U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu predstavljena je monografija episkopa moravičkog Tihona, monumentalno delo koje otkriva razvoj oltarske pregrade kroz vekove, osvetljavajući ključne trenutke srpske crkvene i umetničke istorije.
U svečanoj atmosferi Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu predstavljena je monografija Templon: pregrada oltara / ikonostas: od nastanka do razvijene srednjovekovne forme, sa osvrtom na srpske zadužbine od kraja XII veka do Velike seobe 1690. godine, autora episkopa moravičkog Tihona. Ovaj događaj okupio je mnoge poštovaoce nauke, umetnosti i duhovnosti, a prisustvo patrijarha srpskog Porfirija dodatno je naglasilo značaj ovog dela za Crkvu i društvo.
Foto: SPC
Episkop moravički Tihon
Pod predsedavanjem akademika Mira Vuksanovića, predstavljanje knjige započelo je rečima predsednika SANU, akademika Zorana Kneževića, koji je naglasio da delo episkopa Tihona predstavlja izuzetno vredno naučno, stručno i umetničko postignuće. Knežević je sa neskrivenim zadovoljstvom istakao kako je ova monografija bogato ilustrovana, oslonjena na obimnu literaturu i klasične tekstove, donoseći sveobuhvatan prikaz templona srpskih zadužbina od XII do XVII veka.
Foto: SPC
Monografija Templon: pregrada oltara / ikonostas predstavljena je u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti
Patrijarh srpski Porfirije, u svojoj nadahnutoj besedi, osvrnuo se na značaj ovakvih naučnih poduhvata za prosvećivanje i osvećivanje svakog čoveka. Istakao je da je episkop Tihon svojim delom ne samo prikazao razvoj templona, već nas poveo do samog srca pravoslavne Liturgije, dajući jasan uvid u duboku duhovnu simboliku oltarske pregrade. Prema rečima patrijarha, ova knjiga ne osvetljava samo spoljašnju umetničku formu, već vodi do korena hrišćanske kulture, nudeći čitaocima priliku da kroz proučavanje svetih elemenata hrama prodru dublje u razumevanje vere.
Foto: SPC
Knjiga Templon: pregrada oltara / ikonostas, autora episkopa moravičkog Tihona
Sam episkop Tihon, u svom obraćanju, istakao je istorijski značaj i simboliku templona, naglašavajući da je ovaj pojam prisutan u crkvenoj terminologiji još od ranih hrišćanskih vekova. Njegova monografija oslanja se na bogato nasleđe crkvene arhitekture, ikonografije i liturgike, osvetljavajući ne samo razvoj ikonostasa, već i duhovni kontekst u kojem su ove pregrade nastajale.
Predstavljanje ovog izuzetnog naučnog dela nije bilo samo akademski događaj, već i čin duhovnog sabranja, gde su se reči slile u jednu misao: kroz proučavanje prošlosti, naše oči mogu jasnije videti put budućnosti, osvetljen svetlošću vere i kulture koju baštinimo vekovima.
U Hramu Svetog Save iguman manastira Studenica ustoličen je za novog episkopa moravičkog. Nakon ovog svetog čina, poručio je da je Crkva za vikara izabrala starca – ne po godinama, već po iskustvu koje je stekao služeći u srpskoj svetinji skoro tri decenije.
Svečani čin doksologije u Sabornom hramu okupio je verni narod i visoke crkvene velikodostojnike, obeležavajući dolazak dvojice duhovnih vođa u Eparhiju nišku.
Prema predanju, ovu ikonu je lično ikonopisao Apostol Luka. Ikonopisana je na osnovu istine Jevanđelja: da je Presveta Bogomajka dojila ovaploćenog Gospoda Hrista kao Sina Svoga, što je ona žena u Jevanđelju ispovedila rečima upućenim Hristu: "Blažena utroba koja Te je nosila, i dojke koje si sisao" (Lk 11,27).
U prisustvu mitropolita Dimitrija i vernika iz svih krajeva, svetkovina je odisala molitvom, istorijom i duhovnim mirom, podsećajući na vekovnu borbu i neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad ovom svetinjom i srpskim narodom.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Činjenica je, kao što mi je jedan sveštenik rekao, da ćemo Matej i ja zauvek biti zajedno. Tako i jeste, mi smo zajedno, kaže Nenad Periš, čovek divovske snage.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.