KAKO SATANA NAJLAKŠE PREVARI ČOVEKA? Otac Aleksandar o "triku" nečastivog, na koji gotovo svi padnu
Đavo kuša sve i svakome pristupa na drugačiji način.
Kada su sleteli, pilot je imao potrebu da pozdravi svakog od prisutnih putnika.
Otac Goran Nuhanović prepričao je neverovatnu priču jednog pilota, koji je nakon leta želeo da se zahvali monahu za koga je verovao da je bio u avionu tokom putovanja.
Situacija koja je ubrzo usledila potvrdila je da se na tom letu dogodilo nešto neverovatno.
- Kada su sleteli, pilot je imao potrebu da pozdravi svakog od prisutnih putnika. Kada je došao do našeg jeromonaha, obratio mu se i rekao:
- Oče, blagoslovite. Moje ime je Panajotis. Hteo sam da vas pozdravim i da pozdravim onog monaha koji je bio sa vama.
- Jeromonah mu odgovori:
- Brate Panajotise, ne znam na koga mislite. Ja sam jedini sveštenik i monah ovde.

Na to pilot reče sledeće:
- Ne, ne, oče, reče pilot, znam da je bio sa vama jedan stariji jeromonah, niže građe, dosta star.
Tu je jeromonah naslutio da se nešto neobično dogodilo, pa ga upita:
- Šta se desilo, brate Panajotise?
A on odgovori:
– Oče, ne znam da li ste toga bili svesni, ali u jednom trenutku sam izgubio kontrolu nad avionom. Od straha sam se bukvalno onesvestio. Ne znam koliko je to trajalo, ali sećam se da je u sledećem trenutku pored mene stajao taj omaleni starac. Pogledao me, pomilovao i blagoslovio, i rekao: "Brate Panajotise, sve će biti u redu.“
Kad je to čuo, jeromonah se zamisli i izvuče iz torbe fotografiju svog duhovnog oca - starca Jefrema. Pokazuje je pilotu, a ovaj kaže:
- Da, to je on. Taj starac je bio pored mene.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Đavo kuša sve i svakome pristupa na drugačiji način.
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Freska se nalazi u manastiru koji je osnovao ga kralj Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog, a unuk Nemanjin.
Ruska pravoslavna crkva tvrdi da satanisti dobijaju pristup školama i bolnicama, a u Americi je navodno već otvorena klinika za abortus posvećena satani. Novi zakon u Rusiji pokušava da tome stane na put — ali šta to znači za ostatak sveta?
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.
Brak zahteva zrelost, spremnost na žrtvu, odgovornost i sposobnost da se voli drugi više od sebe.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Na konferenciji „Hrišćansko-socijalna inicijativa“ istaknuto kako lični odnos s Bogom i delatna ljubav mogu menjati svet i osnažiti zajednicu.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.