AKO SE UHVATIMO ZA OVO, NEIZBEŽNO ĆEMO POBEDITI ĐAVOLA: Starac Jefrem Arizonski otkriva najsilniju zaštitu od zlih sila
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkrivaju gde se gubi snaga - i gde se, još uvek, može povratiti.
Više od dve decenije bio je profesor i direktor čuvene svetogorske monaške akademije – Atonijade.
U sredu, 1. oktobra 2025. godine, u 92. godini života, upokojio se Mitropolit rodostolski Hrizostom, jedna od najznačajnijih ličnosti savremenog svetogorskog monaštva. Njegov odlazak ostavio je dubok trag među njegovim učenicima, monasima i svim vernicima koji su imali priliku da ga upoznaju. Sahranjen je na monaškom groblju Velike Lavre, gde će njegova duša pronaći večni mir.
Mitropolit Hrizostom bio je poznat po svojoj dubokoj učenosti i izuzetnoj skromnosti. Proveo je čak 75 godina na Svetoj Gori, gde je živeo u keliji Svih Svetih. Njegova duhovna karijera započela je hirotonijom za episkopa 1978. godine, kada je preuzeo odgovornost za rukopoloženja u atonskim obiteljima. Iako je bio episkop, nosio je episkopska znamenja samo tokom bogosluženja, čime je dodatno naglasio svoju skromnost.
Njegov život bio je posvećen služenju i duhovnom prosvetljenju. Više od dve decenije bio je profesor i direktor čuvene svetogorske monaške akademije – Atonijade. Kao plodan pisac i vrsni pojac, mitropolit Hrizostom ostavio je značajan trag u svetu monaštva. Mnogi hilandarski monasi, uključujući blaženopočivšeg arhimandrita Pajsija i igumana Metodija, primili su hirotoniju upravo od njega, čime je doprineo nastavku monaške tradicije.
Na njegovom poslednjem ispraćaju, okupili su se mnogi ugledni arhijereji, igumani i monasi, među kojima je bio i iguman manastira Hilandar, arhimandrit Metodije. Besednici su posebno naglasili njegovu posvećenost Svetoj Gori – retko je izlazio sa Atosa, izbegavajući pohvale i počasti. Ova osobina ga je činila izuzetnim i inspirativnim vođom u monaškom životu.
Mitropolit Hrizostom bio je pravi primer nestjažateljstva, živeći asketski i skromno. Njegova kelija bila je ispunjena isključivo knjigama, dok je sve vredne poklone, kao što su arhijerejske odeždi i mitre, odmah poklanjao drugima.
Njegova plemenita dela nisu se zaustavila tu; od svoje penzije obnavljao je stare crkve i pomagao izgradnju novih hramova. Ovaj duh nesebičnosti i posvećenosti duhovnom životu ostaviće dubok trag u srcima svih koji su ga poznavali.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Životna drama Čeha koji je postao monah srpske carske lavre i u gomili zaboravljenih rukopisa pronašao Miroslavljevo jevanđelje – priča o veri, istrajnosti i otkriću koje je promenilo srpsku kulturu.
Na dan kada Crkva slavi praznik Obrezanja Hristovog i Svetog Vasilija Velikog, na Svetoj Gori se mesi poseban slatki hleb sa novčićem.
Predanje otkriva kako slučajno skretanje broda i molitva Device Marije stvoriše mesto gde Majka Božja bdi nad monasima i tišinom hiljadugodišnjeg duhovnog sveta.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkrivaju gde se gubi snaga - i gde se, još uvek, može povratiti.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Dok ruska obaveštajna služba tvrdi da patrijarh Vartolomej planira da prizna samostalnu crkvenu organizaciju u Crnoj Gori, arhijerej Fanara ističe da nikada nije bilo kontakta sa ovom grupom.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Od Bele Crkve preko Ohrida do Nakučana, protojerej Slaviša Marković obnavljao je crkve i pružao utehu vernicima.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
U besedi za 32. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako pravi izbor između prolaznog i večnog određuje sudbinu duše.