Jedno pitanje vernice pokrenulo je raspravu: da li sveta tajna krštenja vredi ako je tek u odraslom dobu shvatimo i prihvatimo srcem?
U savremenom svetu, gde su mnogi kršteni kao deca, a odrasli daleko od Crkve, često se javlja isto pitanje: da li je potrebno ponovo primiti tajnu krštenja ako do sada nisam živeo/la crkveno i ako tek sada svesno otkrivam veru?
Takvo pitanje uputila je vernica Darija ocu Andreju Eefanovu:
– Krštena sam kada sam imala pola godine. Nikada nismo išli u crkvu ili hramove, nismo postili, kod kuće se posebno nisu pokretale teme vere ili Boga itd. Koliko sam razumela, Krštenje bi trebalo da bude svesni čin, kada čovek razume zašto mu je ono potrebno, sa iskrenom verom u duši i srcu…
Odgovor sveštenika jasan je i nedvosmislen: ponovnog krštenja nema.
– Krštenje uopšte nije običan obred, već Sveta Tajna, a sve svete tajne se obavljaju samo jednom u životu. Ponavljanje Krštenja nije predviđeno – naglašava protojerej Andrej.
Printscreen
Svešttenik Andrej Efanov
On pojašnjava da se deca krštavaju po veri roditelja i kumova, te da time postaju članovi Crkve Hristove. Ako su roditelji odlučili da krste dete, makar i ne živeli posvećeno, znači da su makar dotakli veru i uneli dete u njeno okrilje. Zato je Krštenje potpuno važeće.
Jedini izuzetak, ističe otac Andrej, jeste situacija kada čovek ne zna da li je kršten.
– Ako neko ne zna da li je kršten ili nije, tada sveštenik izgovara krstnu formulu uz dodatak „ako nisi kršten(a)“. Ali i u tom slučaju podrazumeva se da se Tajna zaista obavlja samo ako je prvi put, a ako bi se ponovila iz neznanja, ona nije važeća – ističe otac Andrej.
Vera nije samo čin, već put
Ipak, najvažniji deo odgovora sveštenika upućuje na ono što dolazi posle Krštenja – a to je život u veri. Otac Andrej savetuje da, ako tek sada svesno prilazimo veri, počnemo od svakodnevne molitve, razgovora sa sveštenikom i postupnog uvođenja u crkveni život.
shutterstock.com/Irina Borsuchenko
Sveta tajna krštenja
Jer, krštenje predstavlja vrata Crkve, ali hod kroz te odškrinute dveri traje čitav život.
– Što se tiče svesnog prihvatanja vere ili njenog izučavanja, s tim možete i treba da počnete sada, kada ste sami došli do toga promišljeno – poručuje otac Andrej.
Poruka za sve nas
Ova prepiska podseća da vreme provedeno daleko od Boga nije prepreka, već povod da Mu se približimo sada, ovde, danas.
Jer Gospod je taj koji strpljivo čeka naše slobodno i svesno „da“, iako nas je već primio u naručje svete tajne krštenja.
U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.