UDAR NA SRPSKU PRAVOSLAVNU CRKVU IZ CRNE GORE: "Patrijarh Porfirije nije na čelu Crkve ovde"
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
Sabranim arhijerejima i vernom narodu besedom posle čitanja svetog Jevanđelja obratio se mitropolit braničevski Ignatije.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve je otpočeo 13. maja 2025. godine svetom arhijerejskom liturgijom u Hramu Svetog Save na Vračaru koju je služio patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje i molitveno učešće saborskih otaca.
Sabranim arhijerejima i vernom narodu besedom posle čitanja svetog Jevanđelja obratio se mitropolit braničevski Ignatije:
- Dragi oci, draga braćo i sestre, sa blagoslovom patrijarha Porfirija, imam veliku čast i zadovoljstvo da uputim vašoj ljubavi nekoliko reči o današnjem Jevanđelju, odnosno o događaju koji opisuje današnje Jevanđelje. Pored čuda koje je Gospod učinio sa ribolovom, mi obično zaboravljamo i jednu drugu stranu ovoga događaja, a to je da je Gospod pozvao Petra, Jakova i Jovana da pođu za njim. I oni, kaže, ostaviše sve toga čas a i pođoše za njim. Šta ovo znači, draga braćo i sestre? Kakav je ovo čin i kako su to sveti Petar, Jakov i Jovan pošli za Gospodom, ostavivši sve?
- Ovo je važno i za nas, jer i nas Gospod poziva da idemo za njim. Ovde su nam pokazani apostoli, koji će se kasnije pokazati kao korifeji hrišćanske vere, da su ostavili lađe i mreže, dakle, ostavili su ono od čega su živeli, čime su zarađivali hleb.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Navodi da su ostavili i svoje porodice, oca, još je i Petar bio oženjen, pa je ostavio porodicu svoju, i krenuli su za Gospodom. To mi danas teško možemo da razumemo, koji je to motiv koji je učinio da su ovi apostoli ostavili sve i pošli za Gospodom. Jer mi i danas, kad logički to posmatramo, ne možemo da shvatimo ko može danas da ostavi fabriku ili posao kojim se bavi i od koga živi i ko može da ostavi sve, čak i svoju volju da izgubi, odnosno da je potre pred voljom Božjom.
- Sve to mi, kada logički rasuđujemo, teško možemo da prihvatimo. Primera radi – post. Kad logički posmatramo, pa kažemo, a što je sada to loše, je li to nešto loše? Ne, svaka hrana je dobra. Ali nije u hrani suština, nego u ispunjenju volje Božje, a potirući, odnosno odričući se svoje volje. Pa šta je to tada nateralo apostole da ostave sve i pođu za Gospodom? To je, draga braćo i sestre, ljubav. Ljubav je bila motiv i pokretačka snaga koja je učinila da su apostoli pošli za Gospodom i za Gospoda su i život svoj dali. Jer, setimo se, kada volite jednog čoveka, tada ste u stanju sve da učinite za njega. Budući da su Jevreji, jevrejske starešine, govorili o Hristu najgore, da je varalica, oni su se ipak odlučili da pođu za njim zato što ga vole.
To je kao kad mi volimo jednog čoveka kao ličnost; može drugi da dođe da kaže: "on je ovakav i onakav, ali mi to ne slušamo, mi ga volimo i on je za nas najbolji".
- To je, dakle, draga braćo i sestre, bio motiv da pođu apostoli za Gospodom, ostavljajući sve. A to je i nama nauk, jer upravo kroz ljubav prema Gospodu, mi se sjedinjujemo sa njim i voleći Gospoda, ne možemo da postojimo više bez njega. To je kad volite nekoga, u stanju ste i život svoj da date za njega, jer ne možete da zamislite svoje postojanje bez njega. Ljubav tako, dakle, gradi zajednicu, zajednicu mnogih sa Gospodom, sa Duhom Svetim.

Navodi da ljubav gradi liturgijsku zajednicu i da smo u toj liturgijskoj zajednici sjedinjeni sa Gospodom, koji je Sin Božji i koji je u ljubavi sa Bogom Ocem. Gospod nas, dakle, u toj zajednici privodi Ocu, te tako i mi za Boga Oca postajemo dragoceni, postajemo neponovljive ličnosti, samo zbog toga što Gospod Bog Otac voli Sina svoga i Sin voli Oca i voli nas. To je kao kada volite nekoga, pa vam neko da jednu beznačajnu stvar. Ta stvar je za vas velika, dragocena i duša vas boli kad je izgubite. Ali ona nije sama po sebi to. Ona je to zbog toga što je ušla u jednu ljubavnu zajednicu. I upravo to je sve što prinosimo ovde – u ovu ljubavnu zajednicu liturgijsku, preko Gospoda našeg koji je služitelj Bogu Ocu. Sve to postoje dragoceno, postaje isto kao i Sin Božji, dakle, obožuje se.
- I to je ono veliko čudo koje se zbiva sa svima nama koji smo članovi liturgijske zajednice, ali, rekoh, to možemo razumeti jedino ako imamo ljubavi prema Gospodu. I kako kaže apostol Pavle, sve će proći, znanje će proći, vera će proći, ali ljubav ostaje, zato što je ljubav osnov i način postojanja našeg, jer tako i Bog postoji, jer Bog je ljubav. Neka nas Gospod udostoji Carstva svoga nebeskoga sada i uvek i u vekove vekova. Hristos vaskrse!
Radni deo najvišeg jerarhijskog, crkveno-zakonodavnog i crkveno-sudskog tela Srpske Pravoslavne Crkve, pod predsedništvom patrijarha srpskog Porfirija i uz učešće visokopreosvećene i preosvećene gospode eparhijskih arhijereja, započeće 14. maja 2025. godine, u kripti Spomen hrama Svetog Save na Vračaru.
Po proceduri određenoj Poslovnikom o radu, zasedanje počinje usvajanjem dnevnog reda koji čine prispeli predmeti dostavljeni od strane Svetog Arhijerejskog Sinoda, a nastavlja se razmatranjem izveštaja o arhipastirskom radu svih eparhijskih arhijereja, centralnih crkvenih tela, organa i zavoda. Na kraju zasedanja Sabor će o svom radu izdati saopštenje za javnost.
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
"Nikakvi pregovori o navodnom "Temeljnom ugovoru" se ne vode, niti taj obrazac može biti obrazac koji je recimo primenjen u Crnoj Gori, u čemu sam lično učestvovao, ali i u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH ili Mađarskoj."
Tokom liturgije u istorijskom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, patrijarh srpski Porfirije govorio je o dubljem smislu evharistije, o pogrešnim očekivanjima od Boga i o pozivu na slobodno, svesno i ljubavlju ispunjeno sjedinjenje sa Hristom.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.