Na osveštanju temelja budućeg hrama posvećenog Svetim Kirilu i Metodiju, vladika Atanasije istakao je značaj ljubavi, pravde i istine kao temelje novog života u Hristu. Sabrani vernici u Brezni, vođeni nadom i blagoslovom, započeli su put obnove vere u ovom pitomom planinskom kutku.
U veličanstvenoj planinskoj prirodi Kratova, kod Priboja, u prisustvu sabranog vernog naroda, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju u hramu posvećenom svetom velikomučeniku Prokopiju. Taj događaj u Eparhiji mileševskoj nije bio samo trenutak zajedničke molitve, već i izraz nade i ljubavi, osnažen rečima mitropolita Atanasija koji je okupljenima čestitao na učešću u svetoj liturgiji rečima:
- Prizvani smo da se, kroz svoj život, što više utkivamo u život večni, u Carstvo Hristovo. Bog nas je pozvao na nešto posebno – da budemo iznad logike ovoga sveta, da budemo slični Njemu - rekao je vladika.
Foto: Eparhija mileševska
Nakon liturgije, vladika mileševski Atanasije i sveštenstvo su pošli u jedan od najlepših predela Polimlja – obližnje, živopisno selo Brezna, gde je mitropolit, uz prisustvo vernog naroda, osveštao temelje budućeg hrama posvećenog svetim Kirilu i Metodiju. Ovaj čin nije bio samo početak gradnje, već duhovno postavljanje temelja jedne zajednice i obnove vere u ovom kraju.
Svečanom činu osvećenja temelja prethodila je kolenopoklona molitva, izražena u predanosti i potpunom priznanju Božje milosti. U pravoslavlju, ova molitva koja se uzdiže Gospodu dok su i sveštenoslužitelji i vernici na kolenima, već više od dvadeset vekova označava skrušenost i otvorenost duše pred Bogom, prikazujući poniznost i želju da kroz molitvu otvorimo srce za božanske darove.
Foto: Eparhija mileševska
Ova vrsta molitve ima drevno značenje u liturgiji, gde vernici pokazuju svoju želju da se kroz ljubav i skrušenost predaju Bogu, dok klečanjem simbolizuju prepuštanje Njegovoj volji.
U svojoj nadahnutoj besedi, vladika Atanasije se osvrnuo na značenje ovog čina, rekavši:
- Sve što Gospod čini ima svoje visoko, duboko i široko značenje. Ova visina i ovaj vetar su da nas podsete kako je Gospod naš u jednom istorijskom trenutku otpočeo da zida drugačiju građevinu čovečanstva, drugačiju u odnosu na onu koja je bila u tom vremenu.
Foto: Eparhija mileševska
Posle kolenopoklone molitve, vladika Atanasije osveštao je temelje budućeg hrama
Vladika je nastavio:
- Gospod je sazidao nešto postojano, zasnovano na drugoj logici života, drugačijoj u odnosu na onu koja je vladala. Umesto sebičnosti kojoj je robovalo čovečanstvo, umesto gramzivosti koja je bila osnovna osobina čovečanstva, Gospod je dao logiku života po ljubavi, pravdi i istini.“
Na kraju svečanosti, dok su se molitve uzdizale ka nebu, narod u Brezni je sa sobom poneo blagoslov i nadahnuće da se posvete ovom velikom delu, vođeni duhom ljubavi i vere koji je vladika Atanasije upalio u njihovim srcima.
- Veliko delo koje ste vi započeli zahteva veliki trud, odanost, bogoljublje i čovekoljublje, vernost svetosavlju - poručio je vladika mileševski, čestitajući okupljenima početak gradnje hrama.
Završetak ovog nesvakidašnjeg dana u Brezni obeležio je i kulturno-umetnički program, kroz koji je narod još jednom oživeo duh zajedništva, zahvaljujući Bogu na prilici da učestvuju u ovom svetom poduhvatu, s verom da će temelj osvećen na ovaj dan izrasti u hram ljubavi, mira i duhovne svetlosti.
Obeležavanje praznika Svete Petke okupilo je vernike i ugledne goste iz Srbije i Crne Gore, a liturgije, svečana litija i bogat kulturno-umetnički program ispunili su srca sabranih radošću.
Uz prisustvo vernika i sveštenstva, u Manastiru Mileševa spojili su se molitva, tradicija i duh vere, dok je mitropolit Atanasije podsetio na značaj svetitelja u našem životu. Nakon bogosluženja, razgovor o humanitarnim projektima doprineo je dodatnom osećaju bliskosti i hrišćanske ljubavi među prisutnima.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Priboju ispunio se molitvom i sabranošću, dok deca i odrasli pristupaju Svetoj tajni pričešća, a mitropolit podseća na snagu proštaja, međusobne podrške i Božanskih darova.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Tokom noći odnet novac od priloga vernika, dok nadležni upozoravaju na stotine nerešenih etnički motivisanih incidenata i izostanak konkretne reakcije međunarodne zajednice.
Građani, zvaničnici i potomci mučenika okupili su se kod spomenika „17. februar“, podsećajući na 84. godišnjicu jednog od najvećih stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu.
Na liturgiji u kragujevačkom naselju Aerodrom mitropolit šumadijski Jovan govorio je da se odgovori na muke, patnje i radosti nalaze u veri, ali samo ako se Sveto pismo razumeva kroz iskustvo Crkve i zajednice.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Građani, zvaničnici i potomci mučenika okupili su se kod spomenika „17. februar“, podsećajući na 84. godišnjicu jednog od najvećih stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu.