Obeležavajući praznik posvećen proroku iz Morisija, koji je prvi najavio rođenje Mesije u Vitlejemu, podsećamo se njegovog značaja u hrišćanstvu i čuda kada su u Rumuniji otkrivene njegove mošti, koje svedoče o veličini njegove misije.
Srpska pravoslavna crkva i njeni verni sinovi i kćeri 27. avgusta, na pretprazništvo Uspenja Presvete Bogorodice, proslavljaju praznik posvećen Svetom proroku Miheju. Sećamo se ovog velikog Božjeg ugodnika, čije reči odzvanjaju kroz vekove, preplavljujući duše vernika svojom proročkom snagom i mudrošću. U tihim molitvama, vernici se danas poklanjaju sećanju na proroka koji je bio savremenik Isaije, Amosa i Osije, i koji je nepokolebljivo stajao pred licem tadašnjeg sveta, raskrinkavajući poroke i nepravdu svog naroda.
Rođen u selu Morisi, prorok Mihej nosio je ime svog rodnog mesta, pa su ga zvali Morisićaninom. Njegov glas bio je poput groma koji je udarao u srca judejskih careva Joatama, Ahaza i Jezekije, opominjući ih da se okrenu Bogu, da se okanu mita i nepravednog bogaćenja. Prorok Mihej je sa suzama u očima izobličavao lažne proroke, koji su proricali ne za duhovno spasenje, već za vino i silovita pića, obmanjujući narod i odvodeći ga od puta Gospodnjeg.
SPC
Ikona Svetog proroka Miheja Drugog
Njegovo proročanstvo o propasti Samarije i Jerusalima, koji su padali pod teretom greha i nepravde, osvetlilo je tamu tog vremena, a Mihej, Božji izabranik, bio je među retkima koji su videli dolazak strašnih dana. No, iznad svega, njegov duh je obasjan svetlošću Mesije. On je prvi imenovao Vitlejem kao mesto gde će se roditi Spasitelj sveta, mesto koje će vekovima kasnije postati centar hrišćanske vere i nade.
Iako se ne zna sa sigurnošću da li je prorok Mihej skončao mučeničkom smrću ili je mirno preminuo, sigurno je da je bio sahranjen u svom rodnom selu Morisi. Njegove svete mošti, zajedno sa moštima proroka Avakuma, otkrivene su u vreme cara Teodosija Velikog, prema tajanstvenom otkrovenju koje je primio Elevteropoljski episkop Zevin.
Danas, u miru i molitvi, Crkva i vernici se sećaju ovog velikog proroka, čije reči i dalje odzvanjaju u hramovima i srcima onih koji traže put spasenja. Sveti prorok Mihej, čija je proročanska moć prepoznala dolazak Mesije, ostaje svetionik vere, opomena i nada za sve one koji žele da hodaju putem pravde i Božije istine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simeona po starom i Svetog apostola Simona Zilota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Gospu Trsatsku, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Borina iskustva sa hodočašća ostavila su neizbrisiv trag na njegovu dušu, vodeći ga do smirenja koje je tražio tokom celog života. U tišini svetih mesta, pronašao je unutrašnji mir koji nije mogao da prenese kroz stihove, već kroz svoju veru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vasilija Amasijskog po starom i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Isaije, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.