U prisustvu mitropolita Dimitrija i vernika iz svih krajeva, svetkovina je odisala molitvom, istorijom i duhovnim mirom, podsećajući na vekovnu borbu i neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad ovom svetinjom i srpskim narodom.
Manastir Duži, hercegovačka svetinja ukorenjena u srpskoj pravoslavnoj tradiciji, svečano je proslavio svoju manastirsku slavu na praznik Pokrova Presvete Bogorodice. Ova svetkovina, u srcu Trebinjske šume, još jednom je okupila vernike i monaštvo iz različitih krajeva, dok je arhijerejsku liturgiju služio mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, osvetlivši svetost ovoga dana.
Manastir, smešten na uzvišenju sa pogledom na reku Trebišnjicu i okružene mediteranskim brdima, odiše spokojem i duhovnim mirom. Iako njegovo postojanje datira tek od kraja XVII veka, Manastir Duži nosi težinu istorije i tradicije koja ga vezuje za Manastir Tvrdoš, a kroz vekove je bio duhovni, ali i oslobodilački centar srpske Hercegovine.
Nakon liturgije, usledio je litijski ophod kroz prostranu manastirsku portu, praćen molitvama za upokojene monahe i monahinje koji su čuvali ovu svetinju. Osvećen je slavski kolač, simbol pravoslavnog zajedništva i zahvalnosti, a besede su održali iguman zavalski Vasilije i domaćin, iguman Teofil, podsećajući vernike na važnost vere i molitve, kao i na neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad manastirom i njegovim bratstvom.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Vladika Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u manastirskom hramu
U večernjim satima, u duhu praznika, služeno je večernje bogosluženje sa petohlebnicom, koje je predvodio vladika Dimitrije uz sasluženje sveštenstva iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve. Reči sveštenika Nemanje Dražića na jevanđeljsku temu osvetlile su duhovni značaj Pokrova Presvete Bogorodice i Božiju zaštitu koja je prisutna u životu svakog vernika.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Manastirska porta
Istorija Manastira Duži isprepletena je sa događajima i stradanjima srpskog naroda, ali i njegovim neprekidnim preporodom. Od svoje uloge mitropolitskog sedišta u XVIII veku, preko učestvovanja u narodnim ustancima, do stradanja tokom turskih i austrougarskih napada, Manastir Duži je ostao svetionik pravoslavne vere. Njegovimonasi, osim duhovnog služenja, često su bili nosioci nacionalne i kulturne svesti, služeći i kao parosi u Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu i Trstu.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Manastirski hram posvećen je Pokrovu Presvete Bogorodice
Uprkos stradanjima tokom ratova i neprijateljskih napada, posebno tokom sukoba 1992-1995. godine, čudesna zaštita Presvete Bogorodice sačuvala je manastir od potpune propasti. Njegova obnova, započeta 1998. godine pod rukovodstvom ktitora Milana Pešuta i živopisca Gavrila Markovića, vratila je manastiru njegovu nekadašnju duhovnu snagu i lepotu. Danas, manastir je poznat po svojoj ekonomiji, proizvodnji meda, mlečnih proizvoda, vina i rakije, ali i po neiscrpnom duhovnom miru koji nudi svakom posetiocu.
Slava Manastira Duži ne obeležava se samo kao godišnji praznik, već kao podsećanje na vekovnu borbu, veru i nadu koju ovaj sveti prostor nosi. I dok vetrovi prošlosti i dalje šapuću o stradanjima i iskušenjima, danas se u njegovim zidinama, ispod Pokrova Presvete Bogorodice, obnavlja život, vera i nada, čuvajući svetlost pravoslavlja za buduće naraštaje.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice u drevnoj svetinji služena je sveta liturgija, a nakon pričešća usledili su praznični litijski ophod i osvećenje slavskih darova.
Potomci iz Hercegovine, rasuti po raznim državama, udružili su snage i izgradili crkvu Svetog Georgija, koju je vladika Dimitrije osveštao i sabranima poslao snažnu poruku o ljubavi i čistom srcu.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
U nedelju Svetih Praotaca, mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi Preobraženja Gospodnjeg, a Gorana Gurovića uveo u službu kao sabrata hrama, podsećajući na smisao života po Jevanđelju.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o njegovoj veri, poslednjim godinama života i teškom vremenu koje je obeležilo njegovu istorijsku ulogu, uz poruku o pokajanju, miru i međusobnom razumevanju.
U besedi za utorak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino viđenje Hristovog stradanja sa tajnom Božjeg sveznanja i onim što Bog vidi u dubini ljudskog srca.