Pitanje krštenja koje nije u skladu s crkvenim kanonima, a često se obavlja kropljenjem umesto pogružavanjem, donosi duhovne nedoumice. Da li milost Božja može da nadoknadi ono što je u obredu izostalo?
Sveta tajna krštenja, prvi korak na putu spasenja, uvodi dušu u zajednicu s Bogom, osvećujući je i darujući joj novi život u Hristu. Kroz trostruko uranjanje u vodu: u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, vernik se sjedinjuje s Hristovom smrću i vaskrsenjem, obnavljajući se u duhu i telu. Voda, u ovom svetom činu, postaje izvor očišćenja i obnavljanja, otpuštajući sve grehove, uključujući i prvorodni greh, i krštenika vodi ka svetlosti novog života.
Međutim, u današnje vreme sve češće svedočimo krštenju koje se vrši kropljenjem umesto pogružavanjem, što nameće pitanje: šta da rade oni koji su kršteni na taj način?
Protojerej Saša Petrović, izgovarajući reči pune duhovne utehe, osvetljava put onima koji su suočeni s ovom dilemom:
- Šta će biti sa stotinama hiljada ili milionima duša koji su kršteni na nepravilan način – kropljenjem. Mišljenje mnogih duhovnika preovladava da ukoliko ta osoba koja je krštena na nepravilan način, a da za to nije kriva, ne snosi odgovornost za nepravilno krštenje, ako nastavi da živi crkvenim svetotajinskim životom: da posti, ispoveda se, pričešćuje se – onda će blagodat Božja izgladiti i nadomestiti taj nedostatak nepravilnog krštenja - ističe otac Saša i jednoj od svojih beseda.
pexels
Po crkvenom učenju, Sveta tajna krštenja obavlja se pogružavanjem
Ova misao podseća nas na beskrajnu dubinu Božije milosti koja ispravlja nesavršenosti ljudskih postupaka. Kada osoba, bez svoje krivice, primi krštenje koje nije u skladu s crkvenim pravilima, ali nastavi da vodi pobožan i svetotajinski život, blagodat Božja će nadomestiti taj nedostatak. U svetoj tajni krštenja, kao i u svetoj tajni miropomazanja koja sledi odmah nakon nje, sadržana je snaga koja preobražava dušu, čak i onda kada spoljašnji čin možda nije potpuno ispravan.
Dakle, nema potrebe za ponovnim krštenjem. Sveta tajna krštenja i miropomazanja je neponovljiva, za razliku od svetih tajni pričešća i pokajanja koje se ponavljaju i kroz koje vernici obnavljaju svoju duhovnu snagu. U veri i svetotajinskom životu, oslanjajući se na milost Božju, nalazimo odgovore na sve nedoumice i izazove na putu spasenja. Neka nas ta vera vodi ka istinskom sjedinjenju s Gospodom, čak i onda kada se suočavamo s nesavršenostima ljudskih dela.
U besedi za ponedeljak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava nerazdeljivo jedinstvo Oca i Sina i pokazuje koliko je duboka razlika između ljubavi koja sjedinjuje i volje koja traži svoje.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Šeste subote posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi ističe značaj čulnog dodira sa svetim tajnama Crkve, koristeći primer krvotočive žene iz Jevanđelja koja je, dotičući haljinu Gospodnju sa verom, ozdravila.
Kroz svete tajne i svakodnevne molitve, sveštena lica preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, pružajući vernicima putokaz ka Božjoj milosti i duhovnom rastu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
U besedi za ponedeljak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava nerazdeljivo jedinstvo Oca i Sina i pokazuje koliko je duboka razlika između ljubavi koja sjedinjuje i volje koja traži svoje.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.