Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Naši preci hranili su se jednostavno i zdravo, „kao Bog zapoveda“. Među osnovnim namirnicama bilo je i brašno od celog zrna, mleveno na potočnim vodenicama, poznato pod imenom prekrupa. Danas, kada se sve češće govori o povratku prirodnoj ishrani, ova drevna namirnica ponovo postaje cenjena, a recept jeromonaha Jeroteja Draganovića iz manastira Krušedol objavljen u "Srbskom kuvaru" iz 1855. godine - donosi njen pravi, nezaboravni ukus.
Naši preci hranili su se onako „kao Bog zapoveda“, pa su između ostalog upotrebljavali i brašno, a da uopšte nisu znali da je to upravo ono jedino pravo i danas veoma cenjeno – integralno. Takvo brašno dobijalo se hladnim mlevenjem, pri čemu zrno nije gubilo ništa od svojih prirodnih sastojaka, a mlelo se na vodenicama, na potočnim mlinovima. Naši stari su ga zvali prekrupa.
Ludilo novog doba, rasap u narodu i pokušaji da se odvoji od svega što je staro, doveli su do toga da se u celoj našoj zemlji zadržalo jedva dvadesetak pravih, starih vodenica.
U međuvremenu, moderni mlinovi proizvodili su brašno koje se danas među pobornicima zdrave hrane s pravom naziva jednom od „belih smrti“, jer ne sadrži ništa sem čiste energije. Na sreću, i naš narod, čini se, polako dolazi pameti, pa se sve češće obnavljaju stare i podižu nove vodenice na potocima i rečicama. Nadajmo se da će ih biti još više!
shutterstock_Dar1930
Manastirska supa od prekrupe
Sastojci:
četvrt kilograma prekrupe (ukoliko je ne dobijete, može i griz)
oko 100 g margarina (u dane kada nije post, može se koristiti puter zbog punijeg ukusa)
litar do litar i po bistre supe od pasulja
malo muškatovog cveta
malo šafrana
vezica peršuna
malo soli
Priprema:
Prekrupa se prži na margarinu (ili na puteru ako su mrsni dani), pa se prelije bistrom supom od pasulja. Dodaju se muškatov cvet, šafran i sitno seckani peršun. Kada provri, uz povremeno mešanje, supa se posoli i ostavi da vri desetak minuta. I to je sve – jednostavno, a lekovito jelo koje vraća duh prošlih vremena.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.