U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
U tišini i blagosti Velike subote, dok se duše pripremaju da prime blagovest Vaskrsenja, Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici postao je kolevka duhovnog preporoda i izvor večnog života. U zoru najradosnijeg hrišćanskog praznika, uoči svete Liturgije, u ovom svetom zdanju obavljeno je saborno krštenje — čin u kome se zemaljski život preobražava u neprolaznu nadu, a čovek postaje građanin Carstva Nebeskog.
U duhu pravoslavnog predanja i drevne hrišćanske tradicije, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, Crkvi Hristovoj se pridružilo 47 novih članova. Njihovo krštenje nije tek čin simbolike, već tajna novog rađanja, pečat Duha Svetoga i početak puta koji vodi ka večnosti.
Kao što je nekada u prvim vekovima Crkve bio običaj da se krštenja vrše upravo u dane pred Vaskrs, tako je i danas ovo saborno krštenje ponovo oživelo duh katihumenata ranog hrišćanstva, kada su srca novokrštenih gorela ljubavlju prema Raspetom i Vaskrslom Hristu.
Foto: SPC / Mitropolija crnogorsko-primorska
Saborni hram u Podgorici
Sveštenici Sabornog hrama — oci Dalibor Milaković, Miladin Knežević, Branko Vujačić, Igor Balaban i Velimir Bugarin — sa radošću i trepetom služili su ovu svetu tajnu, dok je rečima nadahnutim Duhom Svetim besedio protojerej Nikola Pejović, starešina hrama.
U obraćanju novokrštenima, otac Nikola je podsetio da krštenje nije kraj, već početak života u Hristu:
- Krštenje, dragi naši novokršteni članovi Crkve, jeste ulaznica za to večno i neprolazno rođenje. To je osvećenje telesnog rođenja koje ima svoj početak i ima svoj zemaljski kraj. A ovo rođenje kojim ste vi danas rođeni, ono počinje za vas danas, ali se, ako Bog da, nikad ne završava, nego se nastavlja u večnosti.
Njegove reči odzvanjale su poput zvona koja najavljuju praznik — pozivajući sve prisutne da se sete istine koju Vaskrsenje potvrđuje: da čovek nije stvoren za tamu groba, već za svetlost večnog života.
Sabornost ovog čina, u kome su se molitvom, suzama radosnicama i radosnim uzdasima sabrale duše vernih, svedoči da Crkva i dalje rađa, vodi i grli. Da i danas, kao nekada na Jordanu, voda biva posvećena, a čovek obnovljen Duhom.
U predvečerje Praznika nad praznicima, kada se svetlost vaskrsne noći već nazire u dušama vernih, saborno krštenje u Podgorici postalo je simbol i pečat nade — da dokle god ima onih koji se rađaju u Hristu, svet će se neprestano obnavljati i koračati ka večnosti.
Uprkos napetostima i izazovima, palestinski hrišćani u Crkvi Rođenja Hristovog dočekali Blagodatni oganj, potvrđujući da vera nije slomljiva ni pod težinom rata.
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", ruski svetac ostavio je zlatnim slovima zabeležen doživljaj Vaskrsa, koji anđeli pevaju na nebesima, a duša oseća na zemlji. Njegove reči o Vaskrsenju bude nadu, svetlost i istinsku radost večnog života.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
Iza njegovog života, najpoznatija je ostala priča o tome kako je u jednom trenutku u njegov grad došao neki mađioničar i opsenar Iliodor koji je svojim lažima zavodio omladinu.
Mnogi smatraju da je džihad svaki rat u kome učestvuju muslimani, bez obzira da li se taj rat vodio iz ličnih, političkih ili teritorijalnih razloga, kaže Naik.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfija po starom i Svetog Gerasima Jordanskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Kazimira, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema većeg praznika.