U prisustvu mitropolita Dimitrija i vernika iz svih krajeva, svetkovina je odisala molitvom, istorijom i duhovnim mirom, podsećajući na vekovnu borbu i neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad ovom svetinjom i srpskim narodom.
Manastir Duži, hercegovačka svetinja ukorenjena u srpskoj pravoslavnoj tradiciji, svečano je proslavio svoju manastirsku slavu na praznik Pokrova Presvete Bogorodice. Ova svetkovina, u srcu Trebinjske šume, još jednom je okupila vernike i monaštvo iz različitih krajeva, dok je arhijerejsku liturgiju služio mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, osvetlivši svetost ovoga dana.
Manastir, smešten na uzvišenju sa pogledom na reku Trebišnjicu i okružene mediteranskim brdima, odiše spokojem i duhovnim mirom. Iako njegovo postojanje datira tek od kraja XVII veka, Manastir Duži nosi težinu istorije i tradicije koja ga vezuje za Manastir Tvrdoš, a kroz vekove je bio duhovni, ali i oslobodilački centar srpske Hercegovine.
Nakon liturgije, usledio je litijski ophod kroz prostranu manastirsku portu, praćen molitvama za upokojene monahe i monahinje koji su čuvali ovu svetinju. Osvećen je slavski kolač, simbol pravoslavnog zajedništva i zahvalnosti, a besede su održali iguman zavalski Vasilije i domaćin, iguman Teofil, podsećajući vernike na važnost vere i molitve, kao i na neprolaznu zaštitu Presvete Bogorodice nad manastirom i njegovim bratstvom.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Vladika Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u manastirskom hramu
U večernjim satima, u duhu praznika, služeno je večernje bogosluženje sa petohlebnicom, koje je predvodio vladika Dimitrije uz sasluženje sveštenstva iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve. Reči sveštenika Nemanje Dražića na jevanđeljsku temu osvetlile su duhovni značaj Pokrova Presvete Bogorodice i Božiju zaštitu koja je prisutna u životu svakog vernika.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Manastirska porta
Istorija Manastira Duži isprepletena je sa događajima i stradanjima srpskog naroda, ali i njegovim neprekidnim preporodom. Od svoje uloge mitropolitskog sedišta u XVIII veku, preko učestvovanja u narodnim ustancima, do stradanja tokom turskih i austrougarskih napada, Manastir Duži je ostao svetionik pravoslavne vere. Njegovimonasi, osim duhovnog služenja, često su bili nosioci nacionalne i kulturne svesti, služeći i kao parosi u Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu i Trstu.
SPC / Eparhija zahumsko-hercegovačka
Manastirski hram posvećen je Pokrovu Presvete Bogorodice
Uprkos stradanjima tokom ratova i neprijateljskih napada, posebno tokom sukoba 1992-1995. godine, čudesna zaštita Presvete Bogorodice sačuvala je manastir od potpune propasti. Njegova obnova, započeta 1998. godine pod rukovodstvom ktitora Milana Pešuta i živopisca Gavrila Markovića, vratila je manastiru njegovu nekadašnju duhovnu snagu i lepotu. Danas, manastir je poznat po svojoj ekonomiji, proizvodnji meda, mlečnih proizvoda, vina i rakije, ali i po neiscrpnom duhovnom miru koji nudi svakom posetiocu.
Slava Manastira Duži ne obeležava se samo kao godišnji praznik, već kao podsećanje na vekovnu borbu, veru i nadu koju ovaj sveti prostor nosi. I dok vetrovi prošlosti i dalje šapuću o stradanjima i iskušenjima, danas se u njegovim zidinama, ispod Pokrova Presvete Bogorodice, obnavlja život, vera i nada, čuvajući svetlost pravoslavlja za buduće naraštaje.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Objavljivanjem radne biografije na platformama za zapošljavanje, katolički sveštenik skrenuo je pažnju na pad priloga i finansijsku borbu svoje parohijske zajednice, o kojoj se već godinama gotovo i ne govori.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Potomci iz Hercegovine, rasuti po raznim državama, udružili su snage i izgradili crkvu Svetog Georgija, koju je vladika Dimitrije osveštao i sabranima poslao snažnu poruku o ljubavi i čistom srcu.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
U nedelju Svetih Praotaca, mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi Preobraženja Gospodnjeg, a Gorana Gurovića uveo u službu kao sabrata hrama, podsećajući na smisao života po Jevanđelju.
Razvaljena vrata i razbacani bogoslužbeni predmeti sablaznili su jutros građane Ulcinja, dok Crkvena opština traži hitno otkrivanje počinilaca i jasnu poruku da se udar na svetinju neće tolerisati.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U besedi za 24. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako su ljudi pre Isusovog dolaska živeli u mreži iskušenja i sablazni.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.