U nedelju Svetih Praotaca, mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi Preobraženja Gospodnjeg, a Gorana Gurovića uveo u službu kao sabrata hrama, podsećajući na smisao života po Jevanđelju.
Na praznik Svetih Praotaca, saborna radost ispunila je hram Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju, gde je mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, služio arhijerejsku liturgiju. Ovaj svečani događaj bio je obeležen dubokim duhovnim značenjem – rukopoloženjem Gorana Gurovića, upravnika Narodne kuhinje Eparhije zahumsko-hercegovačke, u čin đakona.
Foto: SPC / Eparhija zakumsko-hercegovačka
Vladika Dimitrije sa arhijerejima i sveštenstvom
Tokom propovedi nakon čitanja Jevanđelja, vladika Dimitrije je podsetio na duboku ljubav i poverenje koje Bog ukazuje svakom ljudskom biću.
- On veruje u svako ljudsko biće, darujući mu slobodu i mnoge darove, a pre svega prizvanje na večni život. Jedina prepreka čovekovom prizvanju jeste posvećenost materijalnim brigama, dok Bog poziva čoveka da traži Carstvo nebesko, znajući da će mu se sve ostalo dodati - rekao je vladika.
Foto: SPC / Eparhija zakumsko-hercegovačka
Vladika Dimitrije je rukopoložio Gorana Gurovića, upravnika Narodne kuhinje Eparhije zahumsko-hercegovačke, u čin đakona
U činui rukopoloženja, Goran Gurović je postao novi đakon i sabrat hrama Preobraženja Gospodnjeg. Obraćajući se novopostavljenom služitelju Crkve, mitropolit je istakao važnost Hristovog pitanja apostolu Petru: „Ljubiš li me?“
- Ovim rečima Gospod nam pokazuje da je najveći dokaz ljubavi prema Njemu upravo staranje o Crkvi Božjoj. „Primanje službe Božje nije izraz počasti ovoga sveta, već izraz ljubavi Božje koja čoveka priziva da pokaže najveću ljubav – život u Crkvi, život po Jevanđelju i život u Hristu - naglasio je mitropolit Dimitrije.
Foto: SPC / Eparhija zakumsko-hercegovačka
Vernici su ispuniki hram Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju
Na kraju liturgije, vladika je novom đakonu poželeo da ga blagodat Svetog Duha prati u sve dane njegovog života. Pozvao ga je da, otvorena srca i uma, odgovori na priziv „Velike večere“, na koju je Gospod pozivao u pročitanom jevanđelskom začalu, pripremajući sebe i druge za život u Hristu i u večnosti.
Saborni hram u Trebinju toga dana bio je ispunjen duhom molitve, vere i ljubavi, svedočeći poziv na službu Božju kao najuzvišeniji dar i подвиг života.
Iz manastira Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar SPC poslao je snažne poruke o duhovnom budnom stanju, zamkama gordosti i značaju slobodne volje, sabravši na Svetoj liturgiji verni narod i arhijereje.
U Dvorskoj kapeli, uz prisustvo patrijarha Porfirija, članova kraljevske porodice i predstavnika različitih verskih zajednica, Karađorđevići su proslavili svog nebeskog zaštitnika.
U blizini Igala, na mestu gde se snaga vere susreće sa lepotom prirode, episkop budimljansko-nikšićki Metodije osveštao je novi konak i u svojoj nadahnutoj besedi govorio o značaju duhovne borbe, snazi krsta i važnosti zajedništva.
Kada se reči izgovaraju mehanički i bez unutrašnje pažnje, pouka starca Ilije Optinskog otkriva kako jedan jednostavan duhovni početak može da promeni smisao molitve i odnos čoveka prema svakodnevici.
Duhovi se smatraju rođendanom Crkve, a uspomena na Silazak Svetog Duha i danas živi u bogosluženjima, zelenim grančicama u hramovima i običajima koje vernici vekovima čuvaju.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Arheolozi potvrđuju da svetinja nije benediktinski samostan, već prostor sa antičkim korenima i tajanstvenim grobovima koji vekovima čuvaju duhovnu snagu Hercegovine.
Na Preobraženje Gospodnje, iz Mrkonjića stižu mošti Svete Ane – majke Čudotvorca Ostroškog. Verni će imati priliku da prvi put u svom gradu celivaju i dodirnu svetinju.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.