Nekada spas u siromašnim vremenima, danas neodoljivi zalogaj koji osvaja mirisom i ukusom – pogledajte korak po korak kako da ga spremite da svi traže još.
U tihim selima Bosne, gde se dani mere zvucima ezana i škripom starih drvenih kapija, bosanska potkriža nekada je bila simbol domaće mudrosti i zajedništva. Na skromnim trpezama vernika islamske veroispovesti, ali i kasnije u kućama širom Balkana, ovo domaće, tradicionalno jelo grejalo je srca jednako kao i stomake. Nastala iz potrebe da se ništa ne baci, potkriža je od suvog hleba ili pogače, sočne junetine i nekoliko začina pravila pravu gozbu koja miriše na detinjstvo, na dane kada se oko sofre okupljala cela porodica, a miris iz zemljanog lonca širio se sokacima.
Sastojci:
500 g junetine
2 glavice crnog luka
lovorov list
kašičica aleve paprike
biber, so
tvrda, osušena pogača ili hleb
ulje
Freepik
Bosanska potkriža
Priprema:
Za potkrižu najpre stavite meso u šerpu i nalijte ga vodom da ogrezne. Dodajte sitno iseckan crni luk, lovorov list, so i biber, pa pustite da se na tihoj vatri polako krčka dok meso ne omekša. Kada je gotovo, iseckajte ga na sitne komade. Na malo ulja kratko propržite kašičicu aleve paprike da zamiriše i pusti boju, dodajte supu od kuvanja mesa i promešajte. U vatrostalnu posudu poređajte tanke kriške stare pogače ili hleba, preko rasporedite sočnu junetinu, a sve obilno prelijte toplim saftom. Stavite u zagrejanu rernu i zapecite desetak minuta – taman da hleb upije svaki miris i ukus. Poslužite uz kiselo mleko i uživajte u svakom zalogaju, baš kao što su to radile naše nane.
Savet:
Najbolje je koristiti junetinu sa malo masnoće, poput plećke ili buta, jer se dugo krčka i postaje mekana. Tradicionalno se koristi stari, tvrdi hleb ili pogača, jer bolje upija sos, ali za autentičan ukus možete koristiti i domaći hleb.
U vremenu kada se trpeza nije merila bogatstvom već dušom domaćina, jelo od jagnjetine i pasulja krasilo je praznične dane metohijskih kuća – donosimo autentičan recept koji čuva toplinu predanja i sećanje na zajedništvo oko stola.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
U svakoj pravoslavnoj kući hleb ima posebno mesto, a ovaj stari recept sa jajima i kačkavaljem podseća nas zašto se nekada verovalo da je greh baciti i koricu.
Nekada skromno jelo sa prazničnog stola, danas se poslužuje kao egzotičan specijalitet – donosimo originalni recept iz Hercegovine koji možete pripremiti kod kuće.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Izveštaj Skupštine pravoslavnih episkopa svedoči o snažnom širenju pravoslavnih bogoslužbenih mesta i rastu broja sveštenoslužitelja, uz vidljive promene na verskoj mapi Francuske i izazove koji prate ovaj process.
Njegova slava među Judejima u Vavilonu počela je onda kada je on izobličio dva pohotljiva i nepravedna starca, sudije judejske, i spasao celomudrenu Sosanu (Suzanu) od nepravedne smrti.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U doba kada se hleb pravio na metre, a nijedna mrvica nije završavala u kanti, domaćice su stvarale jela iz ničega. Otkrijte kako se od jučerašnjeg hleba priprema topla čorba koja i danas greje srce — jednostavno, štedljivo i neodoljivo.
Jednostavno pripremljeno, a bogato aromama, ovaj praznični specijalitet spaja vekovne običaje, miris pečenog luka i maslinovo ulje na trpezama gde se slavi dolazak Božića.
Ova nenametljiva, a raskošna poslastica spaja orahe, puter i nežne kore u "ružice" koje prizivaju detinjstvo i porodična okupljanja, a priprema je jednostavna čak i za početnike u kuhinji.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Ageja po starom kalendaru, Sećanje na 14.000 nevine dece po novom. Katolici slave Svetog Tomu Beketa, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.