Crkveni propisi kroz vekove nude smernice za pravi trenutak obavljanja Svete tajne krštenja. Iako roditelji često bivaju u nedoumici, crkveno učenje donosi jasnoću i sigurnost u donošenju te odluke.
Različita tumačenja crkvenih kanona, naročito ona koja potiču od onih koji ne poznaju suštinu Svetih knjiga, često unose zbunjenost i izazivaju rasprave o tome kada je najbolje vreme za krštenje deteta. Ove dileme, koje neretko proističu iz neznanja ili površnog shvatanja reči svetih otaca, dovode mnoge roditelje u težak položaj. Odluka o tom svetom činu postaje izazov, obavijen sumnjama i strahom od grešaka. Ipak, Crkva pruža jasan odgovor kroz vekovima utemeljene kanone i učitelje vere.
Jedan od sveštenika koji često rasvetljava ovu temu je protojerej Saša Petrović, čiji je savet mnogima oslonac prilikom donošenja odluke. On objašnjava:
- Koje je najbolje vreme za krštenje deteta? Odmah posle rođenja, odnosno u 40. dan po rođenju. U 8. dan po rođenju sveštenik dolazi u kuću i osvećuje svetom vodicom i zname dete, to jest daje mu se ime koje žele roditelji, koje će dete nositi do krštenja. To ime se može promeniti na krštenju, ono je samo trenutna odrednica, ali tom svetom vodicom kojom sveštenik osvećuje, dete se umiva posle kupanja. I ta sveta vodica štiti bebu od uticaja zlih sila - ističe otac Saša Petrović.
Shutterstock, Republika
Sveta tajna krštenja
Posebno je značajno naglasiti savet oca Saše roditeljima da paze na okruženje svog deteta, naročito dok još nije kršteno. On dodaje:
- Roditelji treba da ljubomorno čuvaju svoje dete, naročito dok još nije kršteno. Ne treba dopuštati mnoge posete, osim najbližih rođaka, dakle babe i dede. A nikako ne bi trebalo dopustiti da nekrštene osobe dolaze u blizinu deteta, jer moguće je da oni sa sobom nose zlu silu, a da toga nisu ni svesni.
Zaključak je jasan i osvetljava srž crkvene mudrosti – vreme krštenja nije pitanje trenutka, već dubljeg razumevanja duhovne zaštite i odgovornosti roditelja prema detetu. Crkveni kanoni nas uče da krštenje nije samo ritual, već duhovna odbrana od sila ovoga sveta. Roditelji, oslanjajući se na veru i mudrost svetih otaca, pronalaze utehu i mir u pravilno postavljenom trenutku krštenja – u prvih 40 dana po rođenju. Kao što nas podseća protojerej Saša Petrović, duh deteta mora biti zaštićen, a verom osnažen za život pod Božjom zaštitom.
Religija.rs vas poziva da pošaljete svoje fotografije krštenja, najvažnijeg trenutka hrišćanskog života, na foto-konkurs i tako dobijete šansku da osvojite zlatne darove koji, pored materijalne, nose i duhovnu vrednost, jer doprinose očuvanju bogate pravoslavne tradicije. Više o ovom foto-konkursu "Podelite svetlost krštenja i osvojite dukat" možete ptočitati OVDE.
U periodu kada su verske slobode bile ograničene, mnogi su u tajnosti bili kršteni, nesvesni tog čina. SPC ima odgovor za one koji imaju dilemu da li su primili ovu svetu tajnu, nudeći im mogućnost da pronađu mir i sigurnost u veri.
Na praznik Male Gospojine počele su prijave za jedinstven konkurs koji poziva vernike da kroz umetnost fotografije prikažu svetlost krštenja, simbol novog života u Hristu, i osvoje vredan dukat s posebnom simbolikom.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Protođakon Ljubomir Ranković objašnjava da svako snosi posledice svojih grehova, ali da postoji način za otkupljenje kroz pokajanje, ispovest i milostinju, čime možemo pomoći i svojim precima.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.