Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Naši preci hranili su se jednostavno i zdravo, „kao Bog zapoveda“. Među osnovnim namirnicama bilo je i brašno od celog zrna, mleveno na potočnim vodenicama, poznato pod imenom prekrupa. Danas, kada se sve češće govori o povratku prirodnoj ishrani, ova drevna namirnica ponovo postaje cenjena, a recept jeromonaha Jeroteja Draganovića iz manastira Krušedol objavljen u "Srbskom kuvaru" iz 1855. godine - donosi njen pravi, nezaboravni ukus.
Naši preci hranili su se onako „kao Bog zapoveda“, pa su između ostalog upotrebljavali i brašno, a da uopšte nisu znali da je to upravo ono jedino pravo i danas veoma cenjeno – integralno. Takvo brašno dobijalo se hladnim mlevenjem, pri čemu zrno nije gubilo ništa od svojih prirodnih sastojaka, a mlelo se na vodenicama, na potočnim mlinovima. Naši stari su ga zvali prekrupa.
Ludilo novog doba, rasap u narodu i pokušaji da se odvoji od svega što je staro, doveli su do toga da se u celoj našoj zemlji zadržalo jedva dvadesetak pravih, starih vodenica.
U međuvremenu, moderni mlinovi proizvodili su brašno koje se danas među pobornicima zdrave hrane s pravom naziva jednom od „belih smrti“, jer ne sadrži ništa sem čiste energije. Na sreću, i naš narod, čini se, polako dolazi pameti, pa se sve češće obnavljaju stare i podižu nove vodenice na potocima i rečicama. Nadajmo se da će ih biti još više!
shutterstock_Dar1930
Manastirska supa od prekrupe
Sastojci:
četvrt kilograma prekrupe (ukoliko je ne dobijete, može i griz)
oko 100 g margarina (u dane kada nije post, može se koristiti puter zbog punijeg ukusa)
litar do litar i po bistre supe od pasulja
malo muškatovog cveta
malo šafrana
vezica peršuna
malo soli
Priprema:
Prekrupa se prži na margarinu (ili na puteru ako su mrsni dani), pa se prelije bistrom supom od pasulja. Dodaju se muškatov cvet, šafran i sitno seckani peršun. Kada provri, uz povremeno mešanje, supa se posoli i ostavi da vri desetak minuta. I to je sve – jednostavno, a lekovito jelo koje vraća duh prošlih vremena.
Saznajte kako su monasi manastira Krušedol spremali ovo posno jelo zabeleženo još 1855. godine i zašto ga i danas smatraju hranom koja donosi blagoslov i mir u svakom domu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Otkrijte tajnu jednostavnog, ali bogatog jela koje spaja krompir, jaja i pavlaku, i zavirite u manastirsku kuhinju gde je svaka priprema jela bila čin posvećenosti i molitve.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Zapis iz „Srbskog kuvara“ otkriva jednostavan način pripreme hleba na kiselu vodu, čuvan u domaćinstvima i manastirima gde se testo mesi strpljenjem, a deli rukama uz osećaj zajedništva i blagoslova.
Krompir, luk i brašno uz malo ulja pretvaraju se u izdašno jelo iz rerne, sa zapečenim ivicama i mekanom sredinom koja najbolje prija dok je još topla.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.
Tumačeći proročke reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da zabluda vođa slabi čitavu zajednicu i odvodi je sa puta istine, dok je povratak Bogu jedini put ka duhovnom ozdravljenju.