Na osveštanju temelja budućeg hrama posvećenog Svetim Kirilu i Metodiju, vladika Atanasije istakao je značaj ljubavi, pravde i istine kao temelje novog života u Hristu. Sabrani vernici u Brezni, vođeni nadom i blagoslovom, započeli su put obnove vere u ovom pitomom planinskom kutku.
U veličanstvenoj planinskoj prirodi Kratova, kod Priboja, u prisustvu sabranog vernog naroda, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju u hramu posvećenom svetom velikomučeniku Prokopiju. Taj događaj u Eparhiji mileševskoj nije bio samo trenutak zajedničke molitve, već i izraz nade i ljubavi, osnažen rečima mitropolita Atanasija koji je okupljenima čestitao na učešću u svetoj liturgiji rečima:
- Prizvani smo da se, kroz svoj život, što više utkivamo u život večni, u Carstvo Hristovo. Bog nas je pozvao na nešto posebno – da budemo iznad logike ovoga sveta, da budemo slični Njemu - rekao je vladika.
Foto: Eparhija mileševska
Nakon liturgije, vladika mileševski Atanasije i sveštenstvo su pošli u jedan od najlepših predela Polimlja – obližnje, živopisno selo Brezna, gde je mitropolit, uz prisustvo vernog naroda, osveštao temelje budućeg hrama posvećenog svetim Kirilu i Metodiju. Ovaj čin nije bio samo početak gradnje, već duhovno postavljanje temelja jedne zajednice i obnove vere u ovom kraju.
Svečanom činu osvećenja temelja prethodila je kolenopoklona molitva, izražena u predanosti i potpunom priznanju Božje milosti. U pravoslavlju, ova molitva koja se uzdiže Gospodu dok su i sveštenoslužitelji i vernici na kolenima, već više od dvadeset vekova označava skrušenost i otvorenost duše pred Bogom, prikazujući poniznost i želju da kroz molitvu otvorimo srce za božanske darove.
Foto: Eparhija mileševska
Ova vrsta molitve ima drevno značenje u liturgiji, gde vernici pokazuju svoju želju da se kroz ljubav i skrušenost predaju Bogu, dok klečanjem simbolizuju prepuštanje Njegovoj volji.
U svojoj nadahnutoj besedi, vladika Atanasije se osvrnuo na značenje ovog čina, rekavši:
- Sve što Gospod čini ima svoje visoko, duboko i široko značenje. Ova visina i ovaj vetar su da nas podsete kako je Gospod naš u jednom istorijskom trenutku otpočeo da zida drugačiju građevinu čovečanstva, drugačiju u odnosu na onu koja je bila u tom vremenu.
Foto: Eparhija mileševska
Posle kolenopoklone molitve, vladika Atanasije osveštao je temelje budućeg hrama
Vladika je nastavio:
- Gospod je sazidao nešto postojano, zasnovano na drugoj logici života, drugačijoj u odnosu na onu koja je vladala. Umesto sebičnosti kojoj je robovalo čovečanstvo, umesto gramzivosti koja je bila osnovna osobina čovečanstva, Gospod je dao logiku života po ljubavi, pravdi i istini.“
Na kraju svečanosti, dok su se molitve uzdizale ka nebu, narod u Brezni je sa sobom poneo blagoslov i nadahnuće da se posvete ovom velikom delu, vođeni duhom ljubavi i vere koji je vladika Atanasije upalio u njihovim srcima.
- Veliko delo koje ste vi započeli zahteva veliki trud, odanost, bogoljublje i čovekoljublje, vernost svetosavlju - poručio je vladika mileševski, čestitajući okupljenima početak gradnje hrama.
Završetak ovog nesvakidašnjeg dana u Brezni obeležio je i kulturno-umetnički program, kroz koji je narod još jednom oživeo duh zajedništva, zahvaljujući Bogu na prilici da učestvuju u ovom svetom poduhvatu, s verom da će temelj osvećen na ovaj dan izrasti u hram ljubavi, mira i duhovne svetlosti.
Obeležavanje praznika Svete Petke okupilo je vernike i ugledne goste iz Srbije i Crne Gore, a liturgije, svečana litija i bogat kulturno-umetnički program ispunili su srca sabranih radošću.
Uz prisustvo vernika i sveštenstva, u Manastiru Mileševa spojili su se molitva, tradicija i duh vere, dok je mitropolit Atanasije podsetio na značaj svetitelja u našem životu. Nakon bogosluženja, razgovor o humanitarnim projektima doprineo je dodatnom osećaju bliskosti i hrišćanske ljubavi među prisutnima.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
U Sabornom hramu Svete Trojice služena je svečana liturgija, prikazan film o istoriji Eparhije, predstavljeno kapitalno izdanje „Šematizam“, a ceo grad disao je u znaku molitve i zahvalnosti.
Bogosluženje u čast Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, u Letoniji pretvorilo se u globalnu raspravu o granici između vere i običaja, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile slike jelena okruženog cvećem u crkvi.
Dolazak zamenika državnog sekretara SAD Mihaila Rigasa na sveto tlo Atosa tumači se kao poruka da se dijalog Istoka i Zapada sve češće vodi i kroz tišinu manastira.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Tokom arhijerejske liturgije u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji, mitropolit mileševski uputio je snažnu poruku vernom narodu o veri, ljubavi i našem mestu u svetu koji prolazi kroz promene.
U Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, brojni vernici okupili su se na arhijerejskoj liturgiji. Mitropolit mileševski poslao je snažne poruke o ljubavi prema bližnjima, razumevanju i zajedništvu u duhu Božića.
U Sabornom hramu Svete Trojice služena je svečana liturgija, prikazan film o istoriji Eparhije, predstavljeno kapitalno izdanje „Šematizam“, a ceo grad disao je u znaku molitve i zahvalnosti.
Izražavajući saučešće, starešina Hrama Uspenja Presvete Bogorodice, protojerej stavrofor Miloš Trišić, poziva na zajedništvo i molitvu za preminule, povređene i sve pogođene ovom strašnom tragedijom.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.