Liturgijskim sabranjem svečano je proslavljena blažena uspomena na Svetog Danila Ispovednika, episkopa gornjokarlovačkog.
Sveti Danilo Ispovednik, episkop gornjokarlovački i plaščanski, predstavlja jednog od najuzvišenijih i najcenjenijih crkvenih velikana koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji Sprske pravoslavne crkve i naroda. Obeležavanje njegovog praznika započelo je večernjim bogosluženjem sa petohlebnicom, koje je služio episkop gornjokarlovački Gerasim.
U ovom uzvišenom činu, vladici su sasluživali protojerej-stavrofor Radoslav Anđelić, prezviter Duško Živanić i protođakon Nebojša Anđić. Po završetku zaamvone molitve, episkop Gerasim je osveštao slavski kolač i žito u čast Svetog Danila, kao i svih ispovednika Eparhije gornjokarlovačke.
Foto: SPC / Eparhija gornjokarlovačka
Proslava je započela večernjim bogosluženjem sa petohlebnicom
Sveti Danilo Ispovednik, rođen na Božić 1715. godine u Srpskim Moravicama, od malih nogu pokazivao je neobičnu duhovnu zrelost. Odrastajući u pobožnoj porodici Milete i Stojane, Danilo je vrlo brzo postao svetionik pravoslavne vere.
Njegovo duhovno putovanje započelo je u manastiru Gomirje, gde je s ljubavlju učio od svog duhovnog oca, episkopa Danila Ljubotine, koji ga je kasnije i rukopoložio za jerođakona i jeromonaha. Kao mladi sveštenik, Danilo je hrabro branio pravoslavnu veru u vreme kada je unijatski episkop Teofil (Pašić) vršio pritisak na verni narod.
Njegovo posvećenje Crkvi nije bilo samo u duhovnom smislu, već i u praktičnom. Kao episkop, Danilo je bio istinski graditelj. Na svom čelu imao je manastir Gomirje, koji je obogatio bogatstvom knjiga i odeždi, osnivajući ikonoslovnu školu koju je vodio Simeon Baltić, monah iz Hopova. Na gradilištima Eparhije, zadužbine Svetog Danila svedoče o njegovoj predanosti i viziji.
Njegova graditeljska delatnost bila je naročito značajna za Plaško, gde je, uprkos velikim teškoćama, uspeo da zameni dotrajale drvene hramove zidanim. Veliki graditeljski poduhvat bilo je i podizanje katedralnog hrama posvećenog Vavedenju Presvete Bogorodice, koji je osvećen 30. avgusta 1763. godine.
Foto: SPC / Eparhija gornjokarlovačka
Kivot sa moštima Svetog Danila Ispovednika
Međutim, svetitelj je bio mnogo više od graditelja crkava i manastira. Njegova duhovna borba bila je usmerena na očuvanje pravoslavne vere u oblasti Žumberka, koja je u to vreme bila pod velikim pritiscima rimokatoličke Crkve.
I ako su napori Svetog Danila bili usmereni ka duhovnom spasenju naroda, gubitak Žumberka bio je jedan od njegovih najvećih duhovnih šokova, jer su mu mnogi napori ostali neuspešni. No, i u ovoj nesreći, njegova plemenita duša nastavila je da se bori za pravdu, u duhu pomirenja, kada je 1770. godine otišao u Trst da pomiri Srbe i Grke.
Njegov život je bio ispunjen pobožnošću, samopregorom i ljubavlju prema Bogu. Nije jeo meso otkako je postao kaluđer i živeo je u strogoj skromnosti. Danilo je bio episkop koji nije samo brinuo o duhovnim potrebama svoga naroda, već je i upravljao Crkvom s posebnim duhom brige i ljubavi za sve ljude, siromašne i potrebite.
Jedno od poznatih svedočenja o njegovoj velikodušnosti dolazi od protomanojla Grbića, koji je spomenuo pismo koje je Danilo napisao svom zameniku u Beču, u kojem je preporučivao da se pomogne siromašnim komšijama.
Po njegovoj smrti, 27. januara 1771. godine, u 55. godini života, episkop Danilo je sahranjen u svojoj zadužbini, u kripti katedralnog hrama u Plaškom, pored svog duhovnog oca, episkopa Danila Ljubotine. Iako je njegov grob tokom Drugog svetskog rata bio devastiran, kasnije je pronađen sa moštima u Sabornoj crkvi u Plaškom, zahvaljujući istraživačkom radu đakona Budimira Kokotovića, a na osnovu predanja i arhivskih dokumenata.
Foto: SPC / Eparhija gornjokarlovačka
Kivot sa moštima Svetog Danila Ispovednika
Zahvaljujući izuzetnim naporima episkopa gornjokarlovačkog Gerasima, 2022. godine je na svečan način unet u Diptih svetih, sa datumom praznovanja 9. februara (27. januara po starom kalendaru). Ovaj dan predstavlja dan sećanja na jednog od najsvetijih arhijereja našeg naroda, čoveka koji je svojim životom i radom pokazao kako se istinski služi Bogu i narodu.
Na praznik Svetog Danila Ispovednika, mi se setimo ne samo njegovih duhovnih i graditeljskih dostignuća, već i njegove hrabrosti da održi veru, i to u najtežim vremenima. Njegovo ime živeće u srcima vernika i kroz zadužbine koje je ostavio, a dan 9. februara biće podsećanje na jednog od najvećih svetitelja u istoriji naše Crkve.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Dok se joga u savremenom društvu promoviše kao način postizanja fizičkog i mentalnog balansa, episkop zvorničko-tuzlanski otvoreno govori o rizicima koje ova praksa nosi za pravoslavne vernike i poziva na očuvanje svetosavske vere.
Oni koji su bili nižeg rasta vaskrsnuće kao nešto viši, oni koji su bili višeg, kao niži, tako da ćemo po vaskrsenju svi biti iste visine i pošto ćemo moći da prolazimo kroz čvrstu materiju, moći ćemo da se prožimamo.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Iako su ovi stihovi postali simbol vere i ljubavi prema Svetom Savi, pominju se imena nekoliko sveštenika i jednog monaha kao potencijalnih autora. Otkrijte sve o njenoj istoriji, uticaju i tragovima koji vode do misterioznog stihopisca.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo posetio je Gvatemalu, gde su monasi primili sveštenički čin, a zajednice različitih naroda pronašle duhovno utočište pod okriljem pravoslavne crkve.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".