Korak po korak, uz monahinju manastira Tumane, naučite postupak izrade i ukrašavanja sveća ružama od prirodnog voska, koje ne samo da osvajaju srca vernika već i donose blagoslov u domove širom planete.
Rukodelje, drevna monaška tradicija koja se vekovima neguje u pravoslavnim manastirima, predstavlja jedan od najlepših izraza spoja molitve i veštine. Kroz molitveni rad, monasi i monahinje izrađuju predmete koji ne samo da služe praktičnoj svrsi, već nose duhovni pečat koji ulazi u domove vernika. Ova umetnička forma u pravoslavlju nazvana rukodelje obuhvata sve vrste ručno rađenih predmeta, od ikona i krstića, do sveća, a svaka od tih tvorevina zrači molitvenom blagošću i duhovnim mirom.
ST/Vladimir Lukić
Mati Nektarija, monahinja Manastira Tumane
Jedan od najlepših primera ovakvog rukodelja jeste dar mati Nektarije, blage i smirene monahinje Manastira Tumane, koja sa istinskom ljubavlju izrađuje sveće ukrašene ružama od prirodnog voska. Ova jedinstvena veština, koju mati Nektarija, prožeta monaškom skromnošću i tihošću, nesebično deli sa vernicima, ne može se pronaći nigde drugde. Za čitaoce sajta religija.rs, mati Nektarija, čija svaka reč odiše monaškom mudrošću i ljubavlju prema Bogu, otkriva tajne svoje izrade, vodeći ih korak po korak kroz ovaj proces, kako bi i sami mogli da pokušaju i ukrase svoje sveće za slavu, krštenje ili venčanje.
- Ove sveće se prave za slave, za venčanja i za krštenja. Izrađuju se jedino ovde, kod nas, zato što su jedinstvene i prave se od čistoga voska - objašnjava mati Nektarija, čija toplina i posvećenost izbija iz svakog njenog pokreta. Proces je poseban jer vosak mora biti topao i elastičan kako bi se mogao oblikovati u ruže.
ST/Vladimir Lukić
Mati Nektarija, monahinja Manastira Tumane
- Sveća od prirodnog voska se podeli na manje komade, koji moraju da odstoje u toploj vodi. Voda ne sme da bude previše topla, a ni preterano mlaka, jer u tom slučaju vosak neće biti elastičan - kaže mati Nektarija, iz čije svake izgovorene reči i učinjenog gesta isijava monaška smirenost, toplina i ljubav, i ističe da je važno da vosak sve vreme procesa izrade stoji u toploj vodi. Mati potom smireno objašnjava:
- Topao vosak se rastrljava, pa se pečatom vade krugovi koji se odlažu u toplu vodu - dodaje ona, naglašavajući da je svaki korak ovog umetničkog dela ispunjen molitvom.
- Kada se pripreme krugovi, jedan po jedan se savija u obliku latica ruže, pa se latica po latica kružno spaja, dok ne dobijemo ružu željene veličine. Ruže se potom uz pritisak palcem lepe kružno jedan do drugog na donju trećinu sveće- kaže mati Nektarija i dodaje da se sveća sa ružama od prirodnog voska na kraju naprska lakom za kosu, zbog čvrstine i sjaja.
ST/Vladimir Lukić
Mati Nektarija, monahinja Manastira Tumane
Sveće ukrašene ružama od voska nisu samo estetski privlačne, već su postale omiljene među vernicima, kako u Srbiji, tako i širom sveta.
- Ove sveće su stigle čak i do Australije. Svako voli, pogotovo kada slavi svoju krsnu slavu, da ta sveća gori u njegovom domu - kaže mati Nektarija, osmehujući se blagim osmehom koji svedoči o njenoj dubokoj predanosti.
Za sve one koji bi želeli da pokušaju sami da naprave ovakve sveće, mati Nektarija, nežno i strpljivo, ističe važnost topline i ljubavi:
- Ovo nije teško da se radi, samo treba malo da se ima ljubavi prema ovoj izradi, i malo da bude se vešto u rukama.
ST/Vladimir Lukić
Mati Nektarija, monahinja Manastira Tumane
Koristeći tople ruke i ljubav prema Bogu, vernici mogu, prateći ovu proceduru, uneti radost i blagoslov u svoje domove.
- Čitaoci sajta religija.rs mogu da prate ovu proceduru i da pokušaju sami da ukrase za svoju slavu, krštenje ili venčanje, da donesu blagoslov i radost u svoj dom - poziva mati Nektarija. Ova posebna vrsta rukodelja, ne samo da čuva tradiciju, već i dublje povezuje vernike sa duhovnom dimenzijom njihovih običaja.
U sećanjima igumenije manastira Ćelije, susret sa budućim svetiteljem u detinjstvu odjeknuo je kao tih proročki glas. Njeno monaštvo i duhovno vođstvo u manastiru Ćelija, danas su blagoslov za mnoge vernike koji traže utehu i mir.
U monaškom životu, svetovne proslave gube na značaju pred duhovnim podvizima. Monah iz Manastira Tumane nam otkriva suštinu duhovnog rođenja i posvećenosti Hristu, koje se ogleda u proslavi imendana.
Ikonopisanje je više od umetnosti - to je duhovni čin kroz koji se projavljuje božanska prisutnost. Episkop novobrdski za Religiju pripoveda o svom iskustvu u ikonopisanju i dubokoj vezi između vere i umetnosti.
Šestu godišnjicu upokojenja Vladete Jerotića obeležilo je bogosluženje u njegovoj voljenoj crkvi na Kalemegdanu, gde je episkop Petar služio molitvu, a starešina hrama u razgovoru za “Religiju” evocirao je uspomene na velikana i njegovu ulogu u oživljavanju vere u Srbiji u teškim vremenima.
Obeležje svečano postavljeno na stogodišnjicu rođenja velikog srpskog mislioca i prosvetitelja nakratko je uklonjeno zbog proceduralnih pitanja, ali će uskoro ponovo zauzeti svoje mesto uz zvanično odobrenje.
Narodni običaji i crkvena pravila nose duboku simboliku i značaj u hrišćanskom verovanju. Starešina sestrinstva Manastira Kalenić objašnjava važnost poštovanja svetih kanona prilikom ulaska u svetinju.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Nepoznati prevaranti koriste ime Srpske pravoslavne crkve da bi obmanuli vernike i naplatili "duhovne usluge". Eparhija banatska upozorava - nemaju nikakve veze s njima!
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.