Svedočanstvo o neobičnom događaju iz Banja Luke širi se društvenim mrežama. U domu ove porodice molitve su iznedrile čudo, dok ikona Bogorodice Trojručice i dalje mirotoči.
U vrtlogu savremenog sveta, gde se iskušenja množe i umnožavaju na svakom koraku, društvene mreže često postaju mesto susreta s onim što može da nam osnaži ili oslabi veru. U toj virtualnoj areni, gde se stvarnost i iluzija sudaraju, ponekad se ipak pojavi zrak svetlosti koji nas podseća na prave vrednosti, na reči mudrih duhovnika i na nesvakidašnja dela koja nas vraćaju na put vere.
Tako se ovih dana, zahvaljujući društvenim mrežama, proširio snimak nastao pre nekoliko godina koji je potresao mnoge – u sobi petnaestogodišnjeg Nikole Vojvodića iz Banja Luke, pred najveći hrišćanski praznik, počela je da mirotoči ikona Presvete Bogorodice Trojručice.
Printscreen/Youtube/RTRS vijesti
Mirotočiva ikona Trojeručica na zidu Nikoline sobe
Nikola je tihi, pobožan dečak, čija je soba ispunjena ikonama i molitvama. U noći koja je prethodila ovom čudu, spremajući se za spavanje, primetio je kako se na jednoj od ikona, onoj Presvete Bogorodice Trojručice, pojavljuju kapljice mira, praćene intenzivnim, svetim mirisom koji je ispunio ceo stan.
- Kad sam pripremio krevet za spavanje, došao sam tu da pogledam, i prvo je iz očiju Bogorodice krenulo da mirotoči, nešto kao mirisno ulje, i onda je kasnije krenulo iz treće ruke da mirotoči - svedoči Nikola s nežnošću u glasu, a njegovu priču potvrđuje i banjalučki sveštenik Velimir Klincov, koji se lično uverio u ovo čudo.
Printscreen/Youtube/RTRS vijesti
Otac Velimir Klincov
- Odmah sam otišao i video svojim očima ono što sam video. Iz treće ruke Presvete Bogorodice stvarno teče tečnost. Pomirisao sam, jako lepo miriše - kazao je otac Velimir, zadivljen pred onim što je video.
Nikolina majka, Senka, svedoči da je bila teško bolesna, ali da su molitve njenog sina bile presudne za njeno ozdravljenje:
- Moj sin se mnogo molio za moje zdravlje. I svi su govorili da je Nikola jedno predivno dete, da će Bog dati da ozdravim. Tako je i bilo - govori Senka, sa suzama u očima, prepoznajući u ovom čudu plod Nikolinog molitvenog života, prenosi RTRS.
Printscreen/Youtube/RTRS vijesti
Senka Miličević, Nikolina Majka
Društvene mreže, iako često mesto iskušenja, povremeno nam otkriju ovakve priče koje nadmašuju svakodnevnicu i približavaju nas Božijoj milosti. Nikola i njegova majka Senka odlučni su da o ovom čudu svedoče svima – i vernicima i onima koji još nisu poverovali. U njihovom domu, gde ikona i dalje mirotoči, svaki gost je dobrodošao da se lično uveri u snagu vere i molitve, koje su iznedrile ovo nesvakidašnje čudo.
U vremenu kada svetlo duhovnog života često bledi pred zavesom svakodnevnih briga i iskušenja, neka nas priča o Nikoli i njegovoj vernoj majci podseti da vera uvek pronalazi svoj put, čak i kroz digitalne sfere, i da Bog uvek ima način da nas podseti na Svoju prisutnost – čak i kroz najneočekivanije medije.
Starešina Hrama Svete Trojice u naselju Mudrakovac, protojerej Ivan Cvetković, ovu svetiteljku smatra zaštitnicom kruševačkog kraja i ističe da svakome ko se njoj molitveno obraća - ona preobilno daruje milost Božju.
Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova, a Manastir Tumane obeležava svoju slavu, vernik iz Beograda posvedočio je o potpunom ozdravljenju zahvaljujući ovoj svetinji, dodajući svoje ime na dugi spisak onih koji su na ovom svetom mestu pronašli duhovnu utehu i isceljenje.
U sećanjima igumenije manastira Ćelije, susret sa budućim svetiteljem u detinjstvu odjeknuo je kao tih proročki glas. Njeno monaštvo i duhovno vođstvo u manastiru Ćelija, danas su blagoslov za mnoge vernike koji traže utehu i mir.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog mučenika Bonifatija po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Obrezanje Gospodnje. Katolici slave blagdan Marije Bogorodice, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Jedna od najpoštovanijih pravoslavnih ikona, koja se slavi 7. februara, vekovima svedoči o milosti Majke Božje, a priče o njenoj čudotvornoj moći ne prestaju da inspirišu verne.
Ovo sveto znamenje, stvoreno bez ljudske ruke, ne samo da je iscelilo obolelog kneza, već je svojom silom spaslo čitav grad od uništenja, ostavivši neizbrisiv trag u srcima vernika kroz vekove.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.