U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
U tišini i blagosti Velike subote, dok se duše pripremaju da prime blagovest Vaskrsenja, Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici postao je kolevka duhovnog preporoda i izvor večnog života. U zoru najradosnijeg hrišćanskog praznika, uoči svete Liturgije, u ovom svetom zdanju obavljeno je saborno krštenje — čin u kome se zemaljski život preobražava u neprolaznu nadu, a čovek postaje građanin Carstva Nebeskog.
U duhu pravoslavnog predanja i drevne hrišćanske tradicije, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, Crkvi Hristovoj se pridružilo 47 novih članova. Njihovo krštenje nije tek čin simbolike, već tajna novog rađanja, pečat Duha Svetoga i početak puta koji vodi ka večnosti.
Kao što je nekada u prvim vekovima Crkve bio običaj da se krštenja vrše upravo u dane pred Vaskrs, tako je i danas ovo saborno krštenje ponovo oživelo duh katihumenata ranog hrišćanstva, kada su srca novokrštenih gorela ljubavlju prema Raspetom i Vaskrslom Hristu.
Foto: SPC / Mitropolija crnogorsko-primorska
Saborni hram u Podgorici
Sveštenici Sabornog hrama — oci Dalibor Milaković, Miladin Knežević, Branko Vujačić, Igor Balaban i Velimir Bugarin — sa radošću i trepetom služili su ovu svetu tajnu, dok je rečima nadahnutim Duhom Svetim besedio protojerej Nikola Pejović, starešina hrama.
U obraćanju novokrštenima, otac Nikola je podsetio da krštenje nije kraj, već početak života u Hristu:
- Krštenje, dragi naši novokršteni članovi Crkve, jeste ulaznica za to večno i neprolazno rođenje. To je osvećenje telesnog rođenja koje ima svoj početak i ima svoj zemaljski kraj. A ovo rođenje kojim ste vi danas rođeni, ono počinje za vas danas, ali se, ako Bog da, nikad ne završava, nego se nastavlja u večnosti.
Njegove reči odzvanjale su poput zvona koja najavljuju praznik — pozivajući sve prisutne da se sete istine koju Vaskrsenje potvrđuje: da čovek nije stvoren za tamu groba, već za svetlost večnog života.
Sabornost ovog čina, u kome su se molitvom, suzama radosnicama i radosnim uzdasima sabrale duše vernih, svedoči da Crkva i dalje rađa, vodi i grli. Da i danas, kao nekada na Jordanu, voda biva posvećena, a čovek obnovljen Duhom.
U predvečerje Praznika nad praznicima, kada se svetlost vaskrsne noći već nazire u dušama vernih, saborno krštenje u Podgorici postalo je simbol i pečat nade — da dokle god ima onih koji se rađaju u Hristu, svet će se neprestano obnavljati i koračati ka večnosti.
Uprkos napetostima i izazovima, palestinski hrišćani u Crkvi Rođenja Hristovog dočekali Blagodatni oganj, potvrđujući da vera nije slomljiva ni pod težinom rata.
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", ruski svetac ostavio je zlatnim slovima zabeležen doživljaj Vaskrsa, koji anđeli pevaju na nebesima, a duša oseća na zemlji. Njegove reči o Vaskrsenju bude nadu, svetlost i istinsku radost večnog života.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Obučena u skromni redovnički habit, sa maramom na glavi i osmehom punim mira, sestra Eva, koja sada ima 21 godinu, obilazi barove, pijace i prodavnice u saveznoj državi Gojas, prodajući brojanice i šireći poruke Isusa i Bogorodice.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
Današnja izgled crkva je dobila 1876. godine, kada je sazidana spoljašnja priprata, a osim crkve u manastirskom kompleksu izgrađeni su i sačuvani stari konaci i drugi prateći objekti.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U potresnom susretu s poznanicom koja se nakon razvoda preobrazila u osobu punu bola i očajanja, arhimandrit nudi snažan duhovni savet: molitva, ispovest i život sa Hristom nisu kraj, već novi početak.