Povodom nesreće na novosadskoj železničkoj stanici, paroh u Perlezu Aleksandar Nišević poziva na duboko preispitivanje i promenu – da u tuzi i patnji prepoznamo Božju opomenu, da svako od nas pronađe svoj deo odgovornosti i preduzme korake ka istinskoj ljubavi i brizi za bližnje.
Kroz bolne trenutke i nevine žrtve, život nas često podseća na krhkost postojanja i svetost svakog daha. Ova tragedija, koja je u trenu zaustavila živote, postaje za nas kolektivna rana, ali i poziv na dublje preispitivanje. U tim trenucima tuge i patnje, dolazimo do istine da nijedno delo ne prolazi bez posledica, da nijedan trenutak nije zanemaren u očima Božjim.
Jerej otac Nišević opominje nas da u ovoj tragediji prepoznamo Božji poziv na buđenje i preispitivanje. On podseća da smo, kao narod i pojedinci, duboko pali ako je Gospod morao ovakvom težinom da nas podstakne na pokajanje. Svako od nas, kaže on, nosi svoj krst, svoj teret, svoje izbore i svoje promašaje – u svakodnevnom životu, u otuđenju od bližnjih, u ravnodušnosti i udaljenosti od Hrista. Pred Bogom, svi ćemo položiti račun za ono što smo činili i za ono što smo propustili da činimo, jer u ovoj boli svi nalazimo svoj deo odgovornosti.
youtube/printscreen/Поклоник
Sveštenik Aleksandar NIšević
- Neka ova opomena bude da menjamo sebe, da volimo jedni druge, da ne tražimo više sujetno i gordo krivca. Krivac je nađen. Kad svako pogleda u srce svoje, naći će krivca - poručuje jerej Aleksandar Nišević, pozivajući svakog od nas da prepozna svoj deo odgovornosti.
Kroz ove reči odzvanja poziv na istinsku promenu, na hrabrost da pogledamo u svoje srce i prepoznamo vlastiti nemar. U njima pronalazimo smernicu da se vratimo na pravi put – put vere, ljubavi, poštovanja i brige za bližnje.
Nakon strašne nesreće na novosadskoj železničkoj stanici, građani neprestano dolaze, paleći sveće i moleći se za pokoj duša i ozdravljenje povređenih. Dok Srbija tuguje, ikona Belog anđela s natpisom “Za pokoj duša stradalih” postala je simbol nade i sećanja.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
Dok Srbija oplakuje žrtve tragedije u Novom Sadu, meštani kragujevačkog naselja Korićani suočeni su sa strašnim prizorom – nepoznati počinioci su provalili na lokalno groblje, lomeći krstače i oštećujući spomen-ploče i kapelu.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U molitvenoj poruci upućenoj Patrijarhu Porfiriju i srpskom narodu, poglavar Rumunske pravoslavne crkve izrazio je duboko saučešće povodom nesreće na železničkoj stanici u Novom Sadu i pozvao na zajedničku molitvu za mir duša stradalih i brz oporavak povređenih.
Posle velike tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu, Crkva poziva na humanost i pomoć povređenima, posebno za rezerve krvnih grupa koje su pri kraju.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.