Posle hirotonije novog episkopa Pajsija u Hramu Svetog Save, mitropolit crnogorsko-primorski je u nadahnutoj besedi govorio o neprolaznoj snazi Crkve i ulozi episkopa, podsećajući vernike na važnost zajedništva, vere i dela koja prožimaju živote svih nas.
U Hramu Svetog Save na Vračaru, tokom arhijerejske liturgije ispunjene svetom radošću i molitvom, izvršena je hirotonija novog episkopa dioklijskog Pajsija. Ovaj događaj, protkan duhovnim nadahnućem, sabrao je brojne vernike, sveštenike i visoke zvanice iz Srbije i Crne Gore, koji su zajedno prisustvovali svetoj službi u prisustvu patrijarha Srpske pravoslavne crkve i mnogih arhijereja.
Nakon ovog svečanog čina, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je u svojoj besedi podsetio na neprolaznu i večnu snagu Crkve Božje, osvrćući se na veličanstveni događaj Pedesetnice, kada je Duh Sveti sišao na apostole u vidu ognjenih jezika. On je istakao da i danas, kao i tada, Crkva neprestano deluje snagom Duha Svetog, obnavljajući duše vernih i iznova sabirajući narod Božji na put spasenja.
Govoreći s toplinom i mudrošću, mitropolit Joanikije je osvetlio poslanje episkopa, podsećajući na put apostola koji su, iako u početku slabi i puni sumnji, obučeni blagodaću Duha Svetog postali neustrašivi propovednici reči Božje.
- Bio je i taj strašni momenat kada je dobrovoljno krenuo na svoje stradanje, kada je tim istim učenicima, koji su bili uvereni da će sa Njime izdržati sva iskušenja kao prethodnih dana i godina i da se od Njega neće odvojiti, na Veliki petak ponestalo hrabrosti i spremnosti, kada su se apostoli, po ljudskoj nemoći i po nedostacima ljudske prirode, pokolebali i razbežali“, kazao je mitropolit Joanikije i dodao:
- Ušao je strah u njihova srca, ušla je smućenost u njihove duše, ali i to je bilo po promislu Božjem. Oni su se razbežali i napustili Hrista u tom momentu, svi osim ljubljenog učenika Jovana Bogoslova. Jedino ga je Juda, izdajnik u koga je ušlo lukavstvo i zloba demonska, dobrovoljno i svojevoljno izdao. Međutim, milostivi Gospod je sabrao svoje učenike svojim vaskrsenjem, jeo je i pio sa njima, slaveći sa svojim učenicima pobedu nad smrću, darujući im novi život, usavršavajući zajedništvo njihovih duša i njihovih srca - rekao je mitropolit crnogorsko-primorski i istakao da se ta ista božanska sila i danas prenosi u Crkvi, a da je hirotonija episkopa sveti trenutak kada se ta sila na poseban način izliva na izabranika Božjeg.
- Ne mislimo da je taj čudesni događaj ostao negde u prošlosti. On je neprestana stvarnost Crkve Božje, što smo i danas na ovoj svetoj službi okusili i doživeli - naglasio je mitropolit Joanikije, ističući večnu i neprolaznu prirodu Duha Svetog koji deluje kroz Crkvu. Posebno je ukazao na značaj zajedništva i uloge novog episkopa Pajsija, čija će služba biti prožeta milošću i božanskom mudrošću, vođena duhom istine i ljubavi.
Ova sveta služba postala je trenutak sabornog veselja i duhovne obnove, donoseći neiskazanu radost vernicima, koji su, kako je mitropolit Joanikije rekao, postali saučesnici ovog velikog i svetoduhovskog događaja. Na kraju, pozvao je sve prisutne da nose ovu svetlost i radost kroz svoja dobra dela, prateći primer Hristovih učenika i apostola.
Mitropolit je svoju besedu završio molitvom za dugovečnost i uspeh novog episkopa Pajsija, uz reči blagoslova svim prisutnima:
- Neka nam to postane sadržaj našeg života, neka se to pretvori u dobra dela i u službi našeg novog episkopa Pajsija i u životima svih nas. Amin, Bože daj, na mnoga i blaga leta!
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.