Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Tragedija koja se dogodila 1. novembra na Železničkoj stanici u Novom Sadu, u kojoj je stradao veliki broj nevinih ljudi, obavila je Srbiju u duboku tugu i žalost. Ovih dana u Beogradsku patrijaršiju stigli su izrazi saučešća iz većine pomesnih pravoslavnih crkava, od Moskve do Rumunije, u kojima patrijarsi iskazuju svoje saosećanje i šalju molitve za duše nastradalih i ozdravljenje povređenih.
Međutim, jedno pismo, čiji bi ton bio od naročitog značaja za srpski narod, nije stiglo. Pismo carigradskog patrijarha Vartolomeja, duhovnog vođe, izostalo je, iako su mnoge druge crkve pokazale svoju bratsku bliskost sa Srbijom. Dok se srpski sveštenici i narod mole za duše preminulih i ozdravljenje povređenih, tišina iz Carigradske patrijaršije ostavlja neizgovorena pitanja.
Istovremeno, kada je Srbiju zadesila ova bolna nesreća, patrijarh Vartolomej je uputio saosećanje narodu Španije, pogođenom poplavama u kojima je nastradalo na desetine ljudi. U svom pismu, carigradski patrijarh se moli za pokoj duša nastradalih i brz oporavak svih koji su pogođeni razornim poplavama. Posebno se osvrnuo na hrabre ljude koji, u duhu milosrđa, pomažu bližnjima u tim teškim trenucima. Njegove reči pružaju utehu i podršku španskom narodu, izražavajući solidarnost i empatiju.
Credit: Royal Palace of Spain / AFP / Profimedia
Patrijarh Vartolomej i španski kralj Felipe
Ali zašto takvo pismo nije upućeno i Srbiji? Da li je to slučajan propust, ili se iza tišine krije neki dublji signal? Patrijarhova reč, koju su mnogi iščekivali, mogla je umiriti mnoge duše u danima kada zajedništvo pruža snagu, a molitva osvetljava tamu.
Ostaje i pitanje da li je ovo povezano sa nedavnim stavovima pojedinih srpskih arhijereja koji su izrazili neslaganje s idejom zajedničkog slavljenja Vaskrsa sa katolicima, za šta se patrijarh Vartolomej otvoreno zalaže. Da li možda ovakva suptilna razmimoilaženja u stavovima dovode do uzdržanosti u trenucima kada je solidarnost sa bratskim narodom najpotrebnija?
VATICAN MEDIA / IPA / Sipa Press / Profimedia
Patrijarh Vartolimej i papa Franja zalažu se da pravoslavci i katolici ubuduće zajedno proslavljaju Vaskrs
Tragični događaji često podsećaju na krhkost života i na potrebu da budemo jedni uz druge. Ostaje nada da će srpski narod u molitvama pronaći mir, dok odgovori na neka dublja pitanja čekaju neko drugo vreme, u nadi da neće narušiti bratsku ljubav i jedinstvo kojem svi težimo.
Inicijativa za zajedničko praznovanje Vaskrsa između pravoslavnih i rimokatolika 2025. godine izazvala je raspravu o očuvanju pravoslavne tradicije. Episkop bihaćko-petrovački prvi od srpskih arhijereja javno istupio, izražavajući zabrinutost zbog mogućih posledica ovakvog koraka.
Mitropolit zvorničko-tuzlanski kroz stihove otkriva da nas tokom 2025. godine čeka svet pun napetosti, lažnog mira i opasnih kompromisa, a ključno je ostati veran pravoslavnoj veri i Hristovom Carstvu.
Nakon strašne nesreće na novosadskoj železničkoj stanici, građani neprestano dolaze, paleći sveće i moleći se za pokoj duša i ozdravljenje povređenih. Dok Srbija tuguje, ikona Belog anđela s natpisom “Za pokoj duša stradalih” postala je simbol nade i sećanja.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
U molitvenoj poruci upućenoj Patrijarhu Porfiriju i srpskom narodu, poglavar Rumunske pravoslavne crkve izrazio je duboko saučešće povodom nesreće na železničkoj stanici u Novom Sadu i pozvao na zajedničku molitvu za mir duša stradalih i brz oporavak povređenih.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi – kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama” – otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Govoreći na 44. konferenciji Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), koja se trenutno održava u Rimu, Lav je istakao da Katolička crkva podržava ''sve inicijative da se okonča skandal gladi u svetu".
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Povodom nesreće na novosadskoj železničkoj stanici, paroh u Perlezu Aleksandar Nišević poziva na duboko preispitivanje i promenu – da u tuzi i patnji prepoznamo Božju opomenu, da svako od nas pronađe svoj deo odgovornosti i preduzme korake ka istinskoj ljubavi i brizi za bližnje.
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
Nesreća na novosadskoj železničkoj stanici potresla je Srbiju i pravoslavni svet. Mitropolit volokolamski Antonije uputio je reči utehe i podrške, pridružujući se patrijarhu Porfiriju i ruskoj crkvi u molitvama za nastradale i njihove porodice.
Povodom nemerljivog gubitka života u strašnoj nesreći, poglavar Srpske pravoslavne crkve izrazio je duboko saučešće i molitveno stao uz porodice nastradalih, naglasivši važnost zajedništva i vere kao utehe u najtežim trenucima.
U svetu prepunom konflikata i bola, beseda vladike Nikolaja Velimirovića donosi nam lekciju o istinskoj snazi – kako ne uzvratiti istom merom, već prepustiti pravdu Bogu i sačuvati mir u duši.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama” – otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.