Od posta i molitve do čuda i Vaskrsenja, broj 40 u pravoslavlju ima duboku simboliku koja se provlači kroz istoriju spasenja i duhovne prakse Crkve.
Ako ste se ikada zapitali zašto post traje 40 dana, zašto se upokojeni pominju 40.. dan, ili zašto se Isus 40 dana nakon Vaskrsenja uzneo na nebo, odgovor se krije u simbolici broja koji u pravoslavlju označava vreme ispitivanja, pokajanja i pripreme.
Broj 40 nije samo matematički pojam u duhovnom smislu, on je put. Put koji vodi iz ropstva u slobodu, iz greha u milost, iz tame u svetlost.
40 dana – vreme duhovne pripreme
Veliki post traje 40 dana u znak sećanja na Isusov post u pustinji, kada je bio iskušan od đavola, ali nije posustao.
Mojsije je proveo 40 dana na Sinaju pre nego što je primio Deset zapovesti. Prorok Ilija je 40 dana putovao tražeći Božji glas. Noin potop je trajao 40 dana, simbolično čišćenje sveta od greha.
Sve ove „četrdesetice“ označavaju vreme duhovne tranzicije, kao neka vrsta Božje duhovne škole, gde se u tišini, kroz iskušenja, čovek priprema za novi početак.
Shutterstock/hramikona
Ikona Isusa Hrista
40 dana tišine između dva sveta
U pravoslavlju se veruje da duša umrlog putuje kroz nevidljive svetove i da se 40. danom završava period kada se odlučuje o njenom večnom prebivalištu. Zato je pomen 40. dana izuzetno značajan. To je molitveni trenutak kada se Crkva i porodica sabiraju da prate dušu molitvama do neba.
40 mučenika sevastijskih
U 4. veku, 40 hrišćanskih vojnika odbilo je da se odrekne Hrista i zato su bili bačeni u zaleđeno jezero. Njihovo stradanje i vera su simbol nepokolebljivosti do kraja. Danas ih slavimo kao 40 mučenika, a domaćice često na taj praznik prave 40 kolačića u čast njihovog mučeništva.
Paljenje 40 sveća i izgovaranje 40 molitava
„40 sveća, 40 molitava“ simbolizuje period od 40 dana koji se u pravoslavnoj tradiciji posvećuje sećanju na preminulu osobu. Za to vreme, porodica i prijatelji pale po jednu sveću svaki dan i mole se za dušu pokojnika.
Broj 40 je simboličan i često se javlja u Bibliji i crkvenoj tradiciji kao vreme pripreme, očišćenja i prelaza, na primer, 40 dana posta, 40 dana Isus provodi u pustinji, 40 dana traje vreme žalosti i molitve nakon smrti. Paljenje 40 sveća i izgovaranje 40 molitava predstavljaju trajnu duhovnu podršku i sećanje, pomažući duši pokojnika na njenom putu ka večnom životu i miru.
Zašto baš 40, a ne 30 ili 50?
U Bibliji i Svetom Predanju, broj 40 je savršeni broj za pripremu. Dovoljno je dug da izazove promenu, ali ne toliko dug da čovek izgubi nadu. On poziva na strpljenje, veru i istrajnost. U duhovnom smislu, 40 dana je simbol „pustinje“, mesta gde se ništa ne vidi, ali sve postaje jasnije.
Broj 40 u pravoslavlju nije prazna tradicija. To je duhovni obrazac koji nas uči da nijedna promena, nijedna vera i nijedna milost ne dolaze bez vremena iskušenja i pripreme. Ako uđemo u svoju „pustinju“, možda ćemo tamo pronaći ono najvrednije – živu veru.
Blaženopočivši poglavar SPC je govotio o značaju učešća u liturgiji i Svetoj tajni pričešća, kao jedinstvenom aspektu pravoslavlja koji nije prisutan u drugim religijama, te da vernik nema izgovor za izbegavanje crkvenog života.
Kamerni hor Emanuel, uz blagoslov episkopa valjevskog Isihija, otvorio je tradicionalne Gospојinske susrete crkvenih horova u Eparhiji valjevskoj, slaveći veru i zajedništvo kroz molitvu i pojanjе.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Na putu ka prazniku Vaskrsenja Hristovog, Srpska pravoslavna crkva već danas, u Nedelju carinika i fariseja, otvara vrata pokajanja i smirenja kroz sveti period Trioda.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.