Životni podvig, odricanje i smirenje ovog svetitelja, koji se zamonašio zajedno sa svojom braćom, vekovima inspirišu vernike, a njegov primer i danas poziva verne na put spasenja.
Život Prepodobnog Pimena Velikog, ispunjen molitvom, postom i potpunim odricanjem, predstavlja uzor svima koji teže duhovnom miru i spasenju, pokazujući kako se kroz smirenje i predanost Bogu može dosegnuti svetost i večni život. Srpska pravoslavna crkva 9. septembra molitveno praznuje spomen na Prepodobnog Pimena Velikog, jednog od najuglednijih podvižnika Misira, čije ime kroz vekove svetli kao primer duhovnog uzrastanja i potpune predanosti Bogu.
Još kao dečak, Pimen je tragao za duhovnim znanjem, posećujući znamenite starce kako bi od njih prikupljao dragoceno iskustvo. Njegova revnost bila je prepoznata još u mladosti, kada ga je starac Pavle, po molbi dečakovoj, odveo Svetom Pajsiju. Tom prilikom, Sveti Pajsije je prorekao Pimenovu buduću svetost, rekavši: „Ovo će dete spasti mnoge, s njim je ruka Božja.“ I tako je bilo – Pimen je neustrašivo kročio putem monaštva, sa sobom povukavši i dvojicu braće.
Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Ikona Prepodobnog Pimena Velikog
Posebna snaga njegovog duhovnog života ogleda se u odnosu prema majci, koja ih je jednom prilikom posetila u manastiru. Iako je srce majke žudelo da vidi svoje sinove, Pimen je kroz vrata upita: „Da li više želiš da nas vidiš ovde ili onamo u večnosti?“ Njena mudra i pobožna duša odgovorila je s radošću: „Kad ću vas sigurno videti tamo, to ne želim da vas ovde vidim.“ Ova scena pokazuje koliko je Pimen živeo sa mislima upravljenim ka Carstvu nebeskom, a njegova majka je s verom prihvatila taj put.
Manastirski tipik bio je izuzetno strog: noći su bile podeljene između rada, molitve i kratkog sna. U manastirskom životu, hrana nije bila luksuz, već sredstvo za održanje tela – obrok se sastojao od skromnih zeleni, a niko nikada nije izražavao nezadovoljstvo.
„Mi smo jeli to što nam se predlagalo; niko nikad nije rekao: daj meni nešto drugo; ili: ja to neću,“ govorio je Pimen, naglašavajući mir i bezmolvije u kojem su živeli.
Prepodobni Pimen predstavlja uzor svima koji teže unutrašnjem miru i spasenju kroz smirenje, post i molitvu. Njegov život bio je svedočanstvo o tome kako se kroz stalni rad na sebi, kroz poslušanje i potpunu predanost Bogu, može dostići blaženstvo večnog života. Podvizavajući se u 5. veku, Pimen se upokojio u dubokoj starosti, mirno i spokojno, ostavivši za sobom svetli primer svetiteljskog života.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Srpska pravoslavna crkva se 5. septembra seća života i mučeništva episkopa Lionskog, koji je svojom borbom protiv gnosticizma i nepokolebljivom verom ostavio neizbrisiv pečat u istoriji hrišćanstva.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.