Zašto nikad ne smete gledati u dim kad gasite slavsku sveću? Otac Goran Panjkov objasnio kako se ona pravilno gasi i šta sa njom posle slave
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Pitanje krštenja koje nije u skladu s crkvenim kanonima, a često se obavlja kropljenjem umesto pogružavanjem, donosi duhovne nedoumice. Da li milost Božja može da nadoknadi ono što je u obredu izostalo?
Sveta tajna krštenja, prvi korak na putu spasenja, uvodi dušu u zajednicu s Bogom, osvećujući je i darujući joj novi život u Hristu. Kroz trostruko uranjanje u vodu: u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, vernik se sjedinjuje s Hristovom smrću i vaskrsenjem, obnavljajući se u duhu i telu. Voda, u ovom svetom činu, postaje izvor očišćenja i obnavljanja, otpuštajući sve grehove, uključujući i prvorodni greh, i krštenika vodi ka svetlosti novog života.
Međutim, u današnje vreme sve češće svedočimo krštenju koje se vrši kropljenjem umesto pogružavanjem, što nameće pitanje: šta da rade oni koji su kršteni na taj način?
Protojerej Saša Petrović, izgovarajući reči pune duhovne utehe, osvetljava put onima koji su suočeni s ovom dilemom:
- Šta će biti sa stotinama hiljada ili milionima duša koji su kršteni na nepravilan način – kropljenjem. Mišljenje mnogih duhovnika preovladava da ukoliko ta osoba koja je krštena na nepravilan način, a da za to nije kriva, ne snosi odgovornost za nepravilno krštenje, ako nastavi da živi crkvenim svetotajinskim životom: da posti, ispoveda se, pričešćuje se – onda će blagodat Božja izgladiti i nadomestiti taj nedostatak nepravilnog krštenja - ističe otac Saša i jednoj od svojih beseda.
Ova misao podseća nas na beskrajnu dubinu Božije milosti koja ispravlja nesavršenosti ljudskih postupaka. Kada osoba, bez svoje krivice, primi krštenje koje nije u skladu s crkvenim pravilima, ali nastavi da vodi pobožan i svetotajinski život, blagodat Božja će nadomestiti taj nedostatak. U svetoj tajni krštenja, kao i u svetoj tajni miropomazanja koja sledi odmah nakon nje, sadržana je snaga koja preobražava dušu, čak i onda kada spoljašnji čin možda nije potpuno ispravan.
Dakle, nema potrebe za ponovnim krštenjem. Sveta tajna krštenja i miropomazanja je neponovljiva, za razliku od svetih tajni pričešća i pokajanja koje se ponavljaju i kroz koje vernici obnavljaju svoju duhovnu snagu. U veri i svetotajinskom životu, oslanjajući se na milost Božju, nalazimo odgovore na sve nedoumice i izazove na putu spasenja. Neka nas ta vera vodi ka istinskom sjedinjenju s Gospodom, čak i onda kada se suočavamo s nesavršenostima ljudskih dela.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Sveti Dimitrije rođen je u Solunu, u uglednoj i pobožnoj porodici.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Šeste subote posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi ističe značaj čulnog dodira sa svetim tajnama Crkve, koristeći primer krvotočive žene iz Jevanđelja koja je, dotičući haljinu Gospodnju sa verom, ozdravila.
Kroz svete tajne i svakodnevne molitve, sveštena lica preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, pružajući vernicima putokaz ka Božjoj milosti i duhovnom rastu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Ako bi tokom pričešća ljudi, čije su duše oskvrnjene nepokajanim gresima videli njihov duhovni izgled, bili bi užasnuti, istakao je sveštenik.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".