NJEMU SU SE ANĐELI JAVLJALI, A ON JE OBOŽAVAO DA SLUŠA NJIHOVO UMILNO POJANJE! Danas je Prepodobni Grigorije Dekapolit
Gde god je bio, svuda je oduševljavao ljude svojim podvizima i čudesima.
Proveo je dvadeset osam godina na mukama i po tamnicama i jedanaest raznih mučitelja se tokom tog vremena iživljavalo na njemu.
SPC danas obeležava Svetog Klimenta Ankirskog.
Sveštenomučenik Kliment, episkop ankirski Rođen 258. godine, u gradu Ankiri od oca neznabošca i majke hrišćanke. Njegova majka Efrosinija prorekla je svome sinu mučeničku smrt i napustila je ovaj svet kada je Klimentu bilo 12 godina. Njena drugarica Sofija je uzela Klimenta, dovela ga u svoju kuću, gajila kao svoga sina i pomogla njegovo vaspitavanje u hrišćanskom duhu.
Toliko beše Kliment pročuven zbog svog dobrodeteljnog života da je bio izabran za episkopa ankirskog u 20. godini. Iako je bio mlad imao je starčesku mudrost, i velikom uzdržljivošću ukrotio i pobedio svoje telo. Hranio se samo hlebom i zeljem, i ništa nije jeo zaklano i krvno.
U vreme Dioklecijana bio je mučen tako strašno "kako nikad niko od postanja sveta“.
Proveo je dvadeset osam godina na mukama i po tamnicama i jedanaest raznih mučitelja se tokom tog vremena iživljavalo na njemu. Kada su ga jednom udarali po licu, i izbili mu zube, on je doviknuo svom mučitelju Domentijanu:
"Počast mi činiš, o Domentijane, a ne mučiš me, jer i Gospodu mojemu Isusu Hristu usta bejahu tako bijena i obrazi šamarani, pa, gle, i ja nedostojni sada se toga udostojih!“
Kada je doveden pred cara Dioklecijana u Rim, car postavi na jednu stranu razna oruđa za mučenje a na drugu darove, odlikovanja, odela, novce – sve što car može darivati, pa onda reče Klimentu da bira.
On je s prezrenjem pogledao na sva careva blaga i izabrao je oruđa za mučenje. I bio je mučen brutalno - komad po komad mesa otkidan mu je s tela, tako da su se kosti belele ispod mesa.
Najzad su ga vojnici posekli 312. godine u crkvi u Ankiri, kada je kao arhijerej služio službu Božju. Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Gde god je bio, svuda je oduševljavao ljude svojim podvizima i čudesima.
Prema Svetom Teofanu, pravi početak "samoispravljanja" leži u buđenju samoodricanja u srcu, što je osnova za obnavljanje pravde i ljubavi. Kada se ove vrline ponovo uspostave, sve ostale vrline oživljavaju, i tada čovek postaje stvarno lep u očima Božijim, iako spolja možda ne izgleda kao model savršenstva prema ljudskim merilima. Najvažnije, kako Sveti Teofan ističe, nije sud ljudski, već sud Božiji, koji je jedini koji treba da nas vodi.
Svetlost u kandilu služi i kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Sveti Amfilohije je napisao i nekoliko knjiga o veri.
U vreme Dioklecijana ovaj svetac je bio mučen tako strašno "kako nikad niko od postanja sveta“.
Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.