Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Tragedija koja se dogodila 1. novembra na Železničkoj stanici u Novom Sadu, u kojoj je stradao veliki broj nevinih ljudi, obavila je Srbiju u duboku tugu i žalost. Ovih dana u Beogradsku patrijaršiju stigli su izrazi saučešća iz većine pomesnih pravoslavnih crkava, od Moskve do Rumunije, u kojima patrijarsi iskazuju svoje saosećanje i šalju molitve za duše nastradalih i ozdravljenje povređenih.
Međutim, jedno pismo, čiji bi ton bio od naročitog značaja za srpski narod, nije stiglo. Pismo carigradskog patrijarha Vartolomeja, duhovnog vođe, izostalo je, iako su mnoge druge crkve pokazale svoju bratsku bliskost sa Srbijom. Dok se srpski sveštenici i narod mole za duše preminulih i ozdravljenje povređenih, tišina iz Carigradske patrijaršije ostavlja neizgovorena pitanja.
Istovremeno, kada je Srbiju zadesila ova bolna nesreća, patrijarh Vartolomej je uputio saosećanje narodu Španije, pogođenom poplavama u kojima je nastradalo na desetine ljudi. U svom pismu, carigradski patrijarh se moli za pokoj duša nastradalih i brz oporavak svih koji su pogođeni razornim poplavama. Posebno se osvrnuo na hrabre ljude koji, u duhu milosrđa, pomažu bližnjima u tim teškim trenucima. Njegove reči pružaju utehu i podršku španskom narodu, izražavajući solidarnost i empatiju.
Credit: Royal Palace of Spain / AFP / Profimedia
Patrijarh Vartolomej i španski kralj Felipe
Ali zašto takvo pismo nije upućeno i Srbiji? Da li je to slučajan propust, ili se iza tišine krije neki dublji signal? Patrijarhova reč, koju su mnogi iščekivali, mogla je umiriti mnoge duše u danima kada zajedništvo pruža snagu, a molitva osvetljava tamu.
Ostaje i pitanje da li je ovo povezano sa nedavnim stavovima pojedinih srpskih arhijereja koji su izrazili neslaganje s idejom zajedničkog slavljenja Vaskrsa sa katolicima, za šta se patrijarh Vartolomej otvoreno zalaže. Da li možda ovakva suptilna razmimoilaženja u stavovima dovode do uzdržanosti u trenucima kada je solidarnost sa bratskim narodom najpotrebnija?
VATICAN MEDIA / IPA / Sipa Press / Profimedia
Patrijarh Vartolimej i papa Franja zalažu se da pravoslavci i katolici ubuduće zajedno proslavljaju Vaskrs
Tragični događaji često podsećaju na krhkost života i na potrebu da budemo jedni uz druge. Ostaje nada da će srpski narod u molitvama pronaći mir, dok odgovori na neka dublja pitanja čekaju neko drugo vreme, u nadi da neće narušiti bratsku ljubav i jedinstvo kojem svi težimo.
Inicijativa za zajedničko praznovanje Vaskrsa između pravoslavnih i rimokatolika 2025. godine izazvala je raspravu o očuvanju pravoslavne tradicije. Episkop bihaćko-petrovački prvi od srpskih arhijereja javno istupio, izražavajući zabrinutost zbog mogućih posledica ovakvog koraka.
Mitropolit zvorničko-tuzlanski kroz stihove otkriva da nas tokom 2025. godine čeka svet pun napetosti, lažnog mira i opasnih kompromisa, a ključno je ostati veran pravoslavnoj veri i Hristovom Carstvu.
Nakon strašne nesreće na novosadskoj železničkoj stanici, građani neprestano dolaze, paleći sveće i moleći se za pokoj duša i ozdravljenje povređenih. Dok Srbija tuguje, ikona Belog anđela s natpisom “Za pokoj duša stradalih” postala je simbol nade i sećanja.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
U molitvenoj poruci upućenoj Patrijarhu Porfiriju i srpskom narodu, poglavar Rumunske pravoslavne crkve izrazio je duboko saučešće povodom nesreće na železničkoj stanici u Novom Sadu i pozvao na zajedničku molitvu za mir duša stradalih i brz oporavak povređenih.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti – sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu, jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Riznica Eparhijskog kulturnog centra čuva svetinje koje odišu smirenjem i svedoče o istini pravoslavlja, a mitropolit Fotije poručuje da one u sebi nose vekove stradanja i nade srpskog naroda.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Povodom nesreće na novosadskoj železničkoj stanici, paroh u Perlezu Aleksandar Nišević poziva na duboko preispitivanje i promenu – da u tuzi i patnji prepoznamo Božju opomenu, da svako od nas pronađe svoj deo odgovornosti i preduzme korake ka istinskoj ljubavi i brizi za bližnje.
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
Nesreća na novosadskoj železničkoj stanici potresla je Srbiju i pravoslavni svet. Mitropolit volokolamski Antonije uputio je reči utehe i podrške, pridružujući se patrijarhu Porfiriju i ruskoj crkvi u molitvama za nastradale i njihove porodice.
Povodom nemerljivog gubitka života u strašnoj nesreći, poglavar Srpske pravoslavne crkve izrazio je duboko saučešće i molitveno stao uz porodice nastradalih, naglasivši važnost zajedništva i vere kao utehe u najtežim trenucima.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti – sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu, jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi - kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.