Na mestima gde je istorija bila teška, okupljanje vernika nosi poruku nade i nepokolebljivosti, dok vladika Heruvim poziva na hrabrost i jedinstvo u vremenu iskušenja.
Karlovac je prethodnih dana bio središte duhovne radosti i podsećanja na neiscrpnu snagu vere. Praznik Svetog Save Gornjokarlovačkog, zaštitnika istoimene eparhije, kao i sećanje na 73 sveštenomučenika gornjokarlovačka, obeleženi su svečanim bogosluženjima i dubokim porukama koje je tokom proslave uputio episkop Heruvim, gostujući arhipastir iz Eparhije osečkopoljske i baranjske.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Gerasim i vladika Heruvim
Večernju službu u hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Karlovcu služio je episkop gornjokarlovački Gerasim, a bila je uvod u dva dana ispunjena molitvom, sabranošću i zajedništvom. Njegovo Preosveštenstvo je prisutnima čestitao praznik i zahvalio na dolasku, dok su mu u službi sasluživali arhimandrit Naum, protojerej-stavrofor Radoslav Anđelić i protođakon Nebojša Anđić.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pojnica hrama Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Karlovcu
Praznična liturgija i beseda episkopa Heruvima
Centralni događaj usledio je najrednog jutra, kada je episkop Heruvim, uz sasluženje episkopa Gerasima i sveštenstva, služio prazničnu liturgiju. Njegova beseda odjeknula je srcima okupljenih vernika i bila istinski podsticaj za svakog hrišćanina na ovom prostoru.
Vladika Heruvim je naglasio da je mučeništvo „potvrda vere, pečat dara Duha Svetog“ i podsetio da su 73 sveštenomučenika, vođeni primerom Svetog Save Gornjokarlovačkog, ostali nepokolebljivi u svojoj veri do kraja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Heruvim
- To je potvrda pravog puta, puta čvrstine čoveka da očuva ono što je sveto pred svim onim što nas udaljava od Hristovog puta - rekao je vladika i dodao:
- Oni su, sledeći Jevanđelje Hristovo, postradali noseći krst Hristov. To stradanje nije bilo bez smisla, to je bilo stradanje za Hrista i vaskrsenje. Vaskrsli su i ovenčani večnom slavom, kao svetionici vere i nade za nas danas.
Duboka emotivna vrednost okupljanja
Za pravoslavnu zajednicu u Hrvatskoj, naročito u okolini Karlovca, ovakvi trenuci okupljanja imaju i duboku emotivnu vrednost. Nakon decenija teških iskušenja i ratnih razaranja, ova proslava predstavlja ne samo verski čin, već i slavlje opstanka i duhovne snage jednog naroda koji je istrajao uprkos nedaćama.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vernici u hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Karlovcu
Za mnoge vernike, posebno one raseljene ili njihove potomke, okupljanje na mestu koje čuva uspomenu na mučenike i zaštitnika eparhije jeste i prilika da se povežu sa svojim korenima i obnove osećaj zajedništva i pripadnosti. To je most između prošlosti i budućnosti, podsetnik da vera, nada i ljubav prema Bogu i zajednici nikada ne umiru.
Poruka hrabrosti i jedinstva za budućnost
Episkop Heruvim je podvukao da nedaće i teškoće nisu izostale na ovim prostorima, ali je naglasio da je snaga vernika upravo u molitvama mučenika, koji su svojim životom posvedočili veru i nepokolebljivost.
— Neka nas ti mučenički plodovi uvek ukrepljuju i daju snage da istrajemo u podvigu i našem životu — pozvao je episkop Heruvim.
Proslavom Svetog Save Gornjokarlovačkog i 73 sveštenomučenika poslata je snažna poruka o važnosti očuvanja vere, hrabrosti i zajedništva u današnjem vremenu. Eparhija gornjokarlovačka, predvođena vladikom Gerasimom, i cela naša sveta Crkva pokazali su još jednom kako tradicija i duhovnost ostaju čvrsti stubovi zajednice, a reči episkopa Heruvima i njegovih prethodnika poziv su svima da budu dostojni nosioci krsta Hristovog i svedoci vaskrsenja.
U hramu Svetog Nikolaja Čudotvorca u Rijeci služena je sveta Liturgija kakva se retko viđa — uz prisustvo trojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve i dirljivu besedu o pozivu Hristovom, sabor u ovom delu Hrvatske ostavio je dubok duhovni trag i poruku zajedništva.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.
Otac Hrizostom je naglasio da temelj svakodnevne molitve treba da budu reči kojima čovek traži Božiju milost, oproštaj grehova i spasenje, kako za sebe, tako i za svoje bližnje.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Uoči praznika posvećenog zaštitniku Eparhije gornjokarlovačke Svetom Savi Gornjokarlovačkom, episkop valjevski doneo je na dar čestice moštiju Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog i Prepodobnog Justina Ćelijskog, a proslava je nastavljena narednog dana uz liturgiju, osveštavanje slavskih darova i trpezu ljubavi.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Vernici su se okupili na molitvenom sabranju, gde je episkop gornjokarlovački u nadahnutoj besedi govorio o tajni vremena, spasenju duše i putu ka svetosti.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.