Nekada spas u siromašnim vremenima, danas neodoljivi zalogaj koji osvaja mirisom i ukusom – pogledajte korak po korak kako da ga spremite da svi traže još.
U tihim selima Bosne, gde se dani mere zvucima ezana i škripom starih drvenih kapija, bosanska potkriža nekada je bila simbol domaće mudrosti i zajedništva. Na skromnim trpezama vernika islamske veroispovesti, ali i kasnije u kućama širom Balkana, ovo domaće, tradicionalno jelo grejalo je srca jednako kao i stomake. Nastala iz potrebe da se ništa ne baci, potkriža je od suvog hleba ili pogače, sočne junetine i nekoliko začina pravila pravu gozbu koja miriše na detinjstvo, na dane kada se oko sofre okupljala cela porodica, a miris iz zemljanog lonca širio se sokacima.
Sastojci:
500 g junetine
2 glavice crnog luka
lovorov list
kašičica aleve paprike
biber, so
tvrda, osušena pogača ili hleb
ulje
Freepik
Bosanska potkriža
Priprema:
Za potkrižu najpre stavite meso u šerpu i nalijte ga vodom da ogrezne. Dodajte sitno iseckan crni luk, lovorov list, so i biber, pa pustite da se na tihoj vatri polako krčka dok meso ne omekša. Kada je gotovo, iseckajte ga na sitne komade. Na malo ulja kratko propržite kašičicu aleve paprike da zamiriše i pusti boju, dodajte supu od kuvanja mesa i promešajte. U vatrostalnu posudu poređajte tanke kriške stare pogače ili hleba, preko rasporedite sočnu junetinu, a sve obilno prelijte toplim saftom. Stavite u zagrejanu rernu i zapecite desetak minuta – taman da hleb upije svaki miris i ukus. Poslužite uz kiselo mleko i uživajte u svakom zalogaju, baš kao što su to radile naše nane.
Savet:
Najbolje je koristiti junetinu sa malo masnoće, poput plećke ili buta, jer se dugo krčka i postaje mekana. Tradicionalno se koristi stari, tvrdi hleb ili pogača, jer bolje upija sos, ali za autentičan ukus možete koristiti i domaći hleb.
U vremenu kada se trpeza nije merila bogatstvom već dušom domaćina, jelo od jagnjetine i pasulja krasilo je praznične dane metohijskih kuća – donosimo autentičan recept koji čuva toplinu predanja i sećanje na zajedništvo oko stola.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
U svakoj pravoslavnoj kući hleb ima posebno mesto, a ovaj stari recept sa jajima i kačkavaljem podseća nas zašto se nekada verovalo da je greh baciti i koricu.
Nekada skromno jelo sa prazničnog stola, danas se poslužuje kao egzotičan specijalitet – donosimo originalni recept iz Hercegovine koji možete pripremiti kod kuće.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od osušenih ostataka nastaju puding sa jabukama i suvim grožđem, carski drobljenac i mirisne prezle za knedle, baš po receptima koji su čuvali svaku koricu.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.