Jedno pitanje vernice pokrenulo je raspravu: da li sveta tajna krštenja vredi ako je tek u odraslom dobu shvatimo i prihvatimo srcem?
U savremenom svetu, gde su mnogi kršteni kao deca, a odrasli daleko od Crkve, često se javlja isto pitanje: da li je potrebno ponovo primiti tajnu krštenja ako do sada nisam živeo/la crkveno i ako tek sada svesno otkrivam veru?
Takvo pitanje uputila je vernica Darija ocu Andreju Eefanovu:
– Krštena sam kada sam imala pola godine. Nikada nismo išli u crkvu ili hramove, nismo postili, kod kuće se posebno nisu pokretale teme vere ili Boga itd. Koliko sam razumela, Krštenje bi trebalo da bude svesni čin, kada čovek razume zašto mu je ono potrebno, sa iskrenom verom u duši i srcu…
Odgovor sveštenika jasan je i nedvosmislen: ponovnog krštenja nema.
– Krštenje uopšte nije običan obred, već Sveta Tajna, a sve svete tajne se obavljaju samo jednom u životu. Ponavljanje Krštenja nije predviđeno – naglašava protojerej Andrej.
Printscreen
Svešttenik Andrej Efanov
On pojašnjava da se deca krštavaju po veri roditelja i kumova, te da time postaju članovi Crkve Hristove. Ako su roditelji odlučili da krste dete, makar i ne živeli posvećeno, znači da su makar dotakli veru i uneli dete u njeno okrilje. Zato je Krštenje potpuno važeće.
Jedini izuzetak, ističe otac Andrej, jeste situacija kada čovek ne zna da li je kršten.
– Ako neko ne zna da li je kršten ili nije, tada sveštenik izgovara krstnu formulu uz dodatak „ako nisi kršten(a)“. Ali i u tom slučaju podrazumeva se da se Tajna zaista obavlja samo ako je prvi put, a ako bi se ponovila iz neznanja, ona nije važeća – ističe otac Andrej.
Vera nije samo čin, već put
Ipak, najvažniji deo odgovora sveštenika upućuje na ono što dolazi posle Krštenja – a to je život u veri. Otac Andrej savetuje da, ako tek sada svesno prilazimo veri, počnemo od svakodnevne molitve, razgovora sa sveštenikom i postupnog uvođenja u crkveni život.
shutterstock.com/Irina Borsuchenko
Sveta tajna krštenja
Jer, krštenje predstavlja vrata Crkve, ali hod kroz te odškrinute dveri traje čitav život.
– Što se tiče svesnog prihvatanja vere ili njenog izučavanja, s tim možete i treba da počnete sada, kada ste sami došli do toga promišljeno – poručuje otac Andrej.
Poruka za sve nas
Ova prepiska podseća da vreme provedeno daleko od Boga nije prepreka, već povod da Mu se približimo sada, ovde, danas.
Jer Gospod je taj koji strpljivo čeka naše slobodno i svesno „da“, iako nas je već primio u naručje svete tajne krštenja.
U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Ajeti 57:22-24 iz sure Al-Hadid pokazuju kako emocije i izbori oblikuju život, te zašto oslanjanje na Alaha donosi unutrašnju slobodu koju mnogi propuštaju.
Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Jerej Srpske pracvoslavne crkve govori kako se od nekoliko porodica u Madridu stiglo do stotina vernika, zašto Španci ostaju do kraja pravoslavne liturgije i kako izgleda vera daleko od kuće.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.