Svedočanstvo o neobičnom događaju iz Banja Luke širi se društvenim mrežama. U domu ove porodice molitve su iznedrile čudo, dok ikona Bogorodice Trojručice i dalje mirotoči.
U vrtlogu savremenog sveta, gde se iskušenja množe i umnožavaju na svakom koraku, društvene mreže često postaju mesto susreta s onim što može da nam osnaži ili oslabi veru. U toj virtualnoj areni, gde se stvarnost i iluzija sudaraju, ponekad se ipak pojavi zrak svetlosti koji nas podseća na prave vrednosti, na reči mudrih duhovnika i na nesvakidašnja dela koja nas vraćaju na put vere.
Tako se ovih dana, zahvaljujući društvenim mrežama, proširio snimak nastao pre nekoliko godina koji je potresao mnoge – u sobi petnaestogodišnjeg Nikole Vojvodića iz Banja Luke, pred najveći hrišćanski praznik, počela je da mirotoči ikona Presvete Bogorodice Trojručice.
Printscreen/Youtube/RTRS vijesti
Mirotočiva ikona Trojeručica na zidu Nikoline sobe
Nikola je tihi, pobožan dečak, čija je soba ispunjena ikonama i molitvama. U noći koja je prethodila ovom čudu, spremajući se za spavanje, primetio je kako se na jednoj od ikona, onoj Presvete Bogorodice Trojručice, pojavljuju kapljice mira, praćene intenzivnim, svetim mirisom koji je ispunio ceo stan.
- Kad sam pripremio krevet za spavanje, došao sam tu da pogledam, i prvo je iz očiju Bogorodice krenulo da mirotoči, nešto kao mirisno ulje, i onda je kasnije krenulo iz treće ruke da mirotoči - svedoči Nikola s nežnošću u glasu, a njegovu priču potvrđuje i banjalučki sveštenik Velimir Klincov, koji se lično uverio u ovo čudo.
Printscreen/Youtube/RTRS vijesti
Otac Velimir Klincov
- Odmah sam otišao i video svojim očima ono što sam video. Iz treće ruke Presvete Bogorodice stvarno teče tečnost. Pomirisao sam, jako lepo miriše - kazao je otac Velimir, zadivljen pred onim što je video.
Nikolina majka, Senka, svedoči da je bila teško bolesna, ali da su molitve njenog sina bile presudne za njeno ozdravljenje:
- Moj sin se mnogo molio za moje zdravlje. I svi su govorili da je Nikola jedno predivno dete, da će Bog dati da ozdravim. Tako je i bilo - govori Senka, sa suzama u očima, prepoznajući u ovom čudu plod Nikolinog molitvenog života, prenosi RTRS.
Printscreen/Youtube/RTRS vijesti
Senka Miličević, Nikolina Majka
Društvene mreže, iako često mesto iskušenja, povremeno nam otkriju ovakve priče koje nadmašuju svakodnevnicu i približavaju nas Božijoj milosti. Nikola i njegova majka Senka odlučni su da o ovom čudu svedoče svima – i vernicima i onima koji još nisu poverovali. U njihovom domu, gde ikona i dalje mirotoči, svaki gost je dobrodošao da se lično uveri u snagu vere i molitve, koje su iznedrile ovo nesvakidašnje čudo.
U vremenu kada svetlo duhovnog života često bledi pred zavesom svakodnevnih briga i iskušenja, neka nas priča o Nikoli i njegovoj vernoj majci podseti da vera uvek pronalazi svoj put, čak i kroz digitalne sfere, i da Bog uvek ima način da nas podseti na Svoju prisutnost – čak i kroz najneočekivanije medije.
Starešina Hrama Svete Trojice u naselju Mudrakovac, protojerej Ivan Cvetković, ovu svetiteljku smatra zaštitnicom kruševačkog kraja i ističe da svakome ko se njoj molitveno obraća - ona preobilno daruje milost Božju.
Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobne Zosima i Jakova, a Manastir Tumane obeležava svoju slavu, vernik iz Beograda posvedočio je o potpunom ozdravljenju zahvaljujući ovoj svetinji, dodajući svoje ime na dugi spisak onih koji su na ovom svetom mestu pronašli duhovnu utehu i isceljenje.
U sećanjima igumenije manastira Ćelije, susret sa budućim svetiteljem u detinjstvu odjeknuo je kao tih proročki glas. Njeno monaštvo i duhovno vođstvo u manastiru Ćelija, danas su blagoslov za mnoge vernike koji traže utehu i mir.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Čudo u Vlahernskom hramu postalo je temelj jedne od najmoćnijih ikona — simbola zastupništva Majke Božje, anđela i svetih, koji i danas uliva veru i nadu hrišćanima širom sveta.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.