U prisustvu mitropolita Dimitrija i vernika iz svih krajeva, svetkovina je odisala molitvom, istorijom i duhovnim mirom, podsećajući na vekovnu borbu i neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad ovom svetinjom i srpskim narodom.
Manastir Duži, hercegovačka svetinja ukorenjena u srpskoj pravoslavnoj tradiciji, svečano je proslavio svoju manastirsku slavu na praznik Pokrova Presvete Bogorodice. Ova svetkovina, u srcu Trebinjske šume, još jednom je okupila vernike i monaštvo iz različitih krajeva, dok je arhijerejsku liturgiju služio mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, osvetlivši svetost ovoga dana.
Manastir, smešten na uzvišenju sa pogledom na reku Trebišnjicu i okružene mediteranskim brdima, odiše spokojem i duhovnim mirom. Iako njegovo postojanje datira tek od kraja XVII veka, Manastir Duži nosi težinu istorije i tradicije koja ga vezuje za Manastir Tvrdoš, a kroz vekove je bio duhovni, ali i oslobodilački centar srpske Hercegovine.
Nakon liturgije, usledio je litijski ophod kroz prostranu manastirsku portu, praćen molitvama za upokojene monahe i monahinje koji su čuvali ovu svetinju. Osvećen je slavski kolač, simbol pravoslavnog zajedništva i zahvalnosti, a besede su održali iguman zavalski Vasilije i domaćin, iguman Teofil, podsećajući vernike na važnost vere i molitve, kao i na neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad manastirom i njegovim bratstvom.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Vladika Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u manastirskom hramu
U večernjim satima, u duhu praznika, služeno je večernje bogosluženje sa petohlebnicom, koje je predvodio vladika Dimitrije uz sasluženje sveštenstva iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve. Reči sveštenika Nemanje Dražića na jevanđeljsku temu osvetlile su duhovni značaj Pokrova Presvete Bogorodice i Božiju zaštitu koja je prisutna u životu svakog vernika.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Manastirska porta
Istorija Manastira Duži isprepletena je sa događajima i stradanjima srpskog naroda, ali i njegovim neprekidnim preporodom. Od svoje uloge mitropolitskog sedišta u XVIII veku, preko učestvovanja u narodnim ustancima, do stradanja tokom turskih i austrougarskih napada, Manastir Duži je ostao svetionik pravoslavne vere. Njegovimonasi, osim duhovnog služenja, često su bili nosioci nacionalne i kulturne svesti, služeći i kao parosi u Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu i Trstu.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Manastirski hram posvećen je Pokrovu Presvete Bogorodice
Uprkos stradanjima tokom ratova i neprijateljskih napada, posebno tokom sukoba 1992-1995. godine, čudesna zaštita Presvete Bogorodice sačuvala je manastir od potpune propasti. Njegova obnova, započeta 1998. godine pod rukovodstvom ktitora Milana Pešuta i živopisca Gavrila Markovića, vratila je manastiru njegovu nekadašnju duhovnu snagu i lepotu. Danas, manastir je poznat po svojoj ekonomiji, proizvodnji meda, mlečnih proizvoda, vina i rakije, ali i po neiscrpnom duhovnom miru koji nudi svakom posetiocu.
Slava Manastira Duži ne obeležava se samo kao godišnji praznik, već kao podsećanje na vekovnu borbu, veru i nadu koju ovaj sveti prostor nosi. I dok vetrovi prošlosti i dalje šapuću o stradanjima i iskušenjima, danas se u njegovim zidinama, ispod Pokrova Presvete Bogorodice, obnavlja život, vera i nada, čuvajući svetlost pravoslavlja za buduće naraštaje.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U nedelju Svetih Praotaca, mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi Preobraženja Gospodnjeg, a Gorana Gurovića uveo u službu kao sabrata hrama, podsećajući na smisao života po Jevanđelju.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.