Na osveštanju temelja budućeg hrama posvećenog Svetim Kirilu i Metodiju, vladika Atanasije istakao je značaj ljubavi, pravde i istine kao temelje novog života u Hristu. Sabrani vernici u Brezni, vođeni nadom i blagoslovom, započeli su put obnove vere u ovom pitomom planinskom kutku.
U veličanstvenoj planinskoj prirodi Kratova, kod Priboja, u prisustvu sabranog vernog naroda, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju u hramu posvećenom svetom velikomučeniku Prokopiju. Taj događaj u Eparhiji mileševskoj nije bio samo trenutak zajedničke molitve, već i izraz nade i ljubavi, osnažen rečima mitropolita Atanasija koji je okupljenima čestitao na učešću u svetoj liturgiji rečima:
- Prizvani smo da se, kroz svoj život, što više utkivamo u život večni, u Carstvo Hristovo. Bog nas je pozvao na nešto posebno – da budemo iznad logike ovoga sveta, da budemo slični Njemu - rekao je vladika.
Foto: Eparhija mileševska
Nakon liturgije, vladika mileševski Atanasije i sveštenstvo su pošli u jedan od najlepših predela Polimlja – obližnje, živopisno selo Brezna, gde je mitropolit, uz prisustvo vernog naroda, osveštao temelje budućeg hrama posvećenog svetim Kirilu i Metodiju. Ovaj čin nije bio samo početak gradnje, već duhovno postavljanje temelja jedne zajednice i obnove vere u ovom kraju.
Svečanom činu osvećenja temelja prethodila je kolenopoklona molitva, izražena u predanosti i potpunom priznanju Božje milosti. U pravoslavlju, ova molitva koja se uzdiže Gospodu dok su i sveštenoslužitelji i vernici na kolenima, već više od dvadeset vekova označava skrušenost i otvorenost duše pred Bogom, prikazujući poniznost i želju da kroz molitvu otvorimo srce za božanske darove.
Foto: Eparhija mileševska
Ova vrsta molitve ima drevno značenje u liturgiji, gde vernici pokazuju svoju želju da se kroz ljubav i skrušenost predaju Bogu, dok klečanjem simbolizuju prepuštanje Njegovoj volji.
U svojoj nadahnutoj besedi, vladika Atanasije se osvrnuo na značenje ovog čina, rekavši:
- Sve što Gospod čini ima svoje visoko, duboko i široko značenje. Ova visina i ovaj vetar su da nas podsete kako je Gospod naš u jednom istorijskom trenutku otpočeo da zida drugačiju građevinu čovečanstva, drugačiju u odnosu na onu koja je bila u tom vremenu.
Foto: Eparhija mileševska
Posle kolenopoklone molitve, vladika Atanasije osveštao je temelje budućeg hrama
Vladika je nastavio:
- Gospod je sazidao nešto postojano, zasnovano na drugoj logici života, drugačijoj u odnosu na onu koja je vladala. Umesto sebičnosti kojoj je robovalo čovečanstvo, umesto gramzivosti koja je bila osnovna osobina čovečanstva, Gospod je dao logiku života po ljubavi, pravdi i istini.“
Na kraju svečanosti, dok su se molitve uzdizale ka nebu, narod u Brezni je sa sobom poneo blagoslov i nadahnuće da se posvete ovom velikom delu, vođeni duhom ljubavi i vere koji je vladika Atanasije upalio u njihovim srcima.
- Veliko delo koje ste vi započeli zahteva veliki trud, odanost, bogoljublje i čovekoljublje, vernost svetosavlju - poručio je vladika mileševski, čestitajući okupljenima početak gradnje hrama.
Završetak ovog nesvakidašnjeg dana u Brezni obeležio je i kulturno-umetnički program, kroz koji je narod još jednom oživeo duh zajedništva, zahvaljujući Bogu na prilici da učestvuju u ovom svetom poduhvatu, s verom da će temelj osvećen na ovaj dan izrasti u hram ljubavi, mira i duhovne svetlosti.
Obeležavanje praznika Svete Petke okupilo je vernike i ugledne goste iz Srbije i Crne Gore, a liturgije, svečana litija i bogat kulturno-umetnički program ispunili su srca sabranih radošću.
Uz prisustvo vernika i sveštenstva, u Manastiru Mileševa spojili su se molitva, tradicija i duh vere, dok je mitropolit Atanasije podsetio na značaj svetitelja u našem životu. Nakon bogosluženja, razgovor o humanitarnim projektima doprineo je dodatnom osećaju bliskosti i hrišćanske ljubavi među prisutnima.
Dok su patrijarsi širom pravoslavnog sveta poslali reči podrške i molitve za žrtve nesreće u Srbiji, carigradski patrijarh uputio je saučešće Španiji zbog poplava, ali ne i srpskom narodu. Da li iza ovog ćutanja postoji dublja poruka ili je reč o propustu u trenucima kada bi izraz solidarnosti bio znak bratske bliskosti?
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.