Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Naši preci hranili su se jednostavno i zdravo, „kao Bog zapoveda“. Među osnovnim namirnicama bilo je i brašno od celog zrna, mleveno na potočnim vodenicama, poznato pod imenom prekrupa. Danas, kada se sve češće govori o povratku prirodnoj ishrani, ova drevna namirnica ponovo postaje cenjena, a recept jeromonaha Jeroteja Draganovića iz manastira Krušedol objavljen u "Srbskom kuvaru" iz 1855. godine - donosi njen pravi, nezaboravni ukus.
Naši preci hranili su se onako „kao Bog zapoveda“, pa su između ostalog upotrebljavali i brašno, a da uopšte nisu znali da je to upravo ono jedino pravo i danas veoma cenjeno – integralno. Takvo brašno dobijalo se hladnim mlevenjem, pri čemu zrno nije gubilo ništa od svojih prirodnih sastojaka, a mlelo se na vodenicama, na potočnim mlinovima. Naši stari su ga zvali prekrupa.
Ludilo novog doba, rasap u narodu i pokušaji da se odvoji od svega što je staro, doveli su do toga da se u celoj našoj zemlji zadržalo jedva dvadesetak pravih, starih vodenica.
U međuvremenu, moderni mlinovi proizvodili su brašno koje se danas među pobornicima zdrave hrane s pravom naziva jednom od „belih smrti“, jer ne sadrži ništa sem čiste energije. Na sreću, i naš narod, čini se, polako dolazi pameti, pa se sve češće obnavljaju stare i podižu nove vodenice na potocima i rečicama. Nadajmo se da će ih biti još više!
shutterstock_Dar1930
Manastirska supa od prekrupe
Sastojci:
četvrt kilograma prekrupe (ukoliko je ne dobijete, može i griz)
oko 100 g margarina (u dane kada nije post, može se koristiti puter zbog punijeg ukusa)
litar do litar i po bistre supe od pasulja
malo muškatovog cveta
malo šafrana
vezica peršuna
malo soli
Priprema:
Prekrupa se prži na margarinu (ili na puteru ako su mrsni dani), pa se prelije bistrom supom od pasulja. Dodaju se muškatov cvet, šafran i sitno seckani peršun. Kada provri, uz povremeno mešanje, supa se posoli i ostavi da vri desetak minuta. I to je sve – jednostavno, a lekovito jelo koje vraća duh prošlih vremena.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Monah iz Manastir Krušedol objavio je 1855. godine zbirku recepata, među kojima je i ovaj koji pokazuje kako se od najskromnijih sastojaka stvara nezaboravan ukus i miris starine
Sezonska biljka iz šumskih predela, cenjena u pravoslavnoj tradiciji zbog snažnog dejstva na imunitet i prirodnog balansa koji uspostavlja nakon bogate praznične ishrane.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.