Od ustoličenja do susreta sa najvažnijim ličnostima sveta, patrijarh Porfirije je u protekle četiri godine oblikovao istoriju Srpske pravoslavne crkve, donoseći mir i duhovnu snagu.
Na današnji dan, pre četiri godine, Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne Crkve na svom zasedanju u Spomen hramu Svetog Save u Beogradu, izabrao je mitropolita zagrebačko-ljubljanskog dr Porfirija za patrijarha srpskog.
Odmah posle izbora, služeno je blagodarenje i proizneseno mnogoletstvije arhiepiskopu pećkom, mitropolitu beogradsko-karlovačkom i patrijarhu srpskom Porfiriju.
Zvona na hramu Svetog Save na Vračaru oglasila su se nekoliko minuta pre 16 časova označavajući da je izabran 46. patrijarh srpski.
Svečani čin ustoličenja novoizabranog patrijarha srpskog Porfirija započeo je 19. februara 2021. godine sabornom svetom arhijerejskom liturgijom u Svetoarhangelskom sabornom hramu u Beogradu.
Njegova svetost, patrijarh srpski Porfirije – od izbornog Sabora, preko ustoličenja, bogosluženja, kanonskih poseta eparhijama Srpske pravoslavne crkve, susreće sa najvažnijim ličnostima iz zemlje i sveta, učestvuje u dobrotvornim aktivnostima, intervjuima, i uz redovna arhipastirska obraćanja već četvrtu godinu za redom ispisuje istoriju Srpske pravoslavne crkve.
Životopis patrijarha Porfirija
Foto: SPC
Rođen 1961. godine u Bečeju. Svetovno ime mu je Prvoslav Perić.
Kako se navodi u zvaničnom životopisu, osnovnu školu završio je u Čurugu, a Gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj“ u Novom Sadu.
Diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1986. godine, kada ga je blažene uspomene Episkop raško-prizrenski, a potonji Patrijarh srpski Pavle, u manastiru Svete Trojice u Mušutištu rukopoložio u čin jerođakona.
Na poslediplomskim studijama u Atini boravi od 1986. do 1990. godine, kada po blagoslovu Episkopa bačkog dr Irineja dolazi u manastir Svetih arhangela u Kovilju, gde je rukopoložen u sveštenomonaški čin i postavljen za igumana.“
Doktorirao je 2004. godine na Bogoslovskom fakultetu u Atini na temu „Mogućnost poznanja Boga kod apostola Pavla po tumačenju svetog Jovana Zlatoustog“.
U biografiji se ističe da za njim u manastir u Kovilju dolazi mnoštvo mladih monaha i iskušenika.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora SPC u Beogradu 14. maja 1999. godine izabran je za episkopa jegarskog, vikara Eparhije bačke.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
Iz Informativne službe SPC naglašavaju da svako ko je poznavao patrijarha Pavla, slušao njegove propovedi, čitao intervjue i bogoslovske tekstove ili gledao, retke emisije sa njim snimljene, zna da je bilo kakav pa i najblaži politički angažman bio apsolutno nemoguć u njegovom slučaju.
Članovi Srpskog udruženja „Karađorđe“ predstavili rad na očuvanju kulturne baštine Boke Kotorske, a susret sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve bio je prilika za zajedničko proslavljanje tradicije i istorije.
Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.