NJEMU SU SE ANĐELI JAVLJALI, A ON JE OBOŽAVAO DA SLUŠA NJIHOVO UMILNO POJANJE! Danas je Prepodobni Grigorije Dekapolit
Gde god je bio, svuda je oduševljavao ljude svojim podvizima i čudesima.
Proveo je dvadeset osam godina na mukama i po tamnicama i jedanaest raznih mučitelja se tokom tog vremena iživljavalo na njemu.
SPC danas obeležava Svetog Klimenta Ankirskog.
Sveštenomučenik Kliment, episkop ankirski Rođen 258. godine, u gradu Ankiri od oca neznabošca i majke hrišćanke. Njegova majka Efrosinija prorekla je svome sinu mučeničku smrt i napustila je ovaj svet kada je Klimentu bilo 12 godina. Njena drugarica Sofija je uzela Klimenta, dovela ga u svoju kuću, gajila kao svoga sina i pomogla njegovo vaspitavanje u hrišćanskom duhu.
Toliko beše Kliment pročuven zbog svog dobrodeteljnog života da je bio izabran za episkopa ankirskog u 20. godini. Iako je bio mlad imao je starčesku mudrost, i velikom uzdržljivošću ukrotio i pobedio svoje telo. Hranio se samo hlebom i zeljem, i ništa nije jeo zaklano i krvno.
U vreme Dioklecijana bio je mučen tako strašno "kako nikad niko od postanja sveta“.
Proveo je dvadeset osam godina na mukama i po tamnicama i jedanaest raznih mučitelja se tokom tog vremena iživljavalo na njemu. Kada su ga jednom udarali po licu, i izbili mu zube, on je doviknuo svom mučitelju Domentijanu:
"Počast mi činiš, o Domentijane, a ne mučiš me, jer i Gospodu mojemu Isusu Hristu usta bejahu tako bijena i obrazi šamarani, pa, gle, i ja nedostojni sada se toga udostojih!“
Kada je doveden pred cara Dioklecijana u Rim, car postavi na jednu stranu razna oruđa za mučenje a na drugu darove, odlikovanja, odela, novce – sve što car može darivati, pa onda reče Klimentu da bira.
On je s prezrenjem pogledao na sva careva blaga i izabrao je oruđa za mučenje. I bio je mučen brutalno - komad po komad mesa otkidan mu je s tela, tako da su se kosti belele ispod mesa.
Najzad su ga vojnici posekli 312. godine u crkvi u Ankiri, kada je kao arhijerej služio službu Božju. Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Gde god je bio, svuda je oduševljavao ljude svojim podvizima i čudesima.
Prema Svetom Teofanu, pravi početak "samoispravljanja" leži u buđenju samoodricanja u srcu, što je osnova za obnavljanje pravde i ljubavi. Kada se ove vrline ponovo uspostave, sve ostale vrline oživljavaju, i tada čovek postaje stvarno lep u očima Božijim, iako spolja možda ne izgleda kao model savršenstva prema ljudskim merilima. Najvažnije, kako Sveti Teofan ističe, nije sud ljudski, već sud Božiji, koji je jedini koji treba da nas vodi.
Svetlost u kandilu služi i kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Sveti Amfilohije je napisao i nekoliko knjiga o veri.
U vreme Dioklecijana ovaj svetac je bio mučen tako strašno "kako nikad niko od postanja sveta“.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Svi su bili hrišćani iz Persije, koji su postradali u vreme cara Sapora (Savorija), 355. godine.
Bog im je dao zapovest koja glasi: "Zabadava ste dobili, zabadava i dajte".
Osim 12 velikih apostola, Bog je izabrao još 70 drugih koji će širiti hrišćanstvo.
Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.