KAKO SATANA NAJLAKŠE PREVARI ČOVEKA? Otac Aleksandar o "triku" nečastivog, na koji gotovo svi padnu
Đavo kuša sve i svakome pristupa na drugačiji način.
Kada su sleteli, pilot je imao potrebu da pozdravi svakog od prisutnih putnika.
Otac Goran Nuhanović prepričao je neverovatnu priču jednog pilota, koji je nakon leta želeo da se zahvali monahu za koga je verovao da je bio u avionu tokom putovanja.
Situacija koja je ubrzo usledila potvrdila je da se na tom letu dogodilo nešto neverovatno.
- Kada su sleteli, pilot je imao potrebu da pozdravi svakog od prisutnih putnika. Kada je došao do našeg jeromonaha, obratio mu se i rekao:
- Oče, blagoslovite. Moje ime je Panajotis. Hteo sam da vas pozdravim i da pozdravim onog monaha koji je bio sa vama.
- Jeromonah mu odgovori:
- Brate Panajotise, ne znam na koga mislite. Ja sam jedini sveštenik i monah ovde.

Na to pilot reče sledeće:
- Ne, ne, oče, reče pilot, znam da je bio sa vama jedan stariji jeromonah, niže građe, dosta star.
Tu je jeromonah naslutio da se nešto neobično dogodilo, pa ga upita:
- Šta se desilo, brate Panajotise?
A on odgovori:
– Oče, ne znam da li ste toga bili svesni, ali u jednom trenutku sam izgubio kontrolu nad avionom. Od straha sam se bukvalno onesvestio. Ne znam koliko je to trajalo, ali sećam se da je u sledećem trenutku pored mene stajao taj omaleni starac. Pogledao me, pomilovao i blagoslovio, i rekao: "Brate Panajotise, sve će biti u redu.“
Kad je to čuo, jeromonah se zamisli i izvuče iz torbe fotografiju svog duhovnog oca - starca Jefrema. Pokazuje je pilotu, a ovaj kaže:
- Da, to je on. Taj starac je bio pored mene.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Đavo kuša sve i svakome pristupa na drugačiji način.
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Freska se nalazi u manastiru koji je osnovao ga kralj Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog, a unuk Nemanjin.
Ruska pravoslavna crkva tvrdi da satanisti dobijaju pristup školama i bolnicama, a u Americi je navodno već otvorena klinika za abortus posvećena satani. Novi zakon u Rusiji pokušava da tome stane na put — ali šta to znači za ostatak sveta?
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Pobožni vernik u snu je dobio uputstvo za prenos moštiju, a prilikom otvaranja groba prisutni su bili svedoci predivnog miomirisa, netruležnog tela i netaknute odeće čak tri decenije posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.