Ikona je u pravoslavlju svetinja - ona nije obična slika, već prozor ka večnosti, kroz koji se vernici obraćaju Bogu, Presvetoj Bogorodici i svetiteljima.
U poslednje vreme primećeno je da su mnogi vernici u nedoumici gde da ostave svoj dobrovoljni prilog prilikom celivanja ikona u hramu. Neki, iz iskrene pobožnosti i dobre namere, spuštaju novac direktno na samu ikonu, smatrajući da je to prikladno mesto za prilog.
Ipak, treba znati da je ikona u pravoslavlju svetinja - ona nije obična slika, već prozor ka večnosti, kroz koji se vernici obraćaju Bogu, Presvetoj Bogorodici i svetiteljima. Celivanjem ikone pokazujemo poštovanje i ljubav prema onome koga ona predstavlja. Stavljanje novca direktno na ikonu, iako iz dobre namere, nije primereno i može dovesti do njenog oštećenja, naročito ako je stara, oslikana na dasci ili ukrašena pozlatom.
Dobrovoljni prilozi se, prema crkvenom redu, ostavljaju u posebno za to predviđene kutije pored ikone, a na to je ukazao i teolog Aleksandar Đurđević koji je istakao da ikone uvek moraju biti čiste i da novcu nije mesto na njima.
TANJUG/ MARKO DjOKOVIC
Celivanje ikone, Ilustracija
- Gde treba ostaviti dobrovoljni prilog prilikom celivanja ikone!? Često možemo videti ljude kako na same ikone ostavljaju novac, ali treba da znate da to, ipak, ne treba da radimo. S razlogom postoje korpice za odlaganje novca ili pak prorezi pored ikona, u koje bi trebalo ubaciti dobrovoljni prilog. Nikako nemojte novac stavljati na same ikone. Ikone treba da budu čiste i one se celivaju. Nisu tu da bi se na njih stavljao novac - objasnio je Đurđević.
Vernici su često i u nedoumici koliki dobrovoljni prilog da daju prilikom celivanja ikone, ali teolog je dao odgovor i na ovu dilemu.
- Upamtite, nije bitno koliko novca stavite na ikonu, bitno je da je od srca - istakao je on.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Metanije su prisutne u svakodnevnom životu vernika tokom cele godine, mada se u vreme velikih pokajničkih podviga tokom postova, a naročito Časnog posta
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.