ON JE BIO BOGATAŠ KOJI JE ZBOG GREHA UPAO U TEŠKO SIROMAŠTVO! Danas slavimo Svetog apostola Jermu!
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima njegovo delo "Pastir", koje je nastalo prema otkrovenjima anđela Božjeg.
Nakon smrti roditelja, Visarion je celokupno naslodstvo razdelio siromašnima i odrekao se svega što ga je vezivalo za ovaj svet.
Srpska pravoslavna crkva 19. juna, proslavlja Prepodobnog Visariona, velikog podvižnika ranog hrišćanstva, čiji je život bio primer potpunog odricanja od prolaznih zemaljskih dobara i neprekidne težnje ka zajednici sa Bogom.
Prepodobni Visarion rođen je i vaspitan u Misiru (Egiptu), gde je još od mladosti pokazivao izuzetnu revnost prema duhovnom životu. Za njega se govorilo da "nije ukaljao duhovnu odeždu u koju se obuče krštenjem svetim“, čime je posvedočena njegova istrajnost u čistoti vere i života.
Nakon smrti roditelja, Visarion je celokupno nasledstvo razdelio siromašnima i odrekao se svega što ga je vezivalo za ovaj svet.
Stupio je u monaški život, odlučan da svoj put potpuno usmeri ka Hristu. U želji za duhovnim usavršavanjem posećivao je znamenite podvižnike svoga vremena, među kojima su bili Sveti Gerasim Jordanski i Sveti Isidor Pelusiot.
Njegov život obeležili su strogi post, neprestana molitva i velika skromnost. Iako je činio izuzetne podvige, trudio se da ih sakrije od ljudi i da ne traži ljudsku slavu. Predanje beleži da je jednom četrdeset dana proveo na molitvi bez hrane i sna. Nosio je istu odeću tokom cele godine, podnoseći i letnju žegu i zimsku hladnoću sa istim smirenjem.
Hrišćani veruju da je Prepodobni Visarion od Boga dobio dar čudotvorstva, te da je isceljivao bolesne i činio mnoga druga čuda. Nije imao stalno mesto prebivanja, već je veći deo života proveo kao putnik i podvižnik, seleći se iz mesta u mesto.
Upokojio se 466. godine, ostavivši iza sebe primer vere, istrajnosti i potpunog poverenja u Božiju volju.
Beseda na današnji dan podseća vernike na značaj čuvanja srca kao izvora duhovnog života:
"Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život. U srcu je volja, u srcu je ljubav, u srcu je um. Od dobrog srca izlazi: mir, trpljenje, dobrota, milost, vera, krotost, uzdržanje. Kao što zmija čuva glavu, tako i ti, sine, čuvaj srce svoje. Svrh svega što se čuva čuvaj, sine, srce svoje! Jer u njega ulazi i iz njega izlazi život, koji je od živoga Boga."
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima njegovo delo "Pastir", koje je nastalo prema otkrovenjima anđela Božjeg.
Njegovo vreme na čelu Crkve obeležile su velike političke i verske borbe.
I pored teških pretnji i mučenja, nije želeo da se odrekne Hrista, zbog čega je surovo prebijen i bačen u tamnicu.
Obe su u miru skončale, ali se ne zna gde.
Za njega se pričalo da "ne ukalja duhovnu odeždu u koju se obuče krštenjem svetim".
Kada je odrastao, ostavio je sve i krenuo da propoveda Jevanđelje, pozivajući ljude da se okrenu Hristu.
Njihova imena vezuju se za početke širenja Hristove vere i apostolsku službu.
Pantelejmon je svoje lekarsko znanje spojio sa verom u Hrista, verujući da je pravi Iscelitelj sam Gospod.
Kada je odrastao, ostavio je sve i krenuo da propoveda Jevanđelje, pozivajući ljude da se okrenu Hristu.
Pravoslavci danas obeležavaju Svete apostole Prohora, Nikanora, Timona i Parmena po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik i arhidiakon Lavrentije. Katolička crkva obeležava praznik Svetog Lovrenca, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Njihova imena vezuju se za početke širenja Hristove vere i apostolsku službu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog velikomučenika Pantelejmona po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Matija. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Terezije Benedikte od Krsta, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.