U hramu posvećenom velikom ruskom svetitelju, na dan njegovog molitvenog proslavljanja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, liturgijsko sabranje donelo je radost i duhovno ukrepljenje među parohijanima.
Na dan kada je 1263. godine u Vladimiru sahranjen Sveti Aleksandar Nevski, veliki ruski knez i hrišćanski ratnik, u istoimenom hramu na Dorćolu svečano je obeležena hramovna slava. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop toplički Petar, uz sasluženje sveštenstva ovog hrama.
U prazničnoj atmosferi, ispunjenoj molitvom i duhovnom radošću, verni narod uznosio je blagodarnost Gospodu i Svetom Aleksandru Nevskom za njegovo molitveno zastupništvo.
Hram Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu nosi duboke istorijske korene, svedočeći o kontinuitetu pravoslavne vere u srpskoj prestonici. Prvobitna crkva, podignuta 1877. godine, bila je skromna drvena građevina ispunjena opekom. Iako je 1891. godine srušena pod izgovorom urbanizacije, ideja o izgradnji dostojanstvenog hrama ostala je živa.
Gradnja današnjeg hrama započela je 1912. godine, prema projektu arhitekte Jelisavete Načič, u srpsko-vizantijskom stilu. Osvećenje temelja predvodio je mitropolit Dimitrije u prisustvu prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića. Zbog ratova, izgradnja je završena tek 1930. godine. Patrijarh srpski Varnava osvetio je hram, uz prisustvo kralja Aleksandra Karađorđevića, koji je darovao mramorni ikonostas, ikone i brojne druge ukrase.
Wikipedia
Hram Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu
Hram je danas ne samo duhovno, već i umetničko središte. Ikone na ikonostasu izradio je Boris Seljanko, dok dela Jovana Bijelića, poput ikone Svetog kneza Lazara, krase unutrašnjost. Bogato freskopisanje, koje je 1998. godine započeo Milovaj Bijelošević, dodaje posebnu duhovnu dimenziju ovom prostoru.
Spoljašnjost hrama ukrašena je replikama motiva iz srpskih srednjovekovnih manastira. Na severnoj strani, kod oltara, nalazi se spomen-ploča na mestu gde su 1941. godine sahranjeni stradalnici bombardovanja Beograda.
Pored hrama, izgrađen je i novi parohijski dom, koji je postao misionarski centar. Ovaj prostor služi za duhovne aktivnosti, omladinske programe i radionice, okupljajući vernike svih generacija.
Hram Svetog Aleksandra Nevskog ostaje živo svedočanstvo hrišćanske vere, kulture i duhovnosti, slaveći ne samo nebeskog zaštitnika, već i istrajnost srpskog naroda u očuvanju svojih duhovnih vrednosti.
U hramu Svetog Georgija u Užicu, gde je vera stub zajedništva, uz arhijerejsku liturgiju, svečano rukopoloženje i praznični ručak, sabrano je preko hiljadu vernika u duhu ljubavi i zahvalnosti prema precima.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Božićni post podrazumeva odricanje od poroka, stroga pravila o hrani, kao i važnost odlaska na bogosluženja i pričesti, a poglavar Srpske pravoslavne crkve posebno ističe značaj prisustva na liturgiji.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Uz liturgiju koju je služio mitropolit Atanasije i prisustvo brojnih vernika, crkva u ovom selu pored Pljevalja zasijala je u čast Svetog velikomučenika Dimitrija. Posle bogosluženja i osveštavanja slavskih darova, hrišćanska radost nastavljena je uz trpezu ljubavi.
Mitropolit kruševački David predvodio je molitveni skup, uz sasluženje brojnog sveštenstva i svešteno-monaštva, i blagosiljao verni narod sabran u velikom broju oko svoje svetinje.
Verni narod iz vukovarskog kraja, prisustvovao je liturgiji na praznik Svete prepodobnomučenice Paraskeve, čuvajući tradiciji uz trenutke duhovnog osnaženja i zajedništva koji će im ostati u sećanju.
Ova svetinja zasijala je raskošnom duhovnom radošću na praznik arhangela kome je posvećena. Mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju, a vernici i sveštenoslužitelji, sabrani u jedinstvu i molitvi, učinili su ovaj dan posebnim.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.