Za mnoge vernike, ova zapovest predstavlja duhovni izazov koji prevazilazi svakodnevnu pobožnost
Jedno od najzahtevnijih i, reklo bi se i najnelogičnijih učenja hrišćanske vere jeste poziv Crkve da se molimo za svoje neprijatelje. To nije samo savet ili duhovna preporuka – to je direktna zapovest Isusa Hristosa, jasno izrečena u Jevanđelju: "Ljubite neprijatelje svoje, činite dobro onima koji vas mrze, blagosiljajte one koji vas kunu i molite se za one koji vas vređaju i gone“ (Lk 6, 27–28).
Ipak, iako je ova poruka temeljno usađena u hrišćansko učenje, često izaziva veliku nedoumicu – čak i kod najvernijih i najposvećenijih hrišćana. Kako se i zašto moliti za nekoga ko nam je naneo zlo? Ovaj zahtev deluje gotovo nelogično, kao da ide protiv osnovnog ljudskog osećaja za pravdu i samoodbranu.
Za mnoge vernike, ova zapovest predstavlja duhovni izazov koji prevazilazi svakodnevnu pobožnost. Dok je lako moliti se za prijatelje, porodicu i bližnje, molitva za neprijatelja deluje kao poziv na slabost, na odricanje od pravde i na zaborav bola koji su nam ti ljudi naneli.
Maria Paina/Shutterstock, Gorodenkoff/Shutterstock
Neprijatelji nam pomažu da spoznamo svoje slabosti
I tu nastaje unutrašnji sukob između vere i instinkta. Crkva uči da je praštanje čin slobodne volje, znak unutrašnje snage, a ne slabosti. Da molitva za neprijatelje nije opravdavanje zla koje su počinili, već način da se čovek oslobodi mržnje koja ga izjeda iznutra, ali ne samo to.
A šta je to drugo, najbolje je možda objasnio starac Georgije Šestun.
- Ako sam pravoslavac, moram da shvatim da u mom životu nema slučajnih ljudi. Svaka osoba koju mi Bog posalje, potrebna mi je, čak iako je razdražljiva i ljuta. Ali, moja reakcija na njega mi pokazuje, da se ne razlikujem mnogo od te osobe. Najvažnije je da moram da gledam šta se dešava u meni - govorio je starac Georgije pa nastavio:
SPC
Starac Georgije Šestun.
- I tada postaje jasno da u meni sedi glavni neprijatelj. To su moje strasti, razdražljivost, bes, duh zlobe koji često i ne primećujem. A osoba koju Bog salje, budi ove osobine skrivene u meni, pokazuje mi moje grehe. Ovo je velika sreća, jer videti svoje grehe, znači videti početak svoga spasenja, ispravljanja i očišćenja. Zato su nam sveti oci zapovedili da se molimo za neprijatelje, koji nam pomažu da vidimo sopstvenu unutrašnju nečistotu.
Razmatrajući stih iz Knjige proroka Isaije, Sveti Teofan Zatvornik podseća da prava snaga posta ne leži samo u uzdržanju, već u praštanju, milosrđu i istinskoj pravdi prema bližnjem.
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Uoči početka posta posvećenog Svetim apostolima Petru i Pavlu, pravoslavni vernici danas se okupljaju u krugu porodice, mole se, praštaju i spremaju srce za vreme uzdržanja, pokajanja i smirenja koje sledi od sutra.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Kodrata Korintskog po starom i Sveštenomučenike Nikona po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Turibija Mongrovejskog, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Čovek lako upada u zamku da na uvredu odgovori uvredom, na zlo zlom, ali hrišćansko iskustvo vekovima svedoči da takav odgovor samo produbljuje sukobe i unosi nemire.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
U ovim prostorima brišu se uobičajene granice - dolaze i vernici i oni koji to nisu, privučeni mirom, razgovorom i atmosferom koja ne nameće, već poziva na zadržavanje.
Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Arhiepiskop sumski Nikodim tvrdi da je telo patrijarha Filareta premešteno protivno njegovoj poslednjoj volji, dok dve crkvene strukture ulaze u otvoren sukob oko opela i mesta sahrane.
Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.