NJEMU SU SE ANĐELI JAVLJALI, A ON JE OBOŽAVAO DA SLUŠA NJIHOVO UMILNO POJANJE! Danas je Prepodobni Grigorije Dekapolit
Gde god je bio, svuda je oduševljavao ljude svojim podvizima i čudesima.
Proveo je dvadeset osam godina na mukama i po tamnicama i jedanaest raznih mučitelja se tokom tog vremena iživljavalo na njemu.
SPC danas obeležava Svetog Klimenta Ankirskog.
Sveštenomučenik Kliment, episkop ankirski Rođen 258. godine, u gradu Ankiri od oca neznabošca i majke hrišćanke. Njegova majka Efrosinija prorekla je svome sinu mučeničku smrt i napustila je ovaj svet kada je Klimentu bilo 12 godina. Njena drugarica Sofija je uzela Klimenta, dovela ga u svoju kuću, gajila kao svoga sina i pomogla njegovo vaspitavanje u hrišćanskom duhu.
Toliko beše Kliment pročuven zbog svog dobrodeteljnog života da je bio izabran za episkopa ankirskog u 20. godini. Iako je bio mlad imao je starčesku mudrost, i velikom uzdržljivošću ukrotio i pobedio svoje telo. Hranio se samo hlebom i zeljem, i ništa nije jeo zaklano i krvno.
U vreme Dioklecijana bio je mučen tako strašno "kako nikad niko od postanja sveta“.
Proveo je dvadeset osam godina na mukama i po tamnicama i jedanaest raznih mučitelja se tokom tog vremena iživljavalo na njemu. Kada su ga jednom udarali po licu, i izbili mu zube, on je doviknuo svom mučitelju Domentijanu:
"Počast mi činiš, o Domentijane, a ne mučiš me, jer i Gospodu mojemu Isusu Hristu usta bejahu tako bijena i obrazi šamarani, pa, gle, i ja nedostojni sada se toga udostojih!“
Kada je doveden pred cara Dioklecijana u Rim, car postavi na jednu stranu razna oruđa za mučenje a na drugu darove, odlikovanja, odela, novce – sve što car može darivati, pa onda reče Klimentu da bira.
On je s prezrenjem pogledao na sva careva blaga i izabrao je oruđa za mučenje. I bio je mučen brutalno - komad po komad mesa otkidan mu je s tela, tako da su se kosti belele ispod mesa.
Najzad su ga vojnici posekli 312. godine u crkvi u Ankiri, kada je kao arhijerej služio službu Božju. Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Gde god je bio, svuda je oduševljavao ljude svojim podvizima i čudesima.
Prema Svetom Teofanu, pravi početak "samoispravljanja" leži u buđenju samoodricanja u srcu, što je osnova za obnavljanje pravde i ljubavi. Kada se ove vrline ponovo uspostave, sve ostale vrline oživljavaju, i tada čovek postaje stvarno lep u očima Božijim, iako spolja možda ne izgleda kao model savršenstva prema ljudskim merilima. Najvažnije, kako Sveti Teofan ističe, nije sud ljudski, već sud Božiji, koji je jedini koji treba da nas vodi.
Svetlost u kandilu služi i kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Sveti Amfilohije je napisao i nekoliko knjiga o veri.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Mošti Svetog Lukilijana i drugih sa njim nalaze se u Carigradu i od njih su potekla brojna isceljenja.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.