Jedno pitanje vernice pokrenulo je raspravu: da li sveta tajna krštenja vredi ako je tek u odraslom dobu shvatimo i prihvatimo srcem?
U savremenom svetu, gde su mnogi kršteni kao deca, a odrasli daleko od Crkve, često se javlja isto pitanje: da li je potrebno ponovo primiti tajnu krštenja ako do sada nisam živeo/la crkveno i ako tek sada svesno otkrivam veru?
Takvo pitanje uputila je vernica Darija ocu Andreju Eefanovu:
– Krštena sam kada sam imala pola godine. Nikada nismo išli u crkvu ili hramove, nismo postili, kod kuće se posebno nisu pokretale teme vere ili Boga itd. Koliko sam razumela, Krštenje bi trebalo da bude svesni čin, kada čovek razume zašto mu je ono potrebno, sa iskrenom verom u duši i srcu…
Odgovor sveštenika jasan je i nedvosmislen: ponovnog krštenja nema.
– Krštenje uopšte nije običan obred, već Sveta Tajna, a sve svete tajne se obavljaju samo jednom u životu. Ponavljanje Krštenja nije predviđeno – naglašava protojerej Andrej.
Printscreen
Svešttenik Andrej Efanov
On pojašnjava da se deca krštavaju po veri roditelja i kumova, te da time postaju članovi Crkve Hristove. Ako su roditelji odlučili da krste dete, makar i ne živeli posvećeno, znači da su makar dotakli veru i uneli dete u njeno okrilje. Zato je Krštenje potpuno važeće.
Jedini izuzetak, ističe otac Andrej, jeste situacija kada čovek ne zna da li je kršten.
– Ako neko ne zna da li je kršten ili nije, tada sveštenik izgovara krstnu formulu uz dodatak „ako nisi kršten(a)“. Ali i u tom slučaju podrazumeva se da se Tajna zaista obavlja samo ako je prvi put, a ako bi se ponovila iz neznanja, ona nije važeća – ističe otac Andrej.
Vera nije samo čin, već put
Ipak, najvažniji deo odgovora sveštenika upućuje na ono što dolazi posle Krštenja – a to je život u veri. Otac Andrej savetuje da, ako tek sada svesno prilazimo veri, počnemo od svakodnevne molitve, razgovora sa sveštenikom i postupnog uvođenja u crkveni život.
shutterstock.com/Irina Borsuchenko
Sveta tajna krštenja
Jer, krštenje predstavlja vrata Crkve, ali hod kroz te odškrinute dveri traje čitav život.
– Što se tiče svesnog prihvatanja vere ili njenog izučavanja, s tim možete i treba da počnete sada, kada ste sami došli do toga promišljeno – poručuje otac Andrej.
Poruka za sve nas
Ova prepiska podseća da vreme provedeno daleko od Boga nije prepreka, već povod da Mu se približimo sada, ovde, danas.
Jer Gospod je taj koji strpljivo čeka naše slobodno i svesno „da“, iako nas je već primio u naručje svete tajne krštenja.
U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pahomija Velikog po starom i Prepodobnog Nikite Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Germana Pariskog, dok muslimani obeležavaju drugi dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Muškarac iz Londona izgubio život tokom verskog obreda u Birmingemu, dok se pastorka suočava sa optužbom i otvaraju pitanja o bezbednosti i odgovornosti.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
U tumačenju proročanstva proroka Jeremije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega se zlo ne može pobediti silom i šta je potrebno da bi se čovek zaista promenio.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.