Na liturgiji u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Mladenovcu, mitropolit šumadijski govorio o borbi sa strastima, smislu posta i pokajanju kao ličnom preokretu, a ne spoljašnjoj navici.
Na dan kada Crkva molitveno proslavlja Prepodobnog Makarija Egipatskog i Svetog Marka Efeskog, hram Uspenja Presvete Bogorodice u Mladenovcu bio je mesto sabranja koje je nadilazilo puku hroniku jednog liturgijskog događaja. U molitvenoj tišini, ispunjenoj pojanjem i pažnjom vernog naroda, svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit šumadijski Jovan, ostavljajući poruke koje su se ticale samog temelja hrišćanskog života.
Uz mitropolita su sasluživali više sveštenika i đakona. Liturgijsko sabranje ulepšali su Srbski pravoslavni pojci, dajući bogosluženju punoću crkvenog sklada i sabornosti. U toku liturgije, mitropolit Jovan proizveo je starešinu hrama Uspenja Presvete Bogorodice Marka Jeftića i paroha prvog mladenovačkog Nenada Markovića u čin protonamesnika, naglašavajući odgovornost i služenje kao meru crkvenog dostojanstva.
Foto: Eparhija šumadijska
Doček vladike Jovana u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Mladenovcu
Post nije forma, već unutrašnja borba
U besedi, mitropolit Jovan se zadržao na suštinskoj vezi molitve i posta, ukazujući da oni nisu puka spoljašnja forma, već način preobražaja čoveka.
– Molitva i post su neraskidivi deo našeg duhovnog života. Post u čoveku treba da smanjuje strasti, a uvećava duhovne vrednosti – rekao je mitropolit, jasno povlačeći granicu između formalnog ispunjavanja pravila i stvarne unutrašnje borbe sa strastima. Po njegovim rečima, svako zlo u čoveku počinje upravo od nesavladanih strasti koje, ako se ne saseku u korenu, bujaju i udaljavaju čoveka od vrline.
"Pokajanjem otvori nam vrata"
Posebno se osvrnuvši na bogoslužbenu pesmu "Pokajanjem otvori nam vrata, Životodavče", mitropolit Jovan je istakao da te reči ne zahtevaju dodatna objašnjenja.
– One sadrže potpuni smisao pokajanja i posta, jer postom i pokajanjem mi otvaramo vrata raja. Ne postimo? Ne molimo se? Pa mi smo već zatvorili vrata raja za nas – kazao je vladika, podsećajući da je i Adam, prvi čovek, prestankom posta i molitve izgubio gledanje lica Božjeg i bio udaljen iz raja, čija su vrata tada ostala zatvorena.
Foto: Eparhija šumadijska
Vladika JOvan sa parohijanima i sveštenicima ispred hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Mladenovcu
Hristos otvara vrata raja svakom čoveku
Nastavljajući besedu, mitropolit Jovan je objasnio da su vrata raja ostala zatvorena sve do dolaska Gospoda Isusa Hrista.
– I ta vrata su bila zatvorena sve dok Gospod Hristos nije došao. Do Njegovog dolaska, stradanja, pogrebenja, Vaskrsenja i silaska u ad, svi ljudi su bili u tom stanju, i pravednici i grešnici. Zato Gospod silazi u ad i izvodi pravednike u Carstvo Nebesko – rekao je mitropolit, podsećajući na ikonografski prikaz Vaskrsenja, gde Hristos iz groba izvodi Adama i Evu, kao snažnu sliku obnove čitavog ljudskog roda.
Mitropolit Jovan je još jednom ukazao na freske Vaskrsenja, naglasivši da je raj otvoren za svakoga čoveka.
– Taj dar se ne prima pasivno, već životom ispunjenim pokajanjem, postom, molitvom, pričešćem, svetim vrlinama i dobrim delima – istakao je.
Zaključujući besedu, mitropolit Jovan je naglasio da pokajanje nije prolazni osećaj krivice, već trajna promena pravca života.
– Zaista, pokajanje označava promenu života – poručio je, ostavljajući vernicima u Mladenovcu poziv na lični podvig koji se ne iscrpljuje u rečima, već se potvrđuje svakodnevnim izborima.
Na praznik Prepodobnog Davida Solunskog, mitropolit šumadijski Jovan služio je Liturgiju i poručio da ljubav prema bližnjima ne postoji bez ljubavi prema Bogu, a tokom bogosluženja uručio je i visoka crkvena odlikovanja.
Na južnim padinama Venčaca, manastir Brezovac, osnovan pre više od pet vekova, postao je dom novog hrama posvećenog Presvetoj Bogorodici, a ceo kraj proslavio istorijski događaj.
: Na praznik Svete mučenice Jefimije u Kragujevcu, vladika šumadijski istakao je da je radost u Gospodu jača od svake tuge i da tamo gde je radost, tamo je Carstvo nebesko.
U snažnoj besedi u kragujevačkom naselju Aerodrom, mitropolit šumadijski poručio je da se trpljenjem spasavaju duše i da mir pripada onome koji ume da ćuti i prašta.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U srcu svetogorske zajednice, monasi se povlače u duboku tišinu kako bi očistili svoju dušu i osnažili veru pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Hristovo.
U besedi za petak 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako vera bez dela ostaje nemoćna, dok disciplinovana duša pobednički izlazi iz borbe sa zlom.
Blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski u svojoj knjizi objasnio je da vegetarijanstvo i lekarski režimi ne mogu da zamene dublji smisao uzdržavanja i zašto pravi odnos prema hrani oblikuje telo, dušu i svakodnevni život.
Tokom narednih sedam nedelja, sve do Vaskrsa, verni su pozvani na uzdržanje, molitvu, pokajanje i dobra dela, kako bi u čistoti srca i misli dočekali najveći hrišćanski praznik.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima