Đavo kuša sve i svakome pristupa na drugačiji način.
U pravoslavlju, Satona (ili đavo) nije simbol ili apstraktna ideja, već stvarna duhovna sila koja deluje protiv čoveka i njegovog spasenja. Njegov cilj nije samo da čoveka navede na greh, već da ga polako, neprimetno, odvaja od Boga – od večnog života.
Đavo kuša sve – bez izuzetka. Na njegovoj meti su i vernici i nevernici, i monasi i svetovnjaci. Pristupa svakome drugačije: nekome kroz ponos, drugome kroz zavist, trećem kroz samozavaravanje – ono podmuklo uverenje da "nismo tako loši" i da "ima gorih od nas".
shutterstock.com
Satana deluje kao osećaj, misao...
Ipak, pravoslavna vera uči da đavo nema vlast nad čovekom osim ako mu sam čovek ne otvori vrata. Slobodna volja je dar Božiji koji niko ne može oduzeti. Bog ne prisiljava, ali ni đavo ne može silom – on mami, predlaže, navodi. Čovek je taj koji bira.
Zato sveti oci kažu da je duhovni život neprestana borba – ali borba u kojoj nismo sami. Bog ne ostavlja svoje. On daje snagu kroz molitvu, post, ispovest i Svetu liturgiju. Pomaže svakome ko se trudi, čak i kada pada – ako se samo ustaje.
U toj nevidljivoj borbi, najvažnije oružje je duhovna budnost. Apostol Petar upozorava: „Protivnik vaš đavo kao lav ričući hodi i traži koga da proždere.“ A najlakše padaju oni koji sebi kažu: "Počeću sutra.“
YouTube/Poklonik/Printscreen
Otac Aleksandar Nišević
O toj zamci govorio je i jednom prilikom otac Aleksandar Nišević, ističući koliko je opasno odlaganje i kako nas đavo najčešće obmanjuje:
- On kaže: "Pa da, kako da ne, pa Hristos postoji, pa i treba da čitaš Sveto pismo i da se moliš, ali sutra. Sutra, ne danas, danas imaš... Mlad si, nemoj sad, imaš vremena za to. Trošiš vreme, a ovo ti prolazi. Ne, sve u svoje vreme, nemoj da žuriš...Polako, čitaćes, ali sutra malo..." - objasnio je otac Aleksandar.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.