U prisustvu mitropolita Dimitrija i vernika iz svih krajeva, svetkovina je odisala molitvom, istorijom i duhovnim mirom, podsećajući na vekovnu borbu i neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad ovom svetinjom i srpskim narodom.
Manastir Duži, hercegovačka svetinja ukorenjena u srpskoj pravoslavnoj tradiciji, svečano je proslavio svoju manastirsku slavu na praznik Pokrova Presvete Bogorodice. Ova svetkovina, u srcu Trebinjske šume, još jednom je okupila vernike i monaštvo iz različitih krajeva, dok je arhijerejsku liturgiju služio mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, osvetlivši svetost ovoga dana.
Manastir, smešten na uzvišenju sa pogledom na reku Trebišnjicu i okružene mediteranskim brdima, odiše spokojem i duhovnim mirom. Iako njegovo postojanje datira tek od kraja XVII veka, Manastir Duži nosi težinu istorije i tradicije koja ga vezuje za Manastir Tvrdoš, a kroz vekove je bio duhovni, ali i oslobodilački centar srpske Hercegovine.
Nakon liturgije, usledio je litijski ophod kroz prostranu manastirsku portu, praćen molitvama za upokojene monahe i monahinje koji su čuvali ovu svetinju. Osvećen je slavski kolač, simbol pravoslavnog zajedništva i zahvalnosti, a besede su održali iguman zavalski Vasilije i domaćin, iguman Teofil, podsećajući vernike na važnost vere i molitve, kao i na neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad manastirom i njegovim bratstvom.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Vladika Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u manastirskom hramu
U večernjim satima, u duhu praznika, služeno je večernje bogosluženje sa petohlebnicom, koje je predvodio vladika Dimitrije uz sasluženje sveštenstva iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve. Reči sveštenika Nemanje Dražića na jevanđeljsku temu osvetlile su duhovni značaj Pokrova Presvete Bogorodice i Božiju zaštitu koja je prisutna u životu svakog vernika.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Manastirska porta
Istorija Manastira Duži isprepletena je sa događajima i stradanjima srpskog naroda, ali i njegovim neprekidnim preporodom. Od svoje uloge mitropolitskog sedišta u XVIII veku, preko učestvovanja u narodnim ustancima, do stradanja tokom turskih i austrougarskih napada, Manastir Duži je ostao svetionik pravoslavne vere. Njegovimonasi, osim duhovnog služenja, često su bili nosioci nacionalne i kulturne svesti, služeći i kao parosi u Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu i Trstu.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Manastirski hram posvećen je Pokrovu Presvete Bogorodice
Uprkos stradanjima tokom ratova i neprijateljskih napada, posebno tokom sukoba 1992-1995. godine, čudesna zaštita Presvete Bogorodice sačuvala je manastir od potpune propasti. Njegova obnova, započeta 1998. godine pod rukovodstvom ktitora Milana Pešuta i živopisca Gavrila Markovića, vratila je manastiru njegovu nekadašnju duhovnu snagu i lepotu. Danas, manastir je poznat po svojoj ekonomiji, proizvodnji meda, mlečnih proizvoda, vina i rakije, ali i po neiscrpnom duhovnom miru koji nudi svakom posetiocu.
Slava Manastira Duži ne obeležava se samo kao godišnji praznik, već kao podsećanje na vekovnu borbu, veru i nadu koju ovaj sveti prostor nosi. I dok vetrovi prošlosti i dalje šapuću o stradanjima i iskušenjima, danas se u njegovim zidinama, ispod Pokrova Presvete Bogorodice, obnavlja život, vera i nada, čuvajući svetlost pravoslavlja za buduće naraštaje.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U nedelju Svetih Praotaca, mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi Preobraženja Gospodnjeg, a Gorana Gurovića uveo u službu kao sabrata hrama, podsećajući na smisao života po Jevanđelju.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.