Obeležavajući praznik posvećen proroku iz Morisija, koji je prvi najavio rođenje Mesije u Vitlejemu, podsećamo se njegovog značaja u hrišćanstvu i čuda kada su u Rumuniji otkrivene njegove mošti, koje svedoče o veličini njegove misije.
Srpska pravoslavna crkva i njeni verni sinovi i kćeri 27. avgusta, na pretprazništvo Uspenja Presvete Bogorodice, proslavljaju praznik posvećen Svetom proroku Miheju. Sećamo se ovog velikog Božjeg ugodnika, čije reči odzvanjaju kroz vekove, preplavljujući duše vernika svojom proročkom snagom i mudrošću. U tihim molitvama, vernici se danas poklanjaju sećanju na proroka koji je bio savremenik Isaije, Amosa i Osije, i koji je nepokolebljivo stajao pred licem tadašnjeg sveta, raskrinkavajući poroke i nepravdu svog naroda.
Rođen u selu Morisi, prorok Mihej nosio je ime svog rodnog mesta, pa su ga zvali Morisićaninom. Njegov glas bio je poput groma koji je udarao u srca judejskih careva Joatama, Ahaza i Jezekije, opominjući ih da se okrenu Bogu, da se okanu mita i nepravednog bogaćenja. Prorok Mihej je sa suzama u očima izobličavao lažne proroke, koji su proricali ne za duhovno spasenje, već za vino i silovita pića, obmanjujući narod i odvodeći ga od puta Gospodnjeg.
SPC
Ikona Svetog proroka Miheja Drugog
Njegovo proročanstvo o propasti Samarije i Jerusalima, koji su padali pod teretom greha i nepravde, osvetlilo je tamu tog vremena, a Mihej, Božji izabranik, bio je među retkima koji su videli dolazak strašnih dana. No, iznad svega, njegov duh je obasjan svetlošću Mesije. On je prvi imenovao Vitlejem kao mesto gde će se roditi Spasitelj sveta, mesto koje će vekovima kasnije postati centar hrišćanske vere i nade.
Iako se ne zna sa sigurnošću da li je prorok Mihej skončao mučeničkom smrću ili je mirno preminuo, sigurno je da je bio sahranjen u svom rodnom selu Morisi. Njegove svete mošti, zajedno sa moštima proroka Avakuma, otkrivene su u vreme cara Teodosija Velikog, prema tajanstvenom otkrovenju koje je primio Elevteropoljski episkop Zevin.
Danas, u miru i molitvi, Crkva i vernici se sećaju ovog velikog proroka, čije reči i dalje odzvanjaju u hramovima i srcima onih koji traže put spasenja. Sveti prorok Mihej, čija je proročanska moć prepoznala dolazak Mesije, ostaje svetionik vere, opomena i nada za sve one koji žele da hodaju putem pravde i Božije istine.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Probajte čorbu od sočiva po receptu iz Studenice, pročitajte molitvu Gospodu za oproštaj, zastupništvo i pomoć i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Borina iskustva sa hodočašća ostavila su neizbrisiv trag na njegovu dušu, vodeći ga do smirenja koje je tražio tokom celog života. U tišini svetih mesta, pronašao je unutrašnji mir koji nije mogao da prenese kroz stihove, već kroz svoju veru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.