Životni podvig, odricanje i smirenje ovog svetitelja, koji se zamonašio zajedno sa svojom braćom, vekovima inspirišu vernike, a njegov primer i danas poziva verne na put spasenja.
Život Prepodobnog Pimena Velikog, ispunjen molitvom, postom i potpunim odricanjem, predstavlja uzor svima koji teže duhovnom miru i spasenju, pokazujući kako se kroz smirenje i predanost Bogu može dosegnuti svetost i večni život. Srpska pravoslavna crkva 9. septembra molitveno praznuje spomen na Prepodobnog Pimena Velikog, jednog od najuglednijih podvižnika Misira, čije ime kroz vekove svetli kao primer duhovnog uzrastanja i potpune predanosti Bogu.
Još kao dečak, Pimen je tragao za duhovnim znanjem, posećujući znamenite starce kako bi od njih prikupljao dragoceno iskustvo. Njegova revnost bila je prepoznata još u mladosti, kada ga je starac Pavle, po molbi dečakovoj, odveo Svetom Pajsiju. Tom prilikom, Sveti Pajsije je prorekao Pimenovu buduću svetost, rekavši: „Ovo će dete spasti mnoge, s njim je ruka Božja.“ I tako je bilo – Pimen je neustrašivo kročio putem monaštva, sa sobom povukavši i dvojicu braće.
Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Ikona Prepodobnog Pimena Velikog
Posebna snaga njegovog duhovnog života ogleda se u odnosu prema majci, koja ih je jednom prilikom posetila u manastiru. Iako je srce majke žudelo da vidi svoje sinove, Pimen je kroz vrata upita: „Da li više želiš da nas vidiš ovde ili onamo u večnosti?“ Njena mudra i pobožna duša odgovorila je s radošću: „Kad ću vas sigurno videti tamo, to ne želim da vas ovde vidim.“ Ova scena pokazuje koliko je Pimen živeo sa mislima upravljenim ka Carstvu nebeskom, a njegova majka je s verom prihvatila taj put.
Manastirski tipik bio je izuzetno strog: noći su bile podeljene između rada, molitve i kratkog sna. U manastirskom životu, hrana nije bila luksuz, već sredstvo za održanje tela – obrok se sastojao od skromnih zeleni, a niko nikada nije izražavao nezadovoljstvo.
„Mi smo jeli to što nam se predlagalo; niko nikad nije rekao: daj meni nešto drugo; ili: ja to neću,“ govorio je Pimen, naglašavajući mir i bezmolvije u kojem su živeli.
Prepodobni Pimen predstavlja uzor svima koji teže unutrašnjem miru i spasenju kroz smirenje, post i molitvu. Njegov život bio je svedočanstvo o tome kako se kroz stalni rad na sebi, kroz poslušanje i potpunu predanost Bogu, može dostići blaženstvo večnog života. Podvizavajući se u 5. veku, Pimen se upokojio u dubokoj starosti, mirno i spokojno, ostavivši za sobom svetli primer svetiteljskog života.
Pred mnogobrojnim vernicima u manastiru Lepavina, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički poručio je da se duhovna sila ne stiče ljudskom snagom, već blagodaću Božjom.
Porodično nasilje nije privatna stvar u koju se ne treba mešati, nego zlo koje ugrožava život, dostojanstvo i duhovno zdravlje čoveka, ističe otac Dejan.
Na razvoj deteta utiče i mnogo drugih faktora - škola, društvo, mediji, pa čak i okruženje u kojem dete živi - ali trebalo bi naglasiti da osnova vaspitanja svakog deteta leži u porodici.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Srpska pravoslavna crkva se 5. septembra seća života i mučeništva episkopa Lionskog, koji je svojom borbom protiv gnosticizma i nepokolebljivom verom ostavio neizbrisiv pečat u istoriji hrišćanstva.
U vreme Julijana Odstupnika, dva zavađena čoveka na ulici uzela su njega za sudiju. On dosudi pravdu pravome, zbog čega se ovaj drugi naljutio, pa je otišao kod cara i optužio Evsignija kao hrišćanina.
Svi su bili sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena su bila: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.