Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Naši preci hranili su se jednostavno i zdravo, „kao Bog zapoveda“. Među osnovnim namirnicama bilo je i brašno od celog zrna, mleveno na potočnim vodenicama, poznato pod imenom prekrupa. Danas, kada se sve češće govori o povratku prirodnoj ishrani, ova drevna namirnica ponovo postaje cenjena, a recept jeromonaha Jeroteja Draganovića iz manastira Krušedol objavljen u "Srbskom kuvaru" iz 1855. godine - donosi njen pravi, nezaboravni ukus.
Naši preci hranili su se onako „kao Bog zapoveda“, pa su između ostalog upotrebljavali i brašno, a da uopšte nisu znali da je to upravo ono jedino pravo i danas veoma cenjeno – integralno. Takvo brašno dobijalo se hladnim mlevenjem, pri čemu zrno nije gubilo ništa od svojih prirodnih sastojaka, a mlelo se na vodenicama, na potočnim mlinovima. Naši stari su ga zvali prekrupa.
Ludilo novog doba, rasap u narodu i pokušaji da se odvoji od svega što je staro, doveli su do toga da se u celoj našoj zemlji zadržalo jedva dvadesetak pravih, starih vodenica.
U međuvremenu, moderni mlinovi proizvodili su brašno koje se danas među pobornicima zdrave hrane s pravom naziva jednom od „belih smrti“, jer ne sadrži ništa sem čiste energije. Na sreću, i naš narod, čini se, polako dolazi pameti, pa se sve češće obnavljaju stare i podižu nove vodenice na potocima i rečicama. Nadajmo se da će ih biti još više!
shutterstock_Dar1930
Manastirska supa od prekrupe
Sastojci:
četvrt kilograma prekrupe (ukoliko je ne dobijete, može i griz)
oko 100 g margarina (u dane kada nije post, može se koristiti puter zbog punijeg ukusa)
litar do litar i po bistre supe od pasulja
malo muškatovog cveta
malo šafrana
vezica peršuna
malo soli
Priprema:
Prekrupa se prži na margarinu (ili na puteru ako su mrsni dani), pa se prelije bistrom supom od pasulja. Dodaju se muškatov cvet, šafran i sitno seckani peršun. Kada provri, uz povremeno mešanje, supa se posoli i ostavi da vri desetak minuta. I to je sve – jednostavno, a lekovito jelo koje vraća duh prošlih vremena.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.