U Hramu Svetog Save iguman manastira Studenica ustoličen je za novog episkopa moravičkog. Nakon ovog svetog čina, poručio je da je Crkva za vikara izabrala starca – ne po godinama, već po iskustvu koje je stekao služeći u srpskoj svetinji skoro tri decenije.
U veličanstvenom Hramu Svetog Save, pod svodom ispunjenim svetlom i molitvom, Srpska pravoslavna crkva doživela je još jedan trenutak Božje blagodati – hirotoniju novog episkopa moravičkog, vikarnog episkopa patrijarha srpskog.
Ovaj sveti čin predvodio je patrijarh Porfirije, okružen saborom arhijereja, sveštenstvom i vernim narodom, moleći se da se novi episkop ispuni mudrošću i silom Duha Svetoga, kako bi postao revnosni pastir Hristovog stada. Govoreći o svetoj misiji episkopa, patrijarh Porfirije je novom vladici uputio očinsku pouku:
- Draga braćo arhijereji, izvoli se Duhom Svetim i nama da izaberemo arhimandrita studeničkog Tihona i hirotonišemo ga za episkopa moravičkog. Episkop je na mestu i po obrazu Hristovom. Njegova služba je da misli, govori i dela Hristom, da Hristos bude mera svega u njegovom životu - kazao je patrijarh i dodao:
- Episkop ne sme da poseduje ništa svoje, individualno, već sve treba da bude Hristovo. Alfa i omega njegove službe jeste Hristos, a sve što čini, mora biti ocenjeno i procenjeno rečju Jevanđelja. Dragi vladiko, tvoja služba neka bude ispunjena ljubavlju Hristovom, i neka sve tvoje reči i dela budu svedočanstvo Hristove prisutnosti u svetu.
SPC
Hirotonija vladike Tihona u Hramu Svetog Save
Primajući episkopski žezal, novi vladika Tihon, sa smirenom snagom iskusnog monaha, govorio je o svom dugogodišnjem životu u Manastiru Studenici, mestu koje je postalo duhovni temelj njegove duše:
- Vaša svetosti, Sabore, Crkva je izabrala starca za vašeg vikara. Ne starca po godinama, već po iskustvu koje sam stekao služeći u svetinji Studenici kroz dvadeset i osam godina. Kroz te godine, iako sam ogrubeo od mnogih iskušenja, usvojio sam neophodno znanje brige za Crkvu. Na umu mi je Šestopsalmije: "Ja sam na udarce spreman i bol je moj svagda preda mnom." Ako moja služba podrazumeva trpljenje za dobrobit Crkve, neka mi bude po volji Božjoj.
SPC
Vladika moravički Tihon, vikar patrijarha srpskog
Episkop moravički Tihon, rođen 1971. godine u Čačku kao Aleksandar Rakićević, nosi sa sobom blago duhovnog i kulturnog nasleđa koje je upijao kroz život u manastirima i školama. Njegov put ka Hristu počeo je u rodnom Čačku, gde je završio osnovnu školu i prve godine gimnazije. U Beogradu je nastavio svoje obrazovanje, završivši Srednju školu za dizajn, a kasnije i Fakultet primenjenih umetnosti.
Duhovno sazrevanje započeo je u manastirima, gde je često bio u molitvenom okrilju patrijarha Pavla, blagoslovljenog duhovnog učitelja. Njegovo srce posebno se vezalo za manastire Sretenje i Studenicu, gde ga je iguman arhimandrit Julijan duhovno vodio i postavio na monaški put. U Manastiru Studenici, nakon primanja monaškog postriga 1997. godine, bio je rukopoložen za jerođakona, a kasnije i za jeromonaha.
SPC
Hirotonija vladike Tihona u Hramu Svetog Save
Kao iguman Manastira Studenice od 2004. godine, vladika Tihon bio je stub duhovnog i kulturnog preporoda ovog svetog mesta. Njegova ljubav prema ikonopisanju i teološkim istraživanjima vodila ga je kroz naučne studije, te je 2014. godine stekao zvanje doktora teologije, posvetivši svoj rad proučavanju duhovnog i kulturnog nasleđa Srpske pravoslavne crkve.
Njegov teološki i umetnički opus prožet je dubokom posvećenošću Svetom Savi, o čijem duhovnom nasleđu je pisao i svedočio kroz mnoge naučne radove i izdanja Manastira Studenice. Njegova vernost manastiru, bratstvu i narodu donela mu je poštovanje i ljubav mnogih, što je kulminiralo njegovim izborom za episkopa moravičkog na majskom Saboru 2024. godine.
Hirotonija novog episkopa donosi Crkvi još jedan svetilnik vere, utemeljen u molitvi, trpljenju i predanosti Hristu. Vladika Tihon, kroz godine provedene u monaštvu, naučio je da se svetinje čuvaju i brane snagom duha i vere, a ne ljudskim rečima. Njegov put sada vodi ka novim izazovima, ali sa čvrstim osloncem u Hristu i ljubavi prema Crkvi, sigurno će postati pastir dostojan poverene mu službe, donoseći svetlost Hristovu svakoj vernoj duši.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Na radnom sastanku u najvećoj srpskoj pravoslavnoj svetinji istaknuta je uloga države u završetku radova i dogovoren nastavak mozaicnog ukrašavanja, kojim će hram dobiti potpuni duhovni i umetnički sjaj.
Na praznik Pedesetnice, u prisustvu patrijarha Porfirija i vladike Siluana, sveta relikvija – leva ruka prvog srpskog arhiepiskopa – ispraćena je iz Hrama Svetog Save ka svetinji kraj Prijepolja.
Sednica kojom je predsedavao patrijarh Porfirije bila je povod za parastos ktitorima, ali i snažno podsećanje na neugaslu želju srpskog naroda da na mestu stradanja nikne duhovni svetionik celog naroda.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.