U Hramu Svetog Save iguman manastira Studenica ustoličen je za novog episkopa moravičkog. Nakon ovog svetog čina, poručio je da je Crkva za vikara izabrala starca – ne po godinama, već po iskustvu koje je stekao služeći u srpskoj svetinji skoro tri decenije.
U veličanstvenom Hramu Svetog Save, pod svodom ispunjenim svetlom i molitvom, Srpska pravoslavna crkva doživela je još jedan trenutak Božje blagodati – hirotoniju novog episkopa moravičkog, vikarnog episkopa patrijarha srpskog.
Ovaj sveti čin predvodio je patrijarh Porfirije, okružen saborom arhijereja, sveštenstvom i vernim narodom, moleći se da se novi episkop ispuni mudrošću i silom Duha Svetoga, kako bi postao revnosni pastir Hristovog stada. Govoreći o svetoj misiji episkopa, patrijarh Porfirije je novom vladici uputio očinsku pouku:
- Draga braćo arhijereji, izvoli se Duhom Svetim i nama da izaberemo arhimandrita studeničkog Tihona i hirotonišemo ga za episkopa moravičkog. Episkop je na mestu i po obrazu Hristovom. Njegova služba je da misli, govori i dela Hristom, da Hristos bude mera svega u njegovom životu - kazao je patrijarh i dodao:
- Episkop ne sme da poseduje ništa svoje, individualno, već sve treba da bude Hristovo. Alfa i omega njegove službe jeste Hristos, a sve što čini, mora biti ocenjeno i procenjeno rečju Jevanđelja. Dragi vladiko, tvoja služba neka bude ispunjena ljubavlju Hristovom, i neka sve tvoje reči i dela budu svedočanstvo Hristove prisutnosti u svetu.
SPC
Hirotonija vladike Tihona u Hramu Svetog Save
Primajući episkopski žezal, novi vladika Tihon, sa smirenom snagom iskusnog monaha, govorio je o svom dugogodišnjem životu u Manastiru Studenici, mestu koje je postalo duhovni temelj njegove duše:
- Vaša svetosti, Sabore, Crkva je izabrala starca za vašeg vikara. Ne starca po godinama, već po iskustvu koje sam stekao služeći u svetinji Studenici kroz dvadeset i osam godina. Kroz te godine, iako sam ogrubeo od mnogih iskušenja, usvojio sam neophodno znanje brige za Crkvu. Na umu mi je Šestopsalmije: "Ja sam na udarce spreman i bol je moj svagda preda mnom." Ako moja služba podrazumeva trpljenje za dobrobit Crkve, neka mi bude po volji Božjoj.
SPC
Vladika moravički Tihon, vikar patrijarha srpskog
Episkop moravički Tihon, rođen 1971. godine u Čačku kao Aleksandar Rakićević, nosi sa sobom blago duhovnog i kulturnog nasleđa koje je upijao kroz život u manastirima i školama. Njegov put ka Hristu počeo je u rodnom Čačku, gde je završio osnovnu školu i prve godine gimnazije. U Beogradu je nastavio svoje obrazovanje, završivši Srednju školu za dizajn, a kasnije i Fakultet primenjenih umetnosti.
Duhovno sazrevanje započeo je u manastirima, gde je često bio u molitvenom okrilju patrijarha Pavla, blagoslovljenog duhovnog učitelja. Njegovo srce posebno se vezalo za manastire Sretenje i Studenicu, gde ga je iguman arhimandrit Julijan duhovno vodio i postavio na monaški put. U Manastiru Studenici, nakon primanja monaškog postriga 1997. godine, bio je rukopoložen za jerođakona, a kasnije i za jeromonaha.
SPC
Hirotonija vladike Tihona u Hramu Svetog Save
Kao iguman Manastira Studenice od 2004. godine, vladika Tihon bio je stub duhovnog i kulturnog preporoda ovog svetog mesta. Njegova ljubav prema ikonopisanju i teološkim istraživanjima vodila ga je kroz naučne studije, te je 2014. godine stekao zvanje doktora teologije, posvetivši svoj rad proučavanju duhovnog i kulturnog nasleđa Srpske pravoslavne crkve.
Njegov teološki i umetnički opus prožet je dubokom posvećenošću Svetom Savi, o čijem duhovnom nasleđu je pisao i svedočio kroz mnoge naučne radove i izdanja Manastira Studenice. Njegova vernost manastiru, bratstvu i narodu donela mu je poštovanje i ljubav mnogih, što je kulminiralo njegovim izborom za episkopa moravičkog na majskom Saboru 2024. godine.
Hirotonija novog episkopa donosi Crkvi još jedan svetilnik vere, utemeljen u molitvi, trpljenju i predanosti Hristu. Vladika Tihon, kroz godine provedene u monaštvu, naučio je da se svetinje čuvaju i brane snagom duha i vere, a ne ljudskim rečima. Njegov put sada vodi ka novim izazovima, ali sa čvrstim osloncem u Hristu i ljubavi prema Crkvi, sigurno će postati pastir dostojan poverene mu službe, donoseći svetlost Hristovu svakoj vernoj duši.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svečano praznično bdenije i duhovno nadahnuta akademija, služeni uoči spomena na Spaljivanje moštiju Svetog Save, sabrali su episkope, bogoslove, vojne učenike, profesore i verni narod pod svodove najvećeg pravoslavnog hrama, potvrđujući neprolaznu snagu svetosavskog zaveta.
Na sednici su podneti izveštaji, doneti novi planovi i još jednom potvrđena misija Crkve da bude živi svedok vere, nade i ljubavi u svakodnevici vernog naroda.
Oni pred kojima se mi, mirjani, ispovedamo, sabrali su se u hramu Svetog Simeona Mirotočivog, gde su učestvovali u liturgiji i Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, uz molitveno prisustvo patrijarha Porfirija.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.