Krsna slava doma Karađorđevića je Sveti Andrija Prvozvani, a do 1890. godine krsna slava Karađorđevića bila je Sveti Klimentije.
Na desetine građana okupilo se u maloj sali restorana Jezero u Topoli gde su u prisustvu princa Mihaila i upravnika zadužbine obeležili Karađorđevu krsnu slavu Svetog Klimenta.
- Ideja o obeležavanju voždove slave u Topoli je prisutna od devedesetih godina, zahvaljujući profesoru Sveti. Ponosni smo na ovaj amanet koji nam je ostavljen, znači dosta što se sveća ne gasi i što se ta tradicija nastavlja. Devedesetih godina ovde su bili neki drugi ljudi, sada smo tu mi, želimo da se okupljamo i dalje i trudimo se da uključimo više mladih. Sledeće godine, domaćin će biti moj prijatelj iz Bjeljine, koji veoma voli ovaj kraj, često dolazi i presrećan je što mu je pripala ovako velika čast - kazao je Damjan Arsić.
RINA
Proslavljena slava Sveti Klement
Ikonu Svetog Klimenta crkvi je darivao Srđan Srećković, umetnik iz Topole.
- Princ se vratio staroj slavi, drago mi je što je ovde sa nama, ne samo na ovako važan dan, već svakodnevno, što živi sa nama, što delimo život u našoj maloj Topoli. Ja sam izradio tu ikonu po kanonu Vizantijskom i darivao sam je našem hranu Presvete Bogorodice - rekao je Srećković.
Predrag Stevanović takođe je darivao ikonu Svetog Klimenta i ovom prilikom istakao da Topolcima mnogo znači što se na ovaj blagi dan okupljaju.
RINA
Proslavljena slava Sveti Klement
- Mogu slobodno reći da smo mi čuvari ikone Svetog Klimenta, prvi put smo slavili devedesetih godina, i od tada se okupljamo - rekao je Svetomir Jakovljević.
Krsna slava doma Karađorđevića je Sveti Andrija Prvozvani. Do 1890. godine krsna slava Karađorđevića bila je Sveti Klimentije.
Prestolonaslednik Petar je promenio slavu nakon smrti supruge Zorke, jer je verovao da mu donosi nesreću.
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Celivanje ruke svešteniku simbolizuje zahvalnost za njegovu ulogu posrednika između vernika i Isusa Hrista, dok je i znak poštovanja prema Hristu, jer sveštenik deluje u njegovo ime.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.