Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Naši preci hranili su se jednostavno i zdravo, „kao Bog zapoveda“. Među osnovnim namirnicama bilo je i brašno od celog zrna, mleveno na potočnim vodenicama, poznato pod imenom prekrupa. Danas, kada se sve češće govori o povratku prirodnoj ishrani, ova drevna namirnica ponovo postaje cenjena, a recept jeromonaha Jeroteja Draganovića iz manastira Krušedol objavljen u "Srbskom kuvaru" iz 1855. godine - donosi njen pravi, nezaboravni ukus.
Naši preci hranili su se onako „kao Bog zapoveda“, pa su između ostalog upotrebljavali i brašno, a da uopšte nisu znali da je to upravo ono jedino pravo i danas veoma cenjeno – integralno. Takvo brašno dobijalo se hladnim mlevenjem, pri čemu zrno nije gubilo ništa od svojih prirodnih sastojaka, a mlelo se na vodenicama, na potočnim mlinovima. Naši stari su ga zvali prekrupa.
Ludilo novog doba, rasap u narodu i pokušaji da se odvoji od svega što je staro, doveli su do toga da se u celoj našoj zemlji zadržalo jedva dvadesetak pravih, starih vodenica.
U međuvremenu, moderni mlinovi proizvodili su brašno koje se danas među pobornicima zdrave hrane s pravom naziva jednom od „belih smrti“, jer ne sadrži ništa sem čiste energije. Na sreću, i naš narod, čini se, polako dolazi pameti, pa se sve češće obnavljaju stare i podižu nove vodenice na potocima i rečicama. Nadajmo se da će ih biti još više!
shutterstock_Dar1930
Manastirska supa od prekrupe
Sastojci:
četvrt kilograma prekrupe (ukoliko je ne dobijete, može i griz)
oko 100 g margarina (u dane kada nije post, može se koristiti puter zbog punijeg ukusa)
litar do litar i po bistre supe od pasulja
malo muškatovog cveta
malo šafrana
vezica peršuna
malo soli
Priprema:
Prekrupa se prži na margarinu (ili na puteru ako su mrsni dani), pa se prelije bistrom supom od pasulja. Dodaju se muškatov cvet, šafran i sitno seckani peršun. Kada provri, uz povremeno mešanje, supa se posoli i ostavi da vri desetak minuta. I to je sve – jednostavno, a lekovito jelo koje vraća duh prošlih vremena.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Zapis iz „Srbskog kuvara“ otkriva jednostavan način pripreme hleba na kiselu vodu, čuvan u domaćinstvima i manastirima gde se testo mesi strpljenjem, a deli rukama uz osećaj zajedništva i blagoslova.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.