U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
Na veliki praznik Vaskrsenja Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista, Srpska pravoslavna crkva obeležila je najuzvišeniji trenutak hrišćanske vernosti. Patrijarh srpski Porfirije predvodio je svetu liturgiju u Pećkoj Patrijaršiji, mestu koje vekovima čuva spiritualni centar i srce našeg naroda. Ovaj praznik, koji nosi poruku ne samo o vaskrsenju Hrista, već i o vaskrsenju svakog čoveka kroz njegovu veru, ljubav i zajedništvo, postao je prilika za još jedno važno delo na Kosovu i Metohiji.
U molitvenom zajedništvu sa igumanijom Haritinom i sestrinstvom manastira Pećka patrijaršija, uz sasluživanje vladike Iliriona, episkopa novobrškog, i vladike Nikona, episkopa jenopoljskog, patrijarh Porfirije je služio svetu liturgiju. Među sveštenstvom koji je uz patrijarha slavio bio je i arhimandrit Danilo, direktor Patrijarhove upravne kancelarije, kao i protođakon dr Dragan Radić, đakon Vasilije Perić i ipođakon Vladimir Jelić. Ovaj sakramentalni trenutak nije bio samo proslava Hristovog vaskrsenja, već i poziv na duhovno buđenje i solidarnost među vernicima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Doček patrijarha u porti Pećke patrijaršije
U svojoj nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije uputio je snažnu poruku vernicima: „Hristos vaskrse! Zaista vaskrse Gospod naš, braćo i sestre! Zaista vaskrse, ali vaskrse sa Njim i čovek! I mi zajedno sa Njim vaskrsavamo i vaskrsli smo. Svaki čovek zbog koga je Gospod došao u svet stvoren je da vaskrsne i da živi za život večni.“ Ove reči duboko odražavaju suštinu vaskršnjeg praznika – ne samo da je Hristos pobedio smrt, već je i svakom verniku otvorio put do večnog života, pozivajući na ljubav, zajedništvo i pomirenje.
Patrijarh Porfirije je, u svojoj besedi, naglasio univerzalnu snagu vaskrsenja:
- Ne možemo jedni bez drugih. Niko ne može bez drugoga, bez obzira na poreklo, ime, slavu ili nepoznavanje. U Gospodu našem vaskrslom svi smo jedno, i samo kroz vaskrsenje Njegovo treba da gledamo jedni druge.
Ove reči pozivaju sve nas da se setimo istinske svrhe života – da živimo za zajedništvo, za ljubav prema bližnjem, kao što je sam Gospod Hristos pokazao kroz svoju žrtvu.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrjarhu Porfiriju sasluživali su vikarni episkopi novobrdski Ilarion i jenopoljski Nikon
Nakon liturgije, patrijarh Porfirije je podelio stotinu godišnjih stipendija učenicima i studentima sa Kosova i Metohije, iz fonda Zadužbine Sime A. Igumanova. Ova gesta nije samo izraz materijalne podrške, već i duhovne pomoći mladim ljudima, koji se suočavaju sa izazovima života na Kosovu i Metohiji. Patrijarh je poručio stipendistima:
- Dragi studenti, draga deco naša duhovna, danas slavimo vaskrsenje Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista. Budimo i mi učesnici tog istog događaja, budimo sudeonici te pobede zbog koje smo i došli na ovaj svet.
Ove stipendije su, prema rečima patrijarha, dar Sime Igumanova, velikog dobrotvora sa Kosova, koji je celu svoju imovinu stavio na raspolaganje Crkvi, kako bi pomogao obrazovanje i duhovni rast mladih. Patrijarh je istakao značaj ovog fonda, kao i hvalu za organizaciju kojom se ostvaruje volja Igumanova, koja je sada, kroz stipendije, postala svetli primer brige za mlade i obrazovanje u najtežim vremenima.
-Neka bi Gospod dao da tako bude u čitavom svetu, da se svi radujemo jedni drugima, i da svako od nas doprinosi zajedništvu, ljubavi i pomirenju - zaključio je patrijarh Porfirije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije i igumanija Haritina
Podela stipendija nije bila samo čin pomoći, već i poziv na zajedništvo i solidarnost u duhovnom smislu. Patrijarh Porfirije podsetio je mlade stipendiste da uvek mogu računati na podršku Crkve, kao i da je obrazovanje i duhovno uzdizanje put ka boljoj budućnosti. U ovom trenutku, kada su mnogi izazovi prisutni na Kosovu i Metohiji, ova gesta pokazuje ne samo ljubav prema mladima, već i veru u njihovu snagu da svojim radom, zalaganjem i duhovnim opredeljenjem doprinesu boljoj i svetlijoj budućnosti.
Vaskrsenje Gospoda Hrista je poziv na pomirenje i ljubav. Iako se Kosovo i Metohija suočavaju sa mnogim izazovima, vernici na ovom prostoru, pod vodstvom patrijarha Porfirija, svedoče o tome da je svetlost vaskrsenja uvek jača od bilo koje tamne sile. Patrijarh Porfirije, svojim prisustvom i delima, stavlja na videlo svetlu budućnost koja je moguća jedino kroz zajedništvo i ljubav prema bližnjem, kao i kroz stalnu borbu za očuvanje našeg identiteta i vrednosti na svakom mestu, a naročito na Kosovu i Metohiji.
Neka nam vaskrsenje Gospodnje bude podstrek da u svakodnevnom životu živimo istinske vrednosti hrišćanske vere – ljubavi, solidarnosti, praštanja i nade. Jer, kako je rekao patrijarh Porfirije: „Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse!“
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Drugog dana svoje posete južnoj srpskoj pokrajini, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, poručivši vernicima da neprijatelji nisu ljudi, već smrt – jedini istinski protivnik, koga je Hristos pobedio iz ljubavi prema svakome od nas.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Osiju po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetog sveštenomučenika Zinovija i njegovu sestru, Svetu mučenicu Zinoviju. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani klanjaju džuma-namaz.
Proslavljamo starozavetnog svetitelja koji je ukoravao Izrailj i Judu zbog idolopoklonstva, proricao propast Samarije i dolazak Gospoda, ali i govorio o Božjoj milosti prema onima koji ostanu verni Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Povoljan ishod dodatnih pregleda znači da poglavaru Rimokatoličke crkve nije potrebno dalje onkološko lečenje, a već 6. novembra očekuje ga putovanje u tri južnoameričke zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U svetoj tišini svetinje, gde vekovima kuca srce srpskog pravoslavlja, poglavar Srpske pravoslavne crkve bogoslužio je u prisustvu monaštva, sveštenstva i vernog naroda, uz pojanje hora iz Beograda.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.