Obeležavajući praznik posvećen proroku iz Morisija, koji je prvi najavio rođenje Mesije u Vitlejemu, podsećamo se njegovog značaja u hrišćanstvu i čuda kada su u Rumuniji otkrivene njegove mošti, koje svedoče o veličini njegove misije.
Srpska pravoslavna crkva i njeni verni sinovi i kćeri 27. avgusta, na pretprazništvo Uspenja Presvete Bogorodice, proslavljaju praznik posvećen Svetom proroku Miheju. Sećamo se ovog velikog Božjeg ugodnika, čije reči odzvanjaju kroz vekove, preplavljujući duše vernika svojom proročkom snagom i mudrošću. U tihim molitvama, vernici se danas poklanjaju sećanju na proroka koji je bio savremenik Isaije, Amosa i Osije, i koji je nepokolebljivo stajao pred licem tadašnjeg sveta, raskrinkavajući poroke i nepravdu svog naroda.
Rođen u selu Morisi, prorok Mihej nosio je ime svog rodnog mesta, pa su ga zvali Morisićaninom. Njegov glas bio je poput groma koji je udarao u srca judejskih careva Joatama, Ahaza i Jezekije, opominjući ih da se okrenu Bogu, da se okanu mita i nepravednog bogaćenja. Prorok Mihej je sa suzama u očima izobličavao lažne proroke, koji su proricali ne za duhovno spasenje, već za vino i silovita pića, obmanjujući narod i odvodeći ga od puta Gospodnjeg.
SPC
Ikona Svetog proroka Miheja Drugog
Njegovo proročanstvo o propasti Samarije i Jerusalima, koji su padali pod teretom greha i nepravde, osvetlilo je tamu tog vremena, a Mihej, Božji izabranik, bio je među retkima koji su videli dolazak strašnih dana. No, iznad svega, njegov duh je obasjan svetlošću Mesije. On je prvi imenovao Vitlejem kao mesto gde će se roditi Spasitelj sveta, mesto koje će vekovima kasnije postati centar hrišćanske vere i nade.
Iako se ne zna sa sigurnošću da li je prorok Mihej skončao mučeničkom smrću ili je mirno preminuo, sigurno je da je bio sahranjen u svom rodnom selu Morisi. Njegove svete mošti, zajedno sa moštima proroka Avakuma, otkrivene su u vreme cara Teodosija Velikog, prema tajanstvenom otkrovenju koje je primio Elevteropoljski episkop Zevin.
Danas, u miru i molitvi, Crkva i vernici se sećaju ovog velikog proroka, čije reči i dalje odzvanjaju u hramovima i srcima onih koji traže put spasenja. Sveti prorok Mihej, čija je proročanska moć prepoznala dolazak Mesije, ostaje svetionik vere, opomena i nada za sve one koji žele da hodaju putem pravde i Božije istine.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.
Borina iskustva sa hodočašća ostavila su neizbrisiv trag na njegovu dušu, vodeći ga do smirenja koje je tražio tokom celog života. U tišini svetih mesta, pronašao je unutrašnji mir koji nije mogao da prenese kroz stihove, već kroz svoju veru.
Jevanđeljska priča koja se čita na bogosluženjima uvodi vernike u drugi korak pripreme za Veliki post i otvara pitanje povratka, oproštaja i radosti koja ne liči ni na jednu ljudsku pravdu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Jevanđeljska priča koja se čita na bogosluženjima uvodi vernike u drugi korak pripreme za Veliki post i otvara pitanje povratka, oproštaja i radosti koja ne liči ni na jednu ljudsku pravdu.
Po sastojcima skroman, a po ukusu raskošan desert, idealan za dane kada tipik dopušta beli mrs, sa slojevima vanile, keksa i čokolade koji se tope u ustima.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.