Životni podvig, odricanje i smirenje ovog svetitelja, koji se zamonašio zajedno sa svojom braćom, vekovima inspirišu vernike, a njegov primer i danas poziva verne na put spasenja.
Život Prepodobnog Pimena Velikog, ispunjen molitvom, postom i potpunim odricanjem, predstavlja uzor svima koji teže duhovnom miru i spasenju, pokazujući kako se kroz smirenje i predanost Bogu može dosegnuti svetost i večni život. Srpska pravoslavna crkva 9. septembra molitveno praznuje spomen na Prepodobnog Pimena Velikog, jednog od najuglednijih podvižnika Misira, čije ime kroz vekove svetli kao primer duhovnog uzrastanja i potpune predanosti Bogu.
Još kao dečak, Pimen je tragao za duhovnim znanjem, posećujući znamenite starce kako bi od njih prikupljao dragoceno iskustvo. Njegova revnost bila je prepoznata još u mladosti, kada ga je starac Pavle, po molbi dečakovoj, odveo Svetom Pajsiju. Tom prilikom, Sveti Pajsije je prorekao Pimenovu buduću svetost, rekavši: „Ovo će dete spasti mnoge, s njim je ruka Božja.“ I tako je bilo – Pimen je neustrašivo kročio putem monaštva, sa sobom povukavši i dvojicu braće.
Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Ikona Prepodobnog Pimena Velikog
Posebna snaga njegovog duhovnog života ogleda se u odnosu prema majci, koja ih je jednom prilikom posetila u manastiru. Iako je srce majke žudelo da vidi svoje sinove, Pimen je kroz vrata upita: „Da li više želiš da nas vidiš ovde ili onamo u večnosti?“ Njena mudra i pobožna duša odgovorila je s radošću: „Kad ću vas sigurno videti tamo, to ne želim da vas ovde vidim.“ Ova scena pokazuje koliko je Pimen živeo sa mislima upravljenim ka Carstvu nebeskom, a njegova majka je s verom prihvatila taj put.
Manastirski tipik bio je izuzetno strog: noći su bile podeljene između rada, molitve i kratkog sna. U manastirskom životu, hrana nije bila luksuz, već sredstvo za održanje tela – obrok se sastojao od skromnih zeleni, a niko nikada nije izražavao nezadovoljstvo.
„Mi smo jeli to što nam se predlagalo; niko nikad nije rekao: daj meni nešto drugo; ili: ja to neću,“ govorio je Pimen, naglašavajući mir i bezmolvije u kojem su živeli.
Prepodobni Pimen predstavlja uzor svima koji teže unutrašnjem miru i spasenju kroz smirenje, post i molitvu. Njegov život bio je svedočanstvo o tome kako se kroz stalni rad na sebi, kroz poslušanje i potpunu predanost Bogu, može dostići blaženstvo večnog života. Podvizavajući se u 5. veku, Pimen se upokojio u dubokoj starosti, mirno i spokojno, ostavivši za sobom svetli primer svetiteljskog života.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Srpska pravoslavna crkva se 5. septembra seća života i mučeništva episkopa Lionskog, koji je svojom borbom protiv gnosticizma i nepokolebljivom verom ostavio neizbrisiv pečat u istoriji hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Andreja Prvozvanog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Svetog mučenika Evstratija. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok su u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.