SPC DANAS DOBILA NOVOG VLADIKU: Patrijarh Porfirije svečano hirotonisao episkopa kostajničkog Serafima
Svečana ceremonija u Hramu Svetog Save ispunila srca vernika radošću. Novi arhijerej SPC donosi sa sobom bogato iskustvo i duhovnu snagu.
Svečana ceremonija u Hramu Svetog Save ispunila srca vernika radošću. Novi arhijerej SPC donosi sa sobom bogato iskustvo i duhovnu snagu.
Posle hirotonije novog episkopa Pajsija u Hramu Svetog Save, mitropolit crnogorsko-primorski je u nadahnutoj besedi govorio o neprolaznoj snazi Crkve i ulozi episkopa, podsećajući vernike na važnost zajedništva, vere i dela koja prožimaju živote svih nas.
Na praznik Svetih Joakima i Ane, u prisustvu brojnih arhijereja, sveštenstva i vernika, obavljen je svečani čin hirotonije arhimandrita Pajsija za episkopa dioklijskog, vikara Mitropolije crnogorsko-primorske.
U Hramu Svetog Save iguman manastira Studenica ustoličen je za novog episkopa moravičkog. Nakon ovog svetog čina, poručio je da je Crkva za vikara izabrala starca – ne po godinama, već po iskustvu koje je stekao služeći u srpskoj svetinji skoro tri decenije.
Svečani čin u Hramu Svetog Save obavljen je uz molitveno prisustvo velikog broja arhijereja, sveštenstva, đakonstva, monaštva, predstavnika javnog života i vernog naroda.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.