Povodom nesreće na novosadskoj železničkoj stanici, paroh u Perlezu Aleksandar Nišević poziva na duboko preispitivanje i promenu – da u tuzi i patnji prepoznamo Božju opomenu, da svako od nas pronađe svoj deo odgovornosti i preduzme korake ka istinskoj ljubavi i brizi za bližnje.
Kroz bolne trenutke i nevine žrtve, život nas često podseća na krhkost postojanja i svetost svakog daha. Ova tragedija, koja je u trenu zaustavila živote, postaje za nas kolektivna rana, ali i poziv na dublje preispitivanje. U tim trenucima tuge i patnje, dolazimo do istine da nijedno delo ne prolazi bez posledica, da nijedan trenutak nije zanemaren u očima Božjim.
Jerej otac Nišević opominje nas da u ovoj tragediji prepoznamo Božji poziv na buđenje i preispitivanje. On podseća da smo, kao narod i pojedinci, duboko pali ako je Gospod morao ovakvom težinom da nas podstakne na pokajanje. Svako od nas, kaže on, nosi svoj krst, svoj teret, svoje izbore i svoje promašaje – u svakodnevnom životu, u otuđenju od bližnjih, u ravnodušnosti i udaljenosti od Hrista. Pred Bogom, svi ćemo položiti račun za ono što smo činili i za ono što smo propustili da činimo, jer u ovoj boli svi nalazimo svoj deo odgovornosti.
youtube/printscreen/Поклоник
Sveštenik Aleksandar NIšević
- Neka ova opomena bude da menjamo sebe, da volimo jedni druge, da ne tražimo više sujetno i gordo krivca. Krivac je nađen. Kad svako pogleda u srce svoje, naći će krivca - poručuje jerej Aleksandar Nišević, pozivajući svakog od nas da prepozna svoj deo odgovornosti.
Kroz ove reči odzvanja poziv na istinsku promenu, na hrabrost da pogledamo u svoje srce i prepoznamo vlastiti nemar. U njima pronalazimo smernicu da se vratimo na pravi put – put vere, ljubavi, poštovanja i brige za bližnje.
Nakon strašne nesreće na novosadskoj železničkoj stanici, građani neprestano dolaze, paleći sveće i moleći se za pokoj duša i ozdravljenje povređenih. Dok Srbija tuguje, ikona Belog anđela s natpisom “Za pokoj duša stradalih” postala je simbol nade i sećanja.
U dubokoj povezanosti pravoslavne vere i bratske ljubavi, poglavar Ruske pravoslavne crkve uputio je iskreno saučešće srpskom narodu, moleći se za večni mir nastradalih i utehu onima koji tuguju.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
U Crkvi Svetog Georgija, uz molitveno prisustvo mitropolita Irineja, služen je pomen žrtvama tragičnog događaja na novosadskoj železničkoj stanici. Verni narod i sveštenstvo uzneli su molitve za pokoj duša stradalih i brzo ozdravljenje povređenih.
Dok Srbija oplakuje žrtve tragedije u Novom Sadu, meštani kragujevačkog naselja Korićani suočeni su sa strašnim prizorom – nepoznati počinioci su provalili na lokalno groblje, lomeći krstače i oštećujući spomen-ploče i kapelu.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.