Svečani čin u Hramu Svetog Save obavljen je uz molitveno prisustvo velikog broja arhijereja, sveštenstva, đakonstva, monaštva, predstavnika javnog života i vernog naroda.
U Hramu Svetog Save, ispunjenom verom i nadom sabranih, održana je svetočinska hirotonija novog episkopa Srpske pravoslavne crkve, vladike Nikona. Ovaj svečani čin, koji obasjava put Crkve kroz vekove, predvodio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje brojnih arhijereja, arhimandrita, sveštenika i đakona. Vernici, monahinje iz svetih manastira i predstavnici javnog života prisustvovali su ovom uzvišenom događaju, ujedinjeni u molitvi i blagodarnosti.
SPC
Hirotonija vladike Nikona u Hramu Svetog Save
Upućujući očinsku pouku novoizabranom episkopu, poglavar SPC kazao je reči duboke mudrosti i vere:
- Danas smo imali hirotoniju novog episkopa, vladike Nikona, znajući da je liturgija ono što nam je predato od Gospoda i da je on kroz liturgiju naš Spasitelj ovde i sada i u vekove vekova. Zato, kada govorimo o episkopu u ovakvom kontekstu, znamo da je to tajna koja je predata samim Gospodom Hristom da episkop bude naslednik apostola. Gospod nam je dao da se Crkva produžuje i kao predanje kroz sve vekove svakoj generaciji daruje - kazao je patrijarh.
Primivši arhijerejski žezal iz ruku patrijarha srpskog Porfirija, episkop jenopoljski Nikon izgovorio je pristupnu besedu:
- Vaša svetosti, vaša visokopreosveštenstva i preosveštenstva – draga u Hristu braćo arhijereji; gospodo velikodostojnici države i društva; časni oci, prezviteri i đakoni; najprepodobniji monasi i monahinje; draga braćo i sestre – blagosloveni narode Božji, danas sa sveštenim trepetom stojim pred Bogom, pred Gospodom "koga slave vojske nebeske i pred kim drhte heruvimi i serafimi"; danas stojim pred vama, ljubljenim narodom Božjim, carskim sveštenstvom, i davidovskim oduševljenjem blagodarno kličem pred svom punoćom saborne Crkve: "Gle, kako je lepo i krasno, kada sva braća žive zajedno!" (Ps 132, 1). - rekao je vladika Nikon, nastavljajući besedu mudrim rečima.
SPC
Hirotonija vladike Nikona u Hramu Svetog Save
Episkop jenopoljski Nikon, vikar patrijarha srpskog, svetovnog imena Branko Cvetićanin, rođen je na Krstovdan, 27. septembra 1958. godine, u Kaću, od blagočestivih roditelja Nedeljka i Marice. Njegov put ka duhovnom vrhuncu započeo je tiho i skromno, kroz osnovnu školu u rodnom mestu i gimnaziju u Novom Sadu.
Kao student Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu, Branko je osećao nemir i duhovnu glad, koja ga je na kraju dovela do vrata Svetogarhangelske lavre u Kovilju. Tamo, u tihom molitvenom sklopu, postaje iskušenik pod vođstvom duhovnika i nastojatelja, tada jeromonaha Porfirija (Perića).
Iskušenik Nikon u koviljskoj lavri stasavao je u blagoslovenoj atmosferi, učeći drevnom vizantijskom pojanju i učestvujući u napornom radu na obnovi manastira. Njegova vernost i predanost ubrzo su prepoznate, pa je na Sretenje 1995. godine, po činu male shime, postao monah Nikon, po uzoru na Prepodobnog Nikona Radonješkog.
Kao monah, preuzima odgovornost za ekonomske aktivnosti manastira, doprinoseći njegovom napretku i stabilnosti. Njegov trud u vraćanju nepravdeno oduzete manastirske imovine omogućio je da Sveti arhangeli u Kovilju postanu jedan od najprepoznatljivijih manastira u SPC.
Učinjen jerođakonom 2004. godine, a potom i jeromonahom 2007. godine, Nikon je ostao veran svojoj misiji, kao učitelj veronauke, duhovnik i obnovitelj monaškog života, najpre u Kovilju, a potom i u Zagrebu, gde je predano radio na okupljanju srpske pravoslavne zajednice.
Svoj monaški put krunisao je ljubavlju prema crkvenoj muzici i bogosluženju, ističući se kao član Vizantijskog hora manastira Kovilja. Njegovo pojanjem obogaćeno prisustvo u svetim službama širom sveta svedočilo je o lepoti i dubini pravoslavne duhovnosti.
Danas, kao episkop jenopoljski, nastavlja da svedoči istinu Hristovu, duhovno vođen patrijarhom Porfirijem, i preuzima odgovornost za duhovno i materijalno uzdizanje poverenih mu vernika.
U mudrosti patrijarhovih reči i u delima novog episkopa, prepoznajemo neprekidno predanje vere koje seže kroz vekove, obnavljajući Crkvu u svakom pokoljenju. Na ovaj način, episkop Nikon postaje ne samo naslednik apostola, već i živonosni most između prošlosti i budućnosti Crkve, darujući veru i nadu svakom verniku koji ga sretne.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Biblije i Talmuda do kabale i hrišćanske tradicije, izvori nude različita tumačenja: od Božijeg sluge i nebeskog protivnika do simbola unutrašnjeg nagona i sile tame koja oblikuje razumevanje dobra i zla.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
Nakon požara koji je progutao unutrašnjost doma i pričinio veliku materijalnu štetu, vatrogasci su među gareži i urušenim stvarima pronašli potpuno očuvanu ikonu, dok je brza intervencija sprečila tragediju i omogućila da svi izađu bez povreda.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na praznik Svetih Joakima i Ane, u prisustvu brojnih arhijereja, sveštenstva i vernika, obavljen je svečani čin hirotonije arhimandrita Pajsija za episkopa dioklijskog, vikara Mitropolije crnogorsko-primorske.
U Hramu Svetog Save iguman manastira Studenica ustoličen je za novog episkopa moravičkog. Nakon ovog svetog čina, poručio je da je Crkva za vikara izabrala starca – ne po godinama, već po iskustvu koje je stekao služeći u srpskoj svetinji skoro tri decenije.
U Sabornoj crkvi u Beogradu održan je svečani čin kojim je SPC postala duhovno bogatija. Brojni vernici su prisustvovali ovom događaju, iščekujući hirotoniju koja će se obaviti u Hramu Svetog Save.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.