U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
Na veliki praznik Vaskrsenja Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista, Srpska pravoslavna crkva obeležila je najuzvišeniji trenutak hrišćanske vernosti. Patrijarh srpski Porfirije predvodio je svetu liturgiju u Pećkoj Patrijaršiji, mestu koje vekovima čuva spiritualni centar i srce našeg naroda. Ovaj praznik, koji nosi poruku ne samo o vaskrsenju Hrista, već i o vaskrsenju svakog čoveka kroz njegovu veru, ljubav i zajedništvo, postao je prilika za još jedno važno delo na Kosovu i Metohiji.
U molitvenom zajedništvu sa igumanijom Haritinom i sestrinstvom manastira Pećka patrijaršija, uz sasluživanje vladike Iliriona, episkopa novobrškog, i vladike Nikona, episkopa jenopoljskog, patrijarh Porfirije je služio svetu liturgiju. Među sveštenstvom koji je uz patrijarha slavio bio je i arhimandrit Danilo, direktor Patrijarhove upravne kancelarije, kao i protođakon dr Dragan Radić, đakon Vasilije Perić i ipođakon Vladimir Jelić. Ovaj sakramentalni trenutak nije bio samo proslava Hristovog vaskrsenja, već i poziv na duhovno buđenje i solidarnost među vernicima.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Doček patrijarha u porti Pećke patrijaršije
U svojoj nadahnutoj besedi, patrijarh Porfirije uputio je snažnu poruku vernicima: „Hristos vaskrse! Zaista vaskrse Gospod naš, braćo i sestre! Zaista vaskrse, ali vaskrse sa Njim i čovek! I mi zajedno sa Njim vaskrsavamo i vaskrsli smo. Svaki čovek zbog koga je Gospod došao u svet stvoren je da vaskrsne i da živi za život večni.“ Ove reči duboko odražavaju suštinu vaskršnjeg praznika – ne samo da je Hristos pobedio smrt, već je i svakom verniku otvorio put do večnog života, pozivajući na ljubav, zajedništvo i pomirenje.
Patrijarh Porfirije je, u svojoj besedi, naglasio univerzalnu snagu vaskrsenja:
- Ne možemo jedni bez drugih. Niko ne može bez drugoga, bez obzira na poreklo, ime, slavu ili nepoznavanje. U Gospodu našem vaskrslom svi smo jedno, i samo kroz vaskrsenje Njegovo treba da gledamo jedni druge.
Ove reči pozivaju sve nas da se setimo istinske svrhe života – da živimo za zajedništvo, za ljubav prema bližnjem, kao što je sam Gospod Hristos pokazao kroz svoju žrtvu.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrjarhu Porfiriju sasluživali su vikarni episkopi novobrdski Ilarion i jenopoljski Nikon
Nakon liturgije, patrijarh Porfirije je podelio stotinu godišnjih stipendija učenicima i studentima sa Kosova i Metohije, iz fonda Zadužbine Sime A. Igumanova. Ova gesta nije samo izraz materijalne podrške, već i duhovne pomoći mladim ljudima, koji se suočavaju sa izazovima života na Kosovu i Metohiji. Patrijarh je poručio stipendistima:
- Dragi studenti, draga deco naša duhovna, danas slavimo vaskrsenje Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista. Budimo i mi učesnici tog istog događaja, budimo sudeonici te pobede zbog koje smo i došli na ovaj svet.
Ove stipendije su, prema rečima patrijarha, dar Sime Igumanova, velikog dobrotvora sa Kosova, koji je celu svoju imovinu stavio na raspolaganje Crkvi, kako bi pomogao obrazovanje i duhovni rast mladih. Patrijarh je istakao značaj ovog fonda, kao i hvalu za organizaciju kojom se ostvaruje volja Igumanova, koja je sada, kroz stipendije, postala svetli primer brige za mlade i obrazovanje u najtežim vremenima.
-Neka bi Gospod dao da tako bude u čitavom svetu, da se svi radujemo jedni drugima, i da svako od nas doprinosi zajedništvu, ljubavi i pomirenju - zaključio je patrijarh Porfirije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije i igumanija Haritina
Podela stipendija nije bila samo čin pomoći, već i poziv na zajedništvo i solidarnost u duhovnom smislu. Patrijarh Porfirije podsetio je mlade stipendiste da uvek mogu računati na podršku Crkve, kao i da je obrazovanje i duhovno uzdizanje put ka boljoj budućnosti. U ovom trenutku, kada su mnogi izazovi prisutni na Kosovu i Metohiji, ova gesta pokazuje ne samo ljubav prema mladima, već i veru u njihovu snagu da svojim radom, zalaganjem i duhovnim opredeljenjem doprinesu boljoj i svetlijoj budućnosti.
Vaskrsenje Gospoda Hrista je poziv na pomirenje i ljubav. Iako se Kosovo i Metohija suočavaju sa mnogim izazovima, vernici na ovom prostoru, pod vodstvom patrijarha Porfirija, svedoče o tome da je svetlost vaskrsenja uvek jača od bilo koje tamne sile. Patrijarh Porfirije, svojim prisustvom i delima, stavlja na videlo svetlu budućnost koja je moguća jedino kroz zajedništvo i ljubav prema bližnjem, kao i kroz stalnu borbu za očuvanje našeg identiteta i vrednosti na svakom mestu, a naročito na Kosovu i Metohiji.
Neka nam vaskrsenje Gospodnje bude podstrek da u svakodnevnom životu živimo istinske vrednosti hrišćanske vere – ljubavi, solidarnosti, praštanja i nade. Jer, kako je rekao patrijarh Porfirije: „Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse!“
Na Veliki četvrtak, iz Hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve najavio je da će Hristovo Vaskrsenje proslaviti u Pećkoj patrijaršiji, uprkos zabrani ulaska na teritoriju Kosova i Metohije iz maja prošle godine, poručivši da bez Boga nismo ništa, a s Njim postajemo učesnici večnog života.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Drugog dana svoje posete južnoj srpskoj pokrajini, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, poručivši vernicima da neprijatelji nisu ljudi, već smrt – jedini istinski protivnik, koga je Hristos pobedio iz ljubavi prema svakome od nas.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nedoumicu je za čitaoce portala religija.rs rešio sveštenik Nenad Stojanović, navodeći šta smemo, a šta ne bi trebalo da radimo sa pokvarenim vaskršnjim jajima.
U vaskršnjem intervjuu episkop budimljansko-nikšićki ne ostaje nem na pitanja savremenog čoveka, već otvoreno i sa apostolskom smelošću ukazuje na duhovne zablude koje su nas, kao narod, dovele do duhovnog sloma i identitetskog posrnuća.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.