TAJNA UNUTRAŠNJEG MIRA KOJU SVAKO MOŽE RAZUMETI: Reči koje donose smirenje u vremenu promena
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Uoči praznika posvećenog zaštitniku Eparhije gornjokarlovačke Svetom Savi Gornjokarlovačkom, episkop valjevski doneo je na dar čestice moštiju Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog i Prepodobnog Justina Ćelijskog, a proslava je nastavljena narednog dana uz liturgiju, osveštavanje slavskih darova i trpezu ljubavi.
U predvečerje praznika Svetog sveštenomučenika Save Gornjokarlovačkog, 16. jula 2024. godine, vernici Eparhije gornjokarlovačke okupili su se u Sabornom hramu Svetog oca Nikolaja Mirlikijskog u Karlovcu kako bi svečano započeli proslavu svog zaštitnika i patrona. Večernje bogosluženje sa petohlebnicom služio je episkop gornjokarlovački Gerasim, uz molitveno prisustvo episkopa valjevskog Isihija. Sasluživali su arhimandrit Naum, protojerej-stavrofor Radoslav Anđelić i đakon Budimir Kokotović.
U toploj, bratskoj i svečanoj atmosferi, episkop Isihije darivao je vernom narodu Eparhije gornjokarlovačke deo moštiju Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog i Svetog Justina Ćelijskog, koje su te večeri bile izložene u Sabornom hramu na poklonjenje i celivanje. Vladika Gerasim je u svom pozdravnom slovu poželeo dobrodošlicu episkopu Isihiju, zahvalivši mu na dolasku i daru, te sabranim vernicima poželeo srećno navečerje praznika i zaštitnika Eparhije.
Narednog dana, 17. jula, proslava Svetog Save Gornjokarlovačkog dostigla je svoj duhovni vrhunac. Verni narod Karlovca i Eparhije gornjokarlovačke, zajedno sa svojim vladikom, radosno je slavio svog nebeskog patrona. Svečanu liturgiju služio je episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator zagrebačko-ljubljanski Kirilo, uz sasluženje episkopa valjevskog Isihija i domaćina, episkopa Gerasima. Pored njih, sasluživali su sveštenici i đakoni.
Posle zaamvone molitve, episkop Isihije je blagoslovio slavske darove prinesene u slavu Božju i u čast Svetog Save Gornjokarlovačkog, naglašavajući važnost ovog svetitelja za vernike Eparhije gornjokarlovačke. Proslava je obeležena duhovnom snagom, verom i ljubavlju prema Bogu, podsećajući sve prisutne na značaj očuvanja i negovanja pravoslavne tradicije i vere.



Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Na mestima gde je istorija bila teška, okupljanje vernika nosi poruku nade i nepokolebljivosti, dok vladika Heruvim poziva na hrabrost i jedinstvo u vremenu iskušenja.
Vernici su se okupili na molitvenom sabranju, gde je episkop gornjokarlovački u nadahnutoj besedi govorio o tajni vremena, spasenju duše i putu ka svetosti.
U hramu Svetog Nikolaja Čudotvorca u Rijeci služena je sveta Liturgija kakva se retko viđa — uz prisustvo trojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve i dirljivu besedu o pozivu Hristovom, sabor u ovom delu Hrvatske ostavio je dubok duhovni trag i poruku zajedništva.
Poštanska marka na kojoj je ikona Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, kao most između istorije, umetnosti i savremenog života.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.