U Sabornoj crkvi u Beogradu održan je svečani čin kojim je SPC postala duhovno bogatija. Brojni vernici su prisustvovali ovom događaju, iščekujući hirotoniju koja će se obaviti u Hramu Svetog Save.
U blistavom sjaju Sabornog hrama Svetog arhangela Mihaila u Beogradu, odjeknuli su tonovi duhovnog slavlja i hvale u čast novog vladike Srpske pravoslavne crkve. Patrijarh srpski Porfirije, poglavar naše Crkve, predvodio je svečani čin narečenja arhimandrita Nikona za episkopa jenopoljskog, vikara patrijarha srpskog.
Ovaj značajan trenutak u životu SPC okupio je brojne arhijereje i sveštenike, među kojima su se našli mitropoliti: skandinavski Dositej, vranjski Pahomije, šumadijski Jovan, zvorničko-tuzlanski Fotije, raško-prizrenski Teodosije i dalmatinski Nikodim.
Pored njih, svečanoj ceremoniji prisustvovali su i preosvećeni episkopi: gornjokarlovački Gerasim, osečkopoljski i baranjski Heruvim, valjevski Isihije, šabački Jerotej, zapadnoevropski Justin, umirovljeni kanadski Georgije, jegarski i izabrani britansko-irski Nektarije, marčanski Sava, novobrdski Ilarion, lipljanski Dositej i toplički Petar.
Pred sabranima, arhimandrit Nikon je sa skromnošću i duhovnom odanošću prihvatio volju i odluku Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, koji ga je, na redovnom zasedanju održanom od 14. do 18. maja 2024. godine, izabrao za episkopa jenopoljskog, vikara patrijarha srpskog.
SPC
Patrijarh Porfirije i arhimandrit Nikon
U nastavku, arhimandrit Nikon je služio večernje u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja, sveštenstva, monaštva i vernog naroda. Među sabranima bili su i mitropolit mileševski Atanasije, arhimandrit Pajsije, iguman Cetinjskog manastira i izabrani episkop dioklijski, arhimandrit Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, kao i protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta Patrijarha srpskog.
Svi su sa nestrpljenjem očekivali hirotoniju izabranog episkopa jenopoljskog, koja će se obaviti u nedelju, 1. septembra 2024. godine, tokom svete arhijerejske liturgije u Hramu Svetog Save na Vračaru. Ovaj događaj predstavlja ne samo duhovni uzlet za novog vladiku, već i potvrdu jedinstva i duhovne snage Srpske pravoslavne crkve.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Na radnom sastanku u najvećoj srpskoj pravoslavnoj svetinji istaknuta je uloga države u završetku radova i dogovoren nastavak mozaicnog ukrašavanja, kojim će hram dobiti potpuni duhovni i umetnički sjaj.
Na praznik Pedesetnice, u prisustvu patrijarha Porfirija i vladike Siluana, sveta relikvija – leva ruka prvog srpskog arhiepiskopa – ispraćena je iz Hrama Svetog Save ka svetinji kraj Prijepolja.
Sednica kojom je predsedavao patrijarh Porfirije bila je povod za parastos ktitorima, ali i snažno podsećanje na neugaslu želju srpskog naroda da na mestu stradanja nikne duhovni svetionik celog naroda.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.