SchutterstockVladika Ambrosije kaže da misionari moraju moraju Hrista imati za uzor
Ova tema, kako je istakao vladika, ima veliku teološku važnost zbog širenje vere i radi jedinstva Crkve. Ako bi svako radio po svom mišljenju i željama, onda bi se vera i jedinstvo Crkve dovodilo u opasnost.
Misionari su osobe koje se bave misionarskom delatnošću, koja podrazumeva organizovanu aktivnost neke verske zajednice sa ciljem širenja vere i pridobijanja novih članova. Sam pojam "misionarstvo" potiče od latinske reči missio, što znači "slanje".
Misionari svojim radom nastoje da prenesu učenje svoje vere, preobraćujući ljude u vernike, a često se angažuju i na pomaganju ljudima kroz različite socijalne, obrazovne i zdravstvene aktivnosti. Misionarska delatnost može se obavljati u različitim delovima sveta, kako u okviru vlastite zajednice, tako i u zemljama gde je vera koja se širi manjinska.
Schutterstock
Vladika Ambrosije
Vladika Ambrosije, arhijerej Carigradske patrijarsije jednom prilikom je objasnio kako se postaje misionar u pravoslavlju.
- U pravoslavnoj crkvi propovednici Jevanđelja nisu samozvani. Drugim rečima, ne može pojedinac samostalno da odluči da bude misionar, već biva izabran da misionari od strane Crkve - rekao je on i nastavio:
- Poslušnost Crkvi je jedini dušespasonosni put. Ako se prisetimo, na primer, slučaja Varnave i Savla, vidimo da je Sveti duh izabrao njih, a Crkva ih postom i molitvom pripremila i poslala da propovedaju. (Dela 13:3) A kada su se vratili u Jerusalim, obavestili su Crkvu, koja ih je poslala da misionare ”sve što učini Bog sa njima.” (Dela 15:4) - istakao je vladika Ambrosije.
Ova tema, kako je istakao, ima veliku teološku važnost zbog širenje vere i radi jedinstva Crkve. Ako bi svako radio po svom mišljenju i željama, onda bi se vera i jedinstvo Crkve dovodilo u opasnost.
Pixabay
Misionari nisu samozvani u pravoslavlju
- Dozvolite mi da vam ispričam sledeći događaj: jednom sam iz Amerike putovao u Grčku sa jednom Amerikankom, samoprozvanim misionarom. Kada sam je upitao zašto je izabrala Grčku za svoju misionarsku delatnost, rekla mi je da se divi Grcima, jer je dosta toga saznala o njihovoj slavnoj istoriji, i zato je imala veliku želju da ih pokrsti. Kada sam je pitao da li zna ušta savremeni Grci veruju, rekla mi je: "U 12 bogova sa Olimpa” - objasnio je on i rekao da ju je on upoznao sa činjenicom da su Grci hrišćani.
Takve stvari i mnogo gore dešavaju se, istakao je vladika, kada iza svakog samopozvanog misionara ne stoji Crkva.
Potom je i objasnio ko je idealni misionar.
- Onaj koji vrši misionarsko delo Crkve mora pre svega da ima Hrista za uzor i sve one koji su hodili Hristovim stopama, tzv. svetitelje. Misionar mora imati mnoge vrline, a kao glavnu da se i sam bori da pobedi svoje strasti. Očišćenje radi sticanja Svetog Duha je prvi korak. A od očišćenja on napreduje do prosvetljenja i oboženja. Ne možete drugome preneti nešto što i sami ne posedujete. Kako bi svedočili Hrista, vi sami morate da iskusite njegovo prisustvo u svom životu.
Sveti Teofan Zatvornik za 32. četvrtak po Pedesetnici, podseća da je Sveti Jovan svojim svedočenjem dao jasnu potvrdu o Hristovoj božanskoj prirodi i misiji – kao obećanom izbavitelju koji je došao da spasi svet.
Redosled u crkvi nije samo pitanje forme, već duboko ukorenjeno u duhovnim načelima i vrednostima koje pravoslavlje nastoji da očuva i prenese na svoje vernike.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 32. petak po Pedesetnici poziva vernike da se ne zadovolje samo prihvatanjem milosti, već da u svakodnevnom životu ulažu napor, razvijaju vrline i nastoje da žive po Božjem obličju, kako bi zaista postali sposobni da uđu u Carstvo nebesko.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Patrijarh aleksandrijski pozvao je poglavare Jerusalimske i Antiohijske patrijaršije, šaljući snažnu poruku jedinstva i molitve dok rat, humanitarna katastrofa i političke tenzije ugrožavaju hrišćanske zajednice u regionu.
Otac Georgije objašnjava kako su nastajala "pogađanja" najpoznatije balkanske proročice i kakav duhovni izvor Crkva prepoznaje iza glasova koji su je proslavili.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.