U Dvorskoj kapeli, uz prisustvo patrijarha Porfirija, članova kraljevske porodice i predstavnika različitih verskih zajednica, Karađorđevići su proslavili svog nebeskog zaštitnika.
U kapeli kompleksa Beli dvor u Beogradu, posvećenoj Svetom Andreju Prvozvanom, svečano je obeležena krsna slava kraljevske porodice Karađorđević. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje episkopa hvostanskog Alekseja i jenopoljskog Nikona, kao i drugih sveštenoslužitelja. Liturgiju su upotpunili glasovi hilandarskih pojaca hora Svetog Simeona Mirotočivog.
SPC
Patrijarh Porfirije je, obraćajući se prisutnima, uputio srdačne čestitke princu Filipu, princu Aleksandru i svim članovima kraljevske porodice, istakavši da slava nije tek deo folklora, već duboko duhovno uznošenje.
- Slaviti svetitelja Božjeg znači slaviti samog Boga. Slava je uznošenje i predavanje čitavog sebe Bogu, jer je On izvor svake slave i samo u Njemu čovek može biti proslavljen. Sveti Andrej Prvozvani, zaštitnik ove porodice, primer je onoga ko je ostavio prolaznu slavu ovog sveta da bi učestvovao u večnoj slavi Božjo - naglasio je patrijarh.
SPC
U svojoj nadahnutoj besedi, patrijarh je podsetio na značaj povezivanja svetovne i Božje slave:
- Slava ovog sveta dobija svoj pravi smisao kada je vidimo kao izraz i dar Božji. Tamo gde je slava Božja, tu su radost, mir i sloga. Zato danas molimo za mir – u nama, u našim porodicama i u svetu.
Liturgiji su molitveno prisustvovali princ naslednik Filip, princ Aleksandar, princ Stefan, princeza Danica i princeza Marija Karađorđević, kao i brojni ugledni gosti. Među njima su bili muftija beogradski Mustafa Jusufspahić, vrhovni rabin Jevrejske zajednice u Srbiji Isak Asiel i roditelji princeze Danice, Cile i Beba Marinković.
SPC
Ova svečanost bila je i prilika za izraz zahvalnosti i osvrta na značaj povratka kraljevske porodice u otadžbinu. Princ naslednik Filip je sa dubokim emocijama govorio o značaju slave i nasleđa:
- Naša krsna slava nikad nije bila potpuna kao što je ovde, u našoj otadžbini. U izgnanstvu smo nastojali da očuvamo običaje, ali praznina nije mogla biti popunjena.
Prisećajući se snage koju je porodica crpela iz vere, princ je dodao:
- Sveti Andrej nas je vodio u najtežim trenucima, kao što je nekada vodio našeg Karađorđa i ustanike u oslobođenje Beograda.
SPC
Princ-naslednik Filip Karađoršević
U duhu tradicije i predaka, kraljevska porodica danas ponosno slavi pred predačkom ikonom, okupljena oko trpeze ljubavi, zajedništva i duhovne radosti.
- Srećni smo i zahvalni što se Karađorđevići ponovo rađaju i žive u svojoj otadžbini, deleći ovu radost sa svima koji nas podržavaju - zaključio je princ Filip.
Obeležavanje krsne slave porodice Karađorđević predstavlja svedočanstvo trajne veze između tradicije, vere i naroda, u slavlju koje nadilazi vreme i prostor, povezujući prošlost, sadašnjost i budućnost srpske istorije i identiteta.
Krsna slava je prilika da osvetlite svoj dom Božijom blagodaću. Pored svega što se uobičajeno priprema, tamjan i kandilo su ključni za očuvanje duhovnog mira i pretvaraju svaki kutak vašeg doma u malu crkvu.
Kao prvi ugodnik Božji koji je sledio Isusa, nazvan je Prvozvani, a nakon Hristovog vaskrsenja i vaznesenja, primio je Duha Svetoga zajedno sa ostalim apostolima. Od Galilejskog mora do obala Dunava i Kijevskih gora, ostavio je neizbrisiv trag, propovedajući ljubav, veru i snagu krsta, čak i pred licem smrti, a 13. decembar kada ga molitveno proslavljamo, mnoge porodice u srpskim zemljma obeležavaju i kao krsnu slavu.
Najpre je bio učenik Svetog Jovana Krstitelja, ali kada je Sveti Jovan ukazao prstom na Gospoda Isusa govoreći: "Gle, jagnje Božje!", Sveti Andreja je ostavio svoga prvoga učitelja i pošao za Isusom.
Putovanje netruležnog tela prvog Hristovog apostola kroz vekove i crkvene granice, od Patre do Rima, Amalfi do Vatikana, kao simbol težnje ka zajedništvu i poštovanja između istočne i zapadne crkve.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.