ni pod kakvom silom ne savija, već stoji uspravno kao što je i sveti Georgije stajao pred carem, nepokolebljiv u veri.

Na Đurđevdan u Beočinu, vera nije bila samo obred, već živa reka milosti koja je, poput izvora u manastirskom parku, potekla iz prošlosti ka večnosti. I kao što se zelenilo parka obnavlja svakog proleća, tako se i duše vernoga naroda podmladiše molitvom, svedočanstvom i zajedništvom pod skutima svetog Georgija, nebeskog zaštitnika vojske Hristove.