Đavo kuša sve i svakome pristupa na drugačiji način.
U pravoslavlju, Satona (ili đavo) nije simbol ili apstraktna ideja, već stvarna duhovna sila koja deluje protiv čoveka i njegovog spasenja. Njegov cilj nije samo da čoveka navede na greh, već da ga polako, neprimetno, odvaja od Boga – od večnog života.
Đavo kuša sve – bez izuzetka. Na njegovoj meti su i vernici i nevernici, i monasi i svetovnjaci. Pristupa svakome drugačije: nekome kroz ponos, drugome kroz zavist, trećem kroz samozavaravanje – ono podmuklo uverenje da "nismo tako loši" i da "ima gorih od nas".
shutterstock.com
Satana deluje kao osećaj, misao...
Ipak, pravoslavna vera uči da đavo nema vlast nad čovekom osim ako mu sam čovek ne otvori vrata. Slobodna volja je dar Božiji koji niko ne može oduzeti. Bog ne prisiljava, ali ni đavo ne može silom – on mami, predlaže, navodi. Čovek je taj koji bira.
Zato sveti oci kažu da je duhovni život neprestana borba – ali borba u kojoj nismo sami. Bog ne ostavlja svoje. On daje snagu kroz molitvu, post, ispovest i Svetu liturgiju. Pomaže svakome ko se trudi, čak i kada pada – ako se samo ustaje.
U toj nevidljivoj borbi, najvažnije oružje je duhovna budnost. Apostol Petar upozorava: „Protivnik vaš đavo kao lav ričući hodi i traži koga da proždere.“ A najlakše padaju oni koji sebi kažu: "Počeću sutra.“
YouTube/Poklonik/Printscreen
Otac Aleksandar Nišević
O toj zamci govorio je i jednom prilikom otac Aleksandar Nišević, ističući koliko je opasno odlaganje i kako nas đavo najčešće obmanjuje:
- On kaže: "Pa da, kako da ne, pa Hristos postoji, pa i treba da čitaš Sveto pismo i da se moliš, ali sutra. Sutra, ne danas, danas imaš... Mlad si, nemoj sad, imaš vremena za to. Trošiš vreme, a ovo ti prolazi. Ne, sve u svoje vreme, nemoj da žuriš...Polako, čitaćes, ali sutra malo..." - objasnio je otac Aleksandar.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Sofronija po starom i Svetog Partenija po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Oskara, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
U crkvi Svete Petke, pred mnoštvom vernika, mitropolit šumadijski govorio o veri kao ličnom susretu sa Bogom i upozorio da bez istine nema ni mira ni izlaza iz očaja.