DA LI BI U CRKVI PRVO TREBALO UPALITI SVEĆU ZA ŽIVE ILI ZA UPOKOJENE?! Sveštenik o važnom pravilu koje će mnoge iznenaditi!
Sveća je istovremeno znak žrtve i vere.
Snagom svoje vere, ovaj svetac porazio je neprijatelje i oslobodio izrailjski narod. Njegova odlučnost i duhovna snaga ostaju inspiracija kroz vekove.
U molitvenom miru naših svetinja, danas slavimo praznik posvećen Svetom proroku Samuilu, jednoj od najuzvišenijih ličnosti Starog zaveta, čiji je put bio obasjan verom, hrabrošću i nepokolebljivom ljubavlju prema Bogu.
Sveti Prorok Samuil, rođen 1100 godina pre Hrista, u plemenu Levijinu, sin pobožnih roditelja Elkane i Ane, od detinjstva je bio predan Bogu. Njegova majka Ana, koja je dugo bila bez dece, kroz suze i molitve izmoli od Gospoda ovaj dragoceni dar. Kada je Samuil napunio tri godine, Ana ispuni svoj zavet i posveti Samuila Gospodu, da bi služio Bogu u svetinji u Silomu, pored Kovčega zaveta.
Već u svojoj dvanaestoj godini, Samuil je doživeo istinito otkrovenje od Boga, koje mu najavi tešku kaznu koja se približavala domu prvosveštenika Ilije zbog grehova njegovih sinova, Ofnija i Finesa. Ilija, star i nemoćan, nije mogao da ukroti nevaljalstva svojih sinova, i božanska pravda ubrzo sustiže: Filistejci potukoše Izrailjce, ubiše Ilijine sinove i zapleniše Kovčeg zaveta, svetinju nad svetinjama izrailjskog naroda.

Kada je Ilija saznavši za ovu strašnu vest, pao i izdahnuo u 98. godini života. Nakon ovog tragičnog događaja, Filistejci su porobili Izrailjce na dvadeset godina. U tom trenutku, Bog posla Samuila, svog vernog slugu, da pozove narod na pokajanje, da bi se oslobodili svojih neprijatelja. I narod posluša, odbaci tuđe idole i priznade Samuila kao proroka, sveštenika i sudiju.
Vođen Duhom Božjim, Samuil povede vojsku Izrailjaca na Filistejce i, uz Božju pomoć, izvojeva pobedu, oslobađajući svoj narod i zemlju od neprijatelja. Njegov pravedan sud i mudro vođstvo obasjavali su život naroda Izrailjskog sve do njegove starosti.
Na kraju svog zemaljskog puta, Samuil sabra sav narod, oprosti se sa njim i preda dušu svoju Gospodu. Plakao je za njim sav Izrailj, sahranivši ga časno u njegovom domu u Rami, gde mu i danas pravoslavni narod izražava poštovanje.
Praznujući danas starozavetnog sveca, proroka Samuila, pravoslavni narod se sa ljubavlju i poštovanjem seća njegovih dela, moleći se za njegov blagoslov i zaštitu, u nadi da će Gospod uslišiti njihove molitve, kao što je činio u vreme kada je Samuil hodio ovom zemljom.
Svetac čiji praznik danas obeležava Srpska pravoslavna crkva, bio je svedok Božje reči u vremenu kada je istina bolela više od mača; njegova hrabrost, suze i vizije postali su večni znak da poslušnost Bogu nikada nije bez značenja, čak i kada vodi u progonstvo i smrt.
Proročanstvo proroka Isaije nosi snažnu poruku o dolasku Gospoda Isusa Hrista, čije titule nas podsećaju na Njegovu božansku misiju, mudrost, snagu i večnu ljubav prema čovečanstvu.
Obeležavajući praznik posvećen proroku iz Morisija, koji je prvi najavio rođenje Mesije u Vitlejemu, podsećamo se njegovog značaja u hrišćanstvu i čuda kada su u Rumuniji otkrivene njegove mošti, koje svedoče o veličini njegove misije.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Stradala je kao mučenica oko 308. godine, postavši jedan od najsvetlijih primera svedočanstava ranohrišćanske postojanosti i vere.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog prepodobnog Nikitu Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom kalendaru obeležavaju Svetog Timoteja. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Josipa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
U porodici se postavljaju temelji na kojima će dete graditi svoj karakter, a prema pravoslavlju, majka tu igra odlučujuću ulogu.