Za mnoge vernike, ova zapovest predstavlja duhovni izazov koji prevazilazi svakodnevnu pobožnost
Jedno od najzahtevnijih i, reklo bi se i najnelogičnijih učenja hrišćanske vere jeste poziv Crkve da se molimo za svoje neprijatelje. To nije samo savet ili duhovna preporuka – to je direktna zapovest Isusa Hristosa, jasno izrečena u Jevanđelju: "Ljubite neprijatelje svoje, činite dobro onima koji vas mrze, blagosiljajte one koji vas kunu i molite se za one koji vas vređaju i gone“ (Lk 6, 27–28).
Ipak, iako je ova poruka temeljno usađena u hrišćansko učenje, često izaziva veliku nedoumicu – čak i kod najvernijih i najposvećenijih hrišćana. Kako se i zašto moliti za nekoga ko nam je naneo zlo? Ovaj zahtev deluje gotovo nelogično, kao da ide protiv osnovnog ljudskog osećaja za pravdu i samoodbranu.
Za mnoge vernike, ova zapovest predstavlja duhovni izazov koji prevazilazi svakodnevnu pobožnost. Dok je lako moliti se za prijatelje, porodicu i bližnje, molitva za neprijatelja deluje kao poziv na slabost, na odricanje od pravde i na zaborav bola koji su nam ti ljudi naneli.
Maria Paina/Shutterstock, Gorodenkoff/Shutterstock
Neprijatelji nam pomažu da spoznamo svoje slabosti
I tu nastaje unutrašnji sukob između vere i instinkta. Crkva uči da je praštanje čin slobodne volje, znak unutrašnje snage, a ne slabosti. Da molitva za neprijatelje nije opravdavanje zla koje su počinili, već način da se čovek oslobodi mržnje koja ga izjeda iznutra, ali ne samo to.
A šta je to drugo, najbolje je možda objasnio starac Georgije Šestun.
- Ako sam pravoslavac, moram da shvatim da u mom životu nema slučajnih ljudi. Svaka osoba koju mi Bog posalje, potrebna mi je, čak iako je razdražljiva i ljuta. Ali, moja reakcija na njega mi pokazuje, da se ne razlikujem mnogo od te osobe. Najvažnije je da moram da gledam šta se dešava u meni - govorio je starac Georgije pa nastavio:
SPC
Starac Georgije Šestun.
- I tada postaje jasno da u meni sedi glavni neprijatelj. To su moje strasti, razdražljivost, bes, duh zlobe koji često i ne primećujem. A osoba koju Bog salje, budi ove osobine skrivene u meni, pokazuje mi moje grehe. Ovo je velika sreća, jer videti svoje grehe, znači videti početak svoga spasenja, ispravljanja i očišćenja. Zato su nam sveti oci zapovedili da se molimo za neprijatelje, koji nam pomažu da vidimo sopstvenu unutrašnju nečistotu.
Razmatrajući stih iz Knjige proroka Isaije, Sveti Teofan Zatvornik podseća da prava snaga posta ne leži samo u uzdržanju, već u praštanju, milosrđu i istinskoj pravdi prema bližnjem.
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Uoči početka posta posvećenog Svetim apostolima Petru i Pavlu, pravoslavni vernici danas se okupljaju u krugu porodice, mole se, praštaju i spremaju srce za vreme uzdržanja, pokajanja i smirenja koje sledi od sutra.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.