Jedno pitanje vernice pokrenulo je raspravu: da li sveta tajna krštenja vredi ako je tek u odraslom dobu shvatimo i prihvatimo srcem?
U savremenom svetu, gde su mnogi kršteni kao deca, a odrasli daleko od Crkve, često se javlja isto pitanje: da li je potrebno ponovo primiti tajnu krštenja ako do sada nisam živeo/la crkveno i ako tek sada svesno otkrivam veru?
Takvo pitanje uputila je vernica Darija ocu Andreju Eefanovu:
– Krštena sam kada sam imala pola godine. Nikada nismo išli u crkvu ili hramove, nismo postili, kod kuće se posebno nisu pokretale teme vere ili Boga itd. Koliko sam razumela, Krštenje bi trebalo da bude svesni čin, kada čovek razume zašto mu je ono potrebno, sa iskrenom verom u duši i srcu…
Odgovor sveštenika jasan je i nedvosmislen: ponovnog krštenja nema.
– Krštenje uopšte nije običan obred, već Sveta Tajna, a sve svete tajne se obavljaju samo jednom u životu. Ponavljanje Krštenja nije predviđeno – naglašava protojerej Andrej.
Printscreen
Svešttenik Andrej Efanov
On pojašnjava da se deca krštavaju po veri roditelja i kumova, te da time postaju članovi Crkve Hristove. Ako su roditelji odlučili da krste dete, makar i ne živeli posvećeno, znači da su makar dotakli veru i uneli dete u njeno okrilje. Zato je Krštenje potpuno važeće.
Jedini izuzetak, ističe otac Andrej, jeste situacija kada čovek ne zna da li je kršten.
– Ako neko ne zna da li je kršten ili nije, tada sveštenik izgovara krstnu formulu uz dodatak „ako nisi kršten(a)“. Ali i u tom slučaju podrazumeva se da se Tajna zaista obavlja samo ako je prvi put, a ako bi se ponovila iz neznanja, ona nije važeća – ističe otac Andrej.
Vera nije samo čin, već put
Ipak, najvažniji deo odgovora sveštenika upućuje na ono što dolazi posle Krštenja – a to je život u veri. Otac Andrej savetuje da, ako tek sada svesno prilazimo veri, počnemo od svakodnevne molitve, razgovora sa sveštenikom i postupnog uvođenja u crkveni život.
shutterstock.com/Irina Borsuchenko
Sveta tajna krštenja
Jer, krštenje predstavlja vrata Crkve, ali hod kroz te odškrinute dveri traje čitav život.
– Što se tiče svesnog prihvatanja vere ili njenog izučavanja, s tim možete i treba da počnete sada, kada ste sami došli do toga promišljeno – poručuje otac Andrej.
Poruka za sve nas
Ova prepiska podseća da vreme provedeno daleko od Boga nije prepreka, već povod da Mu se približimo sada, ovde, danas.
Jer Gospod je taj koji strpljivo čeka naše slobodno i svesno „da“, iako nas je već primio u naručje svete tajne krštenja.
U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatousta mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
U hramu Prepodobne Mati Paraskeve u Medincima, vernici su, zajedno sa vladikom Jovanom, doživeli trenutke nade, ljubavi i duhovne obnove, osvežavajući svoju veru kroz svete obrede i krštenje novog člana Božje zajednice.
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatousta mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.