Pitanje krštenja koje nije u skladu s crkvenim kanonima, a često se obavlja kropljenjem umesto pogružavanjem, donosi duhovne nedoumice. Da li milost Božja može da nadoknadi ono što je u obredu izostalo?
Sveta tajna krštenja, prvi korak na putu spasenja, uvodi dušu u zajednicu s Bogom, osvećujući je i darujući joj novi život u Hristu. Kroz trostruko uranjanje u vodu: u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, vernik se sjedinjuje s Hristovom smrću i vaskrsenjem, obnavljajući se u duhu i telu. Voda, u ovom svetom činu, postaje izvor očišćenja i obnavljanja, otpuštajući sve grehove, uključujući i prvorodni greh, i krštenika vodi ka svetlosti novog života.
Međutim, u današnje vreme sve češće svedočimo krštenju koje se vrši kropljenjem umesto pogružavanjem, što nameće pitanje: šta da rade oni koji su kršteni na taj način?
Protojerej Saša Petrović, izgovarajući reči pune duhovne utehe, osvetljava put onima koji su suočeni s ovom dilemom:
- Šta će biti sa stotinama hiljada ili milionima duša koji su kršteni na nepravilan način – kropljenjem. Mišljenje mnogih duhovnika preovladava da ukoliko ta osoba koja je krštena na nepravilan način, a da za to nije kriva, ne snosi odgovornost za nepravilno krštenje, ako nastavi da živi crkvenim svetotajinskim životom: da posti, ispoveda se, pričešćuje se – onda će blagodat Božja izgladiti i nadomestiti taj nedostatak nepravilnog krštenja - ističe otac Saša i jednoj od svojih beseda.
pexels
Po crkvenom učenju, Sveta tajna krštenja obavlja se pogružavanjem
Ova misao podseća nas na beskrajnu dubinu Božije milosti koja ispravlja nesavršenosti ljudskih postupaka. Kada osoba, bez svoje krivice, primi krštenje koje nije u skladu s crkvenim pravilima, ali nastavi da vodi pobožan i svetotajinski život, blagodat Božja će nadomestiti taj nedostatak. U svetoj tajni krštenja, kao i u svetoj tajni miropomazanja koja sledi odmah nakon nje, sadržana je snaga koja preobražava dušu, čak i onda kada spoljašnji čin možda nije potpuno ispravan.
Dakle, nema potrebe za ponovnim krštenjem. Sveta tajna krštenja i miropomazanja je neponovljiva, za razliku od svetih tajni pričešća i pokajanja koje se ponavljaju i kroz koje vernici obnavljaju svoju duhovnu snagu. U veri i svetotajinskom životu, oslanjajući se na milost Božju, nalazimo odgovore na sve nedoumice i izazove na putu spasenja. Neka nas ta vera vodi ka istinskom sjedinjenju s Gospodom, čak i onda kada se suočavamo s nesavršenostima ljudskih dela.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
Crkveni propisi kroz vekove nude smernice za pravi trenutak obavljanja Svete tajne krštenja. Iako roditelji često bivaju u nedoumici, crkveno učenje donosi jasnoću i sigurnost u donošenju te odluke.
U periodu kada su verske slobode bile ograničene, mnogi su u tajnosti bili kršteni, nesvesni tog čina. SPC ima odgovor za one koji imaju dilemu da li su primili ovu svetu tajnu, nudeći im mogućnost da pronađu mir i sigurnost u veri.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
U besedi za ponedeljak mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako glas Božjeg Sina ne samo da pokorava prirodu, već umiruje i nemire u ljudskim srcima.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po starom i Svetog mučenika Nikifora po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetu Apoloniju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.