Od ustoličenja do susreta sa najvažnijim ličnostima sveta, patrijarh Porfirije je u protekle četiri godine oblikovao istoriju Srpske pravoslavne crkve, donoseći mir i duhovnu snagu.
Na današnji dan, pre četiri godine, Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne Crkve na svom zasedanju u Spomen hramu Svetog Save u Beogradu, izabrao je mitropolita zagrebačko-ljubljanskog dr Porfirija za patrijarha srpskog.
Odmah posle izbora, služeno je blagodarenje i proizneseno mnogoletstvije arhiepiskopu pećkom, mitropolitu beogradsko-karlovačkom i patrijarhu srpskom Porfiriju.
Zvona na hramu Svetog Save na Vračaru oglasila su se nekoliko minuta pre 16 časova označavajući da je izabran 46. patrijarh srpski.
Svečani čin ustoličenja novoizabranog patrijarha srpskog Porfirija započeo je 19. februara 2021. godine sabornom svetom arhijerejskom liturgijom u Svetoarhangelskom sabornom hramu u Beogradu.
Njegova svetost, patrijarh srpski Porfirije – od izbornog Sabora, preko ustoličenja, bogosluženja, kanonskih poseta eparhijama Srpske pravoslavne crkve, susreće sa najvažnijim ličnostima iz zemlje i sveta, učestvuje u dobrotvornim aktivnostima, intervjuima, i uz redovna arhipastirska obraćanja već četvrtu godinu za redom ispisuje istoriju Srpske pravoslavne crkve.
Životopis patrijarha Porfirija
Foto: SPC
Rođen 1961. godine u Bečeju. Svetovno ime mu je Prvoslav Perić.
Kako se navodi u zvaničnom životopisu, osnovnu školu završio je u Čurugu, a Gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj“ u Novom Sadu.
Diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1986. godine, kada ga je blažene uspomene Episkop raško-prizrenski, a potonji Patrijarh srpski Pavle, u manastiru Svete Trojice u Mušutištu rukopoložio u čin jerođakona.
Na poslediplomskim studijama u Atini boravi od 1986. do 1990. godine, kada po blagoslovu Episkopa bačkog dr Irineja dolazi u manastir Svetih arhangela u Kovilju, gde je rukopoložen u sveštenomonaški čin i postavljen za igumana.“
Doktorirao je 2004. godine na Bogoslovskom fakultetu u Atini na temu „Mogućnost poznanja Boga kod apostola Pavla po tumačenju svetog Jovana Zlatoustog“.
U biografiji se ističe da za njim u manastir u Kovilju dolazi mnoštvo mladih monaha i iskušenika.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora SPC u Beogradu 14. maja 1999. godine izabran je za episkopa jegarskog, vikara Eparhije bačke.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
Iz Informativne službe SPC naglašavaju da svako ko je poznavao patrijarha Pavla, slušao njegove propovedi, čitao intervjue i bogoslovske tekstove ili gledao, retke emisije sa njim snimljene, zna da je bilo kakav pa i najblaži politički angažman bio apsolutno nemoguć u njegovom slučaju.
Članovi Srpskog udruženja „Karađorđe“ predstavili rad na očuvanju kulturne baštine Boke Kotorske, a susret sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve bio je prilika za zajedničko proslavljanje tradicije i istorije.
Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.