Shutterstock/Eleni MavrandoniAhrimandrit Amvrosije je govorio da Kada se hranimo biljnom hranom postajemo mirniji i spokojniji
U autorskom tekstu verskog analitičara Bogdana Despotovića, koji prenosimo u celosti, analiziraju se okolnosti incidenta u Atini, reakcija Aleksandrijske crkve i moguće posledice po njen ugled.
U centru Atine se 11. juna 2026. godine dogodio incident koji je potresao pravoslavni svet i prerastao u veliki skandal za Aleksandrijsku patrijaršiju. Tog dana je grčka policija privela jednog od njenih najviših sveštenoslužitelja, mitropolita ptolemaidskog Pantelejmona.
Šta se tačno dogodilo na ulicama glavnog grada Grčke?
Od prijave građana do privođenja visokog crkvenog velikodostojnika
Sredinom dana stanovnici naselja Petralona počeli su da pozivaju policiju. Prijavljivali su čudnog, mršavog muškarca sa bradom, obučenog potpuno u crno. Oko dva sata besciljno je lutao ulicama sa raskopčanim pantalonama i namerno pokazivao polne organe slučajnim prolaznicima.
Muškarac nije reagovao na ogorčenje i povike ljudi. Najšokantnije je bilo to što su se među nevoljnim posmatračima njegovih postupaka našli ne samo odrasli muškarci i žene već i maloletna deca.
Policijska patrola na motociklima, koja je stigla na lice mesta, uhapsila je prestupnika na delu. Tek u policijskoj stanici, prilikom utvrđivanja identiteta, otkriveno je da je uhapšeni 52-godišnji muškarac zapravo mitropolit Pantelejmon, koji zauzima važnu funkciju glavnog sekretara Svetog sinoda Aleksandrijske patrijaršije.
Na saslušanju je episkop pokušao da objasni svoje ponašanje, ali su njegove reči zvučale krajnje kontradiktorno. Policiji je izjavio da se godinama bori sa „lošim mislima” i da redovno ide na ispovest kod svog duhovnog oca. Svoj boravak daleko od kuće jerarh je objasnio time da pohađa master studije na prestižnom univerzitetu „Panteon”, a dvosatno lutanje ulicama u nepristojnom izdanju pravdao je time da je zaboravio gde je parkirao automobil. Stručnjaci i lekari u ovakvom ponašanju ne vide duhovni problem, već klasične znake teškog psihičkog poremećaja. Reč je o egzibicionizmu.
Saznavši za hapšenje, rukovodstvo Aleksandrijske crkve reagovalo je brzo. Patrijarh Teodor II je 15. juna izdao ukaz o suspenziji mitropolita Pantelejmona iz službe na neodređeno vreme, do potpunog razjašnjenja svih okolnosti. Crkva je obećala da će mu pružiti pravnu pomoć, ali je u svojim izjavama pokušala da se maksimalno distancira, nazivajući incident njegovim „ličnim nerešenim pravnim pitanjima”.
Prema grčkim zakonima, postupci mitropolita potpadaju pod član 337 Krivičnog zakonika, „uvredu polnog dostojanstva”. Prisustvo dece na ulici u trenutku izvršenja krivičnog dela čini optužbe mnogo ozbiljnijim. Suđenje je trebalo da se održi brzo, ali se advokat jerarha pozvao na zauzetost, pa je ročište odloženo za 4. februar 2027. godine.
Od uglednog misionara do novih pitanja
Najtužnije u ovoj priči jeste to što su se znakovi upozorenja javljali i ranije. Mitropolit Pantelejmon je godinama bio „zaštitno lice” pravoslavne misije u Centralnoj Africi. Gradio je škole, bolnice i hramove, dobio najviše državno odlikovanje od predsednika Konga i aktivno vodio društvene mreže, objavljujući stotine fotografija sa afričkom decom.
Međutim, još u periodu od 2013. do 2015. godine, tokom službovanja u Republici Kongo, episkop se našao u centru sličnog skandala. Tada je bio optužen za vređanje javnog morala, jer je, kako se tvrdilo, bio priveden od strane policije u glavnom gradu Konga u kompromitujućoj situaciji u društvu mladog lokalnog stanovnika. Lokalni sudovi su ga na kraju oslobodili optužbi, a grčki sud je 2020. godine te optužbe čak proglasio klevetom.
Oslanjajući se na ove sudske presude, patrijarh Teodor je zatvorio oči pred problemom i čak unapredio mitropolita Pantelejmona na višu funkciju. Međutim, nedavno hapšenje u Atini pokazalo je da su te stare glasine najverovatnije bile istinite.
Foto: Wikipedia / Djovcev
Patrijarh Teodor
Štaviše, pojavljuju se dokazi da je crkveno rukovodstvo u tajnosti bilo svesno razmera problema i pre izbijanja skandala u Atini. Izvori iz Grčke pravoslavne crkve (Jeladske crkve) ukazuju na to da je nekoliko meseci pre incidenta u Petraloni jerarh već „stvorio ozbiljne poteškoće, koje su primorale patrijarha Teodora da ga razreši administrativnih dužnosti i pošalje nazad u Grčku”.
Ova insajderska informacija pokazuje da su u Aleksandrijskoj patrijaršiji shvatali ozbiljnost problema. Odluka da se tiho premesti iz Afrike u Grčku bila je klasičan pokušaj rešavanja krize iza zatvorenih vrata. Svojevrsni pokušaj da se „problem sakrije” što dalje od afričke pastve.
Međutim, sve je ispalo drugačije i pretvorilo se u još ozbiljnije probleme i rizike za Aleksandrijsku crkvu.
Slučaj koji potresa širi pravoslavni prostor
Kako ističu grčki stručnjaci, hapšenje glavnog sekretara Aleksandrijske patrijaršije stvara ogroman spektar posledica. Konkretno, to se odnosi na pitanje „sukoba sa Ruskom crkvom” u Africi.
U ovoj situaciji „borbe za umove i duše Afrikanaca”, moralna besprekornost i reputacija aleksandrijskih jeraraha na afričkom kontinentu imaju prvorazredni strateški značaj. Činjenica da je episkopa, koji je čitavu deceniju bio glavno „zaštitno lice” Aleksandrijske crkve u Centralnoj Africi, privela policija zbog javnog egzibicionizma u prisustvu maloletnika, nanosi nepopravljiv udarac moralnom autoritetu patrijaršije.
Prethodne oslobađajuće presude u Kongu sada će biti preispitivane od strane lokalnog afričkog stanovništva, koje bi moglo da promeni svoj odnos prema grčkom pravoslavnom svetu. Prema mišljenju stručnjaka, Aleksandrijska crkva će morati da uloži kolosalne, a možda i višegodišnje napore kako bi povratila poverenje u svoje humanitarne, socijalne i obrazovne projekte na kontinentu, jer bi se sada svaki kontakt klirika sa lokalnom omladinom mogao posmatrati kroz prizmu odgovarajućih sumnji.
Bilo kako bilo, ovaj incident je zadao veliki udarac reputaciji Aleksandrijske crkve. Čak je oživeo i stare glasine o tome da i patrijarh Teodor ima slične „kosture u ormaru”. Prema navodima autora, to ga je, pod pretnjom ucene i razotkrivanja, svojevremeno primoralo da prizna raskolničku tzv. Pravoslavnu crkvu Ukrajine.
DJ pult, svetlosni efekti i plesna masa – sve to pravo ispred ulaza u pravoslavni hram izazvalo je stotine žalbi vernog naroda i otvorilo pitanje granica poštovanja svetih prostora.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Uticaj Ruske pravoslavne crkve na afričkom kontinentu raste, izazivajući napetosti s Aleksandrijskom patrijaršijom. Egzarhat moskovskog patrijarha osnovan 2021. godine postaje simbol otpora lokalnog klira prema potezima patrijarha Teodora, a mitropolit Konstantin objašnjava korene i posledice ovog duhovnog previranja.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.