SchutterstockVladika Ambrosije kaže da misionari moraju moraju Hrista imati za uzor
Ova tema, kako je istakao vladika, ima veliku teološku važnost zbog širenje vere i radi jedinstva Crkve. Ako bi svako radio po svom mišljenju i željama, onda bi se vera i jedinstvo Crkve dovodilo u opasnost.
Misionari su osobe koje se bave misionarskom delatnošću, koja podrazumeva organizovanu aktivnost neke verske zajednice sa ciljem širenja vere i pridobijanja novih članova. Sam pojam "misionarstvo" potiče od latinske reči missio, što znači "slanje".
Misionari svojim radom nastoje da prenesu učenje svoje vere, preobraćujući ljude u vernike, a često se angažuju i na pomaganju ljudima kroz različite socijalne, obrazovne i zdravstvene aktivnosti. Misionarska delatnost može se obavljati u različitim delovima sveta, kako u okviru vlastite zajednice, tako i u zemljama gde je vera koja se širi manjinska.
Schutterstock
Vladika Ambrosije
Vladika Ambrosije, arhijerej Carigradske patrijarsije jednom prilikom je objasnio kako se postaje misionar u pravoslavlju.
- U pravoslavnoj crkvi propovednici Jevanđelja nisu samozvani. Drugim rečima, ne može pojedinac samostalno da odluči da bude misionar, već biva izabran da misionari od strane Crkve - rekao je on i nastavio:
- Poslušnost Crkvi je jedini dušespasonosni put. Ako se prisetimo, na primer, slučaja Varnave i Savla, vidimo da je Sveti duh izabrao njih, a Crkva ih postom i molitvom pripremila i poslala da propovedaju. (Dela 13:3) A kada su se vratili u Jerusalim, obavestili su Crkvu, koja ih je poslala da misionare ”sve što učini Bog sa njima.” (Dela 15:4) - istakao je vladika Ambrosije.
Ova tema, kako je istakao, ima veliku teološku važnost zbog širenje vere i radi jedinstva Crkve. Ako bi svako radio po svom mišljenju i željama, onda bi se vera i jedinstvo Crkve dovodilo u opasnost.
Pixabay
Misionari nisu samozvani u pravoslavlju
- Dozvolite mi da vam ispričam sledeći događaj: jednom sam iz Amerike putovao u Grčku sa jednom Amerikankom, samoprozvanim misionarom. Kada sam je upitao zašto je izabrala Grčku za svoju misionarsku delatnost, rekla mi je da se divi Grcima, jer je dosta toga saznala o njihovoj slavnoj istoriji, i zato je imala veliku želju da ih pokrsti. Kada sam je pitao da li zna ušta savremeni Grci veruju, rekla mi je: "U 12 bogova sa Olimpa” - objasnio je on i rekao da ju je on upoznao sa činjenicom da su Grci hrišćani.
Takve stvari i mnogo gore dešavaju se, istakao je vladika, kada iza svakog samopozvanog misionara ne stoji Crkva.
Potom je i objasnio ko je idealni misionar.
- Onaj koji vrši misionarsko delo Crkve mora pre svega da ima Hrista za uzor i sve one koji su hodili Hristovim stopama, tzv. svetitelje. Misionar mora imati mnoge vrline, a kao glavnu da se i sam bori da pobedi svoje strasti. Očišćenje radi sticanja Svetog Duha je prvi korak. A od očišćenja on napreduje do prosvetljenja i oboženja. Ne možete drugome preneti nešto što i sami ne posedujete. Kako bi svedočili Hrista, vi sami morate da iskusite njegovo prisustvo u svom životu.
Sveti Teofan Zatvornik za 32. četvrtak po Pedesetnici, podseća da je Sveti Jovan svojim svedočenjem dao jasnu potvrdu o Hristovoj božanskoj prirodi i misiji – kao obećanom izbavitelju koji je došao da spasi svet.
Redosled u crkvi nije samo pitanje forme, već duboko ukorenjeno u duhovnim načelima i vrednostima koje pravoslavlje nastoji da očuva i prenese na svoje vernike.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 32. petak po Pedesetnici poziva vernike da se ne zadovolje samo prihvatanjem milosti, već da u svakodnevnom životu ulažu napor, razvijaju vrline i nastoje da žive po Božjem obličju, kako bi zaista postali sposobni da uđu u Carstvo nebesko.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
U hramu kod Bijeljine, mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o sveštenicima kao duhovnim junacima, važnosti veronauke, ali i o potrebi da se obnovi veza sa zemljom koju su nasledili od svojih predaka.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
U autorskom tekstu verskog analitičara Bogdana Despotovića, koji prenosimo u celosti, analiziraju se okolnosti incidenta u Atini, reakcija Aleksandrijske crkve i moguće posledice po njen ugled.
Zadužbina kralja Stefana Dečanskog sačuvala je gotovo netaknut izgled, jedinstven freskopis i dokumente koji otkrivaju kako je izgledao život u srednjovekovnoj Srbiji.